Hrvati po imetku u gornjoj srednjoj klasi

Objavom rezultata sedmogodišnjeg istraživanja UN-ova sveučilišta WIDER u Helsinkiju o raspodjeli osobne imovine u svijetu, za prosječnog stanovnika Hrvatske ispostavilo se da je pripadnik "gornje srednje svjetske klase" sa 10.221 dolarom imetka. Taj je iznos približno jednak onom u Češkoj, za trećinu je manji od mađarskog te za četvrtinu veći od slovačkog. Bugarska sa 3544 te Rumunjska sa 4821 dolarom 2000. godine još su uvijek bile u donjoj srednjoj klasi. Ono što je za Hrvatsku poražavajuće objektivna je kupovna moć po kojoj smo 2000. stajali tek nešto malo bolje od Rumunjske i Bugarske te uglavnom žestoko zaostajali za ostalim donedavno tranzicijskim zemljama, danas članicama Europske unije.

Nakon istraživanja prosječne osobne imovine po pojedinim državama, izrađena je tabela s četiri razreda. Na vrhu skupine najbogatijih našle su se zemlje poput Japana sa 181 tisućom te SAD-a sa 144 tisuće dolara. U tu skupinu ugurala se i Slovenija sa "skromnih" 19.700 dolara po stanovniku, ali s pristojnom kupovnom moći te s još nekim elementima.

Igre na burzi
Kina se našla u donjoj srednjoj skupini sa 2613 dolara, a Indija je sa svojih 1112 dolara u najnižem razredu. Najsiromašnije je stanovništvo Etiopije sa 192 i Zaira sa 180 dolara prosječnog osobnog imetka.

Istraživanje je pokazalo i to da su financijskim igrama na burzi i zaduživanju najskloniji stanovnici bogatih zapadnih ekonomija te da čuvanju novca na računima ponajviše pribjegava stanovništvo u razvijenim azijskim, ali i u nekima od tranzicijskih ekonomija. Hrvati i Bugari tako u pravilu ne vjeruju burzama, za razliku od Slovačke i Rumunjske te posebno ostatka EU-a. Uz UN-ovo istraživanje o kvaliteti života objavljeno prošle godine, slika o stanju unutar pojedinih država sada je kompletna. Hrvatska se po kvaliteti života nalazi među 63 zemlje iz gornjeg razreda, ali tek na 44. mjestu. Ispostavilo se da je među tranzicijskim zemljama, s iznimkom Rumunjske, naše stanovništvo najlošije obrazovano te da zbog snažne koncentracije bogatstva u posjedu malobrojnih ne slijedimo model EU-a, a ponajmanje onaj u skandinavskim zemljama, gdje je prisutna ravnomjernija raspodjela.

UN-ova studija nije uspoređivala tek puki prosjek jedne države u odnosu na drugu. Najbogatijih dva posto ljudi na svijetu posjedovalo je 2000. godine više od polovice svjetske privatne imovine vrijedne 125 tisuća milijardi dolara. Registrirano je 499 dolarskih milijardera, 15.010 posjednika više od 100 milijuna dolara, 451.809 posjednika više od 10 milijuna dolara te 13,568.229 dolarskih milijunaša. Od 10 posto najbogatijih na svijetu četvrtinu čine Amerikanci, a petinu Japanci. Za ulazak u taj klub nužna je članska iskaznica u obliku imovine vrijedne 61 tisuću dolara. Najbogatijih 1 posto, od kojih svaki posjeduje više od pola milijuna dolara, u 37 posto slučajeva čine Amerikanci te u 27 posto Japanci.

Nezamisliv luksuz
Istraživanje nejednakosti pokazalo je da 10 posto najbogatijih uživa nevjerojatnih 85 posto svjetskog bogatstva, a siromašnija polovica čovječanstva kuburi sa samo 1 posto i uglavnom je neishranjena. Ono što u Hrvatskoj smatramo egzistencijalnim minimumom, istina, ne baš svakome dostižnim, za tri četvrtine čovječanstva predstavlja nezamisliv luksuz. Iako svijet proizvodi više nego dovoljno hrane za svakoga, 38 milijuna ljudi umire od gladi, a razvijeni troše tri četvrtine hrane. Čak i u SAD-u broj beskućnika procijenjen je na 700 tisuća, a četvrtina Amerikanaca nema zdravstvenu zaštitu. Pa opet, ne može se uprijeti prstom samo u SAD, gdje 10 posto najbogatijih drži 70 posto bogatstva, jer i komunistička Kina ide tim smjerom te u njoj danas 10 najbogatijih drži 40 posto privatnog kapitala.

Uzroke takve situacije UN je iznio u Izvještaju o ljudskom razvoju u kojemu navodi da "nezadrživi porast potrošnje vrši besprimjeran pritisak na okoliš". Osim tjeranja većine stanovnika Zemlje preko ruba kolapsa, na dušu 20 posto najbogatijih stavlja se i uništavanje šuma, iscrpljenost ribljih fondova i zaliha pitke vode, širenje pustinja, pomor biljnih i životinjskih vrsta te dramatično globalno zagrijavanje zbog potrošnje fosilnih goriva koje se pokazuje kao najgora od svih devastacija rodnoga nam planeta.