Ovo s nogometom i Hrvatima puno je više od klasičnog pojma “kruha i igara”. Ovdje nije riječ o jednokratnom, pomalo glupavom zadovoljavanju psihe nacije, nego je izvanserijski uspjeh naše nogometne reprezentacije više od obične igre kojom se hrani puk. Ovdje se slavi začuđujuće snažan karakter ekipe koja se najmoćnijom pokazuje kada se pred njome nalazi “nemoguć” zadatak. Izvanserijska odlučnost, hrabrost i inat jesu u našim genima pa se kroz povijest uvijek ponavljaju u najtežim situacijama, poput onih ratnih.
Tako smo u Domovinskom ratu to odlučniji bili što je situacija na ratištima bila bezizglednija. Izvan te ratne situacije Hrvati taj karakter znaju iskazati u kolektivnim sportovima. I često ispadnemo izvanserijski pa se onda sami sebi čudimo, što sve mala nacija od četiri milijuna ljudi može postići. Izvanserijski smo i u inovacijama i, vrlo često, u svakom poslu kojega se Hrvati prihvate kada odu raditi u inozemstvo.
Jedino područje u kojemu Hrvati igraju u trećoj ligi, daleko na dnu bilo kakve europske ili svjetske ljestvice, jest – politika. U tom tako važnom području života Hrvati pokazuju najskromniji ili nikakav talent. Od smrti Franje Tuđmana Hrvatska nije imala izvanserijskog političara. Talent za politiku u zadnjih 15 godina pokazalo je tek nekoliko naših ljudi. Veliki je talent pokazao onaj čije se ime najradije ne spominje, a to je bio Ivo Sanader. Kad je propao, svi su bili ljutiti jer je svojom političkom vještinom bio uspješno “opčinio” i desno, i lijevo i pola svjetski važnih državnika. Danas vještinu u hrvatskoj politici pokazuje tko? Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović. Ma što mi mislili o njima. I tko još? Gdje su?
Pa u svakoj Tuđmanovoj vladi bilo je desetak izvanserijskih političara i stručnjaka. Kako to da na tom području Hrvati nemaju karakter nego su ekipe nesolidne, neetične, trećerazredne? I bi li ovdje možda vrijedilo uporabiti Čačićevu inovaciju – pa probati s “B” ekipom. Ova sadašnja repka nema šanse otići na Euro.
Dolaze mladi ljudi bez hipoteka prošlosti,a veliki broj ljudi o kojima pišete odlaze u povjest,vjerujem u budućnost ove zemlje,ako želimo mjenjati postojeće stanje,mi obični ljudi moramo mjenjati sebe,mi odlučujemo kome dajemo povjerenje i koga biramo.Sve je našim rukama.