Hrvati u Pink Pantheru mislili vratiti Cézannea i dobiti otkupninu

Tko su Hrvati uključeni u priču o krađi i povratku u Švicarsku “Dječaka u crvenom prsluku”, slike Paula Cézannea nedavno pronađene kod skupine kradljivaca u Beogradu, potvrdili su Večernjem listu izvori bliski istrazi, utvrđuju Interpol te švicarska, srbijanska i austrijska policija. Hrvatski MUP još nije obaviješten o ovom segmentu istrage, a zapravo i ne mora biti jer dosad nije bio uključen u potragu za Cézanneovim djelom.

O imenima još šute

Imena hrvatskih državljana povezanih s četveročlanom bandom lopova predvođena Ivanom Pekovićem, inače “ogrankom” poznatih balkanskih pljačkaša Pink Panthera, dosad poznatih po krađama skupocjenih dragulja diljem svijeta, istražitelji još ne otkrivaju jer istraga još nije završena.

Navode samo da je nekolicina Hrvata bila uključena u priču nakon krađe umjetnine u veljači 2008. godine u Zürichu kada je trebalo pronaći kanale i način vraćanja slike njezinu vlasniku u zamjenu za izdašnu novčanu svotu s obzirom na to da je umjetnina procijenjena na vrtoglavih 100 milijuna eura.

Tijekom pretrage stanova uhićenih lopova, neslužbeno doznajemo, srbijanska je policija pronašla skrivenih još 25 umjetničkih slika navodno poznatih svjetskih autora. One su trenutačno predmet vještačenja jer treba ustanoviti njihovu autentičnost, odnosno je li riječ o originalima ili krivotvorinama. Ustvrdi li se da je doista riječ o umjetničkim djelima, prionut će se pretraživanju Interpolove baze u kojoj je pohranjen popis svih umjetnina za kojima se u svijetu traga, ustanoviti tko ih potražuje te će nakon toga biti vraćene vlasnicima.

To što se Hrvati spominju u kontekstu pomagača Pink Panthera, i nije šokantna informacija poznavateljima struktura organiziranoga kriminala na području država bivše Jugoslavije. Dugo se u medijima provlači teza da i naši državljani surađuju s Pink Pantherima, razgranatom razbojničkom mrežom, koja je još prilično nepoznata i Interpolu, a koju su dosad uglavnom percipirali kao srbijanske i crnogorske lopove. Sličnih krađa kao one iz 2007. godine, kada su u Dubaiju u draguljarnicu uletjeli u autima ili 2008. godine kada su opljačkali muzej u Zürichu i odnijeli djela Van Gogha, Cézannea, Degasa i Moneta, na svu sreću, kod nas nije bilo. To i nije čudno jer na hrvatskom tržištu i nema takvog luksuza, koji bi zapeo za oko Pink Pantherima.

Problem krivotvorina

Kad je riječ o krađama umjetnina, one u Hrvatskoj nisu toliko česte kao kad je riječ o krivotvorinama. MUP je u svom informacijskom sustavu napravio bazu podataka prema uzoru na Interpolovu o umjetninama koje se potražuju pa je objavom njihovih fotografija osjetno smanjena krađa umjetnina. S druge strane, kriminalci su otkrili novi način zarade – krivotvorenje.

Željko Krznarić, zagrebački policajac iz Odjela organiziranog kriminaliteta koji se bavi tematikom umjetnina, kaže da je po tom pitanju puno gora situacija u nas u odnosu na krađe jer se rade grafike, odnosno krivotvorine djela poznatih autora koja se, dodaje, mogu kupiti u galerijama, a da kupac ne zna da je riječ o lažnjaku. Nisu prosječni građani jedini koje se tako može preveslati.

Valja se sjetiti da je 2005. godine jedan trgovac nudio tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu sliku Augustea Renoira za milijun eura, a na kraju se vještačenjem ustanovilo da je riječ o lošoj krivotvorini.