Hrvatice koje su mijenjale naš svijet

Često zanemarivane, na hrvatsku povijest i društvo u cjelini imale su jednako važan utjecaj kao i muškarci. Danas, na Međunarodni dan žena prisjećamo se Hrvatica koje su ostavile dubok trag u književnosti, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, novinarstvu, znanosti, fotografiji i politici, svih velikih žena koje su u svojim područjima nerijetko bile najuspješnije, a u svoje vrijeme prečesto i osporavane.

Udane protiv svoje volje

Mnoge od njih odabrale su teži put, a jedna od njih je i Marija Jurić Zagorka. Premda natprosječno darovito dijete, roditelji joj nisu omogućili daljnje školovanje, već su je maloljetnu udali i poslali u Mađarsku. Brak, u kojem je pretrpjela nervni slom, razvrgnula je tri godine kasnije bijegom od muža u Zagreb, gdje započinje novinarsku karijeru, tada neuobičajenu za žene. Pisala je pod okriljem redakcije Obzora, gdje je od anonimne reporterke brzo grabila prema statusu europski afirmirane političke novinarke zalažući se za ravnopravnost spolova i za ženska prava, čiji je i danas jedan od simbola.

Često nazivana hrvatskim Andersenom, Ivana Brlić Mažuranić i sama je zanimljiv lik, kao stvoren da postane književnim predloškom. Čuvena spisateljica za svoj je književni rad primila brojna priznanja, pa i članstvo u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, kao prva ženska članica, potom i članstvo u hrvatskom PEN klubu, ali njezina intimna biografija nedavno je otkrila tešku kob djevojke, žene i majke, smatrane osobom slaba zdravlja, osjetljivom na živce. Udana na silu u 18. godini, rodila je sedam puta, a dvoje djece izgubila nedugo nakon porođaja. Dobar dio života provela je po umobolnicama te naposljetku umrla od vlastite ruke, ostavljena i zaboravljena u bolnici Srebrnjak.

Duboki trag ostavila je i Slava Raškaj, rođena u dobrostojećoj plemenitaškoj obitelji u Ozlju, gluhonijema. U silnoj potrebi da se izrazi, da progovori drukčije ako ne riječju, često bi u kutu sobe samovala zabavljena crtanjem. Njezino djetinje sanjarenje bit će prekinuto u osmoj godini kad je šalju na školovanje u Zavod za gluhonijemu djecu u Beču. Iako umjetnica s posebnim potrebama, njen izniman dar vrlo je brzo prepoznat pa prvi put izlaže već u svojoj 22. godini, no umire već sedam godina kasnije u umobolnici u Stenjevcu.

Hrvatsku glazbenu umjetnost zadužila je prva žena skladatelj, Dora Pejačević. Kći hrvatskog bana i mađarske barunice glazbu je počela učiti kao dijete, a u iznimnoj karijeri stvorila je 58 opusa s područja orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i glasovirske glazbe te otvorila nove obzore hrvatske glazbe i u njoj uspostavila nove standarde profesionalizma. Na žalost, odlazak iz Našica i život u Njemačkoj kao da su joj oduzeli svu životnu energiju. U jesen 1922., očekujući prvo dijete, Dora piše mužu znakovito oproštajno pismo, obilježeno slutnjom skore smrti. Umrla je dogodine, nekoliko tjedana nakon što je rodila dječaka.

Život i smrt u samoći

Noviju hrvatsku povijest obilježila je političarka i ekonomistica Savka Dabčević Kučar, jedna od vođa Hrvatskoga proljeća. Doživjela je kritike i progone, bila je prisiljena podnijeti ostavku na svoje dužnosti, potom je isključena iz SKH, uklonjena sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i iz javnog života. U početku stvaranja višestranačja 1990. u Hrvatskoj ponovno se uključuje u politički život pristupivši kao osnivačica i predsjednica HNS-a, a “zadnja ruža Hrvatska” zauvijek je usnula 2009. u Zagrebu, okružena obitelji.

Nikad zaboravljena ostat će i Vesna Parun, naša vjerojatno najznačajnija pjesnikinja iznimno bogata i raznolika opusa, autorica stotina pjesama tiskanih u više od 60 knjiga, koja je dosegnula vrh gotovo na samom početku svog puta, još 1947. zapaženom zbirkom Zore i vihori. No živjela je sama i umrla sama u bolesničkoj sobi u Specijalnoj bolnici u Stubičkim Toplicama, u kojima je proboravila posljednje godine svog ‘otpadničkog’ života, do zadnjeg daha svog 88 godina dugog i uglavnom teškog života, uvijek pomalo ljuta i ogorčena na svijet koji ne mari za pjesnike.

Traga je ostavila i Zlata Bartl, popularna “Teta Vegeta”, voditeljica tima koji je u Podravkinu istraživačkom laboratoriju krajem 50-ih iznjedrio i danas najpoznatiji hrvatski začin. U srpnju 2015. napustila nas je Marija Braut, poznata fotografkinja i pionirka, sljedbenica slavne zagrebačke škole fotografije i učenica glasovitog Toše Dapca, žena koja je uvijek uhvatila onaj trenutak koji je pričao stotine priča, nedostignuta kroničarka starog Zagreba. Naposljetku je otišla i velika Nives Kavurić Kurtović, likovna umjetnica i prva akademkinja u Hrvatskoj.

>> Istraživanje: Zagreb je muški grad i održava dominantno patrijarhalno uređenje