Dok se još nagađalo kakva će biti politička sudbina Darka Milinovića, on je vrh HDZ-a upozorio da će, ako ga izbace, dati ostavku na dužnost ličko-senjskog župana, vratiti se u Sabor i kao neovisni zastupnik piti krv na slamku Andreju Plenkoviću. Sad je jasno, ako je mislio da će Plenković podvijena repa priznati kako je Milinovićev „autobusni desant“ na središ-njicu HDZ-a ipak bio prihvatljiv, iako pomalo neobičan vid demokratske borbe, prevario se. Dakle, bude li dosljedan, ove jeseni će biti u saborskim klupama, a Plenkovićeva tanka većina bit će još tanja.
Iako je najavio da će biti neovisni zastupnik, teško je vjerovati da je to Milinovićev konačni plan. No, epizoda s njegovim izbacivanjem iz HDZ-a prilika je da se podsjetimo na raskole koji su manje ili više prodrmali domaću politiku. A bilo ih je... Nijedna značajna stranka u ova tri desetljeća hrvatskog višestranačja nije bila pošteđena. Prvi raskol zbio se čak i prije nego što je višestranačje udahnulo prvi dašak zraka, i to na osobnoj razini između Franje Tuđmana i Marka Veselice.
Najpoznatiji hrvatski politički zatvorenik, naime, optužio je u svojim kasnijim ispovijedima Tuđmana da mu je praktično ukrao HDZ. Veselica je tvrdio da je upravo on 1989. potaknuo povijesno okupljanje na Plešivici u kleti Ante Ledića. No, prema njegovim riječima, Tuđman je organizirao tajnu osnivačku skupštinu i oteo mu HDZ. Tuđman je razvio HDZ u nacionalni pokret, pobijedio na prvim višestranačkim izborima i pobjeđivao sve do smrti 2000. Veselica je bio kao čovjek poštovan, ali kao političar ostao je na margini. Prvi veliki sukob u HDZ-u zbio se koncem 1993. i početkom 1994. godine, kad su Stipe Mesići Josip Manolić pokušali izvesti puč, srušiti Tuđmana i preuzeti HDZ. Objasnili su da su to učinili zbog neslaganja s politikom prema BiH. Hrvatskoj javnosti to je bila prva značajnija lekcija o tome da žestoka politička borba ne prestaje kad završe izbori. Mesić i Manolić očekivali su da će ih slijediti tridesetak zastupnika HDZ-a i da će to biti početak kraja Franje Tuđmana. Dogodilo se obrnuto. Osnovali su potom Hrvatske nezavisne demokrate, no HND je vrlo brzo postao tek beznačajna crtica u priči o razvoju višestranačja u Hrvatskoj.
Samo pod zastavom stranke
Mesić i Manolić također su gotovo nestali sa scene, dok 2000. HNS Vesne Pusić nije lansirao Mesića kao predsjedničkog kandidata i tako mu otvorio prozor kroz koji se vratio i bio 10 godina hrvatski predsjednik. Smrt predsjednika Tuđmana bila je prijelomna točka za procese u HDZ-u. Prije 18 godina stranku su napustili Vesna Škare Ožbolt i Mate Granić, te s nizom uglednih članova HDZ-a osnovali Demokratski centar. No, Vesna Škare Ožbolt kaže da danas više ne bi ponovila taj eksperiment.
– Potrošili smo silnu energiju u razvijanje ideje jačanja političkog centra i izgradnju infrastrukture, ali rezultat nije bio ni približno pro-
porcionalan tome. Birači to jedno-stavno ne honoriraju. Oni ne žele ništa što je izvan matice. Prije nego što sam izašla iz HDZ-a, bila sam žrtva ružnih podmetanja. Političko postupanje protiv kojeg sam se borila srušilo mi se na glavu. To je bilo presudno. Razlaz s HDZ-om nije bio svjetonazorski. Jednostavno smo htjeli čišću priču i zato je nastao DC. No, vrlo brzo vidjelo se da je bipolarnost naše scene ugrađena u temelje politike i da birači ne prihvaćaju nove projekte. HDZ i SDP nekad mogu biti jači, nekad slabiji,
ali birači koji su u nekom trenutku nezadovoljni njima neće zbog toga kao svoj trajni izbor prepoznati neku drugu opciju – kaže Vesna Škare Ožbolt.
Njezin je DC 2015. kolektivno ušao u HDZ i tako je krug zatvoren na točki na kojoj je počeo. Ivić Pašalić, jedan od najmoćnijih HDZ-ovih političara devedesetih godina, 2002. izbačen je iz HDZ-a nakon što je optužio Ivu Sanadera da ga je krađom glasova pobijedio
u utrci za predsjednika stranke. Iako su godinama poslije krađu potvrdili Branimir Glavaš i Ivan Drmić, koji su se u međuvremenu
također odvojili od HDZ-a, ništa se nije dogodilo. Uglavnom, Pašalić je tada osnovao Hrvatski blok, ali je vrlo brzo postalo jasno da je njegov osobni brend imao snagu samo pod stranačkom zastavom HDZ-a. Analitičari ocjenjuju da HB nije imao šanse i zato što je Pašalićev negativni imidž bio toliko jak da ga nijedna politička ideja nije mogla ublažiti. Suočen s kaznenim progonom zbog ratnih zločina i svjestan da ga HDZ neće zaštititi, Branimir Glavaš 2005. je napustio stranku i osnovao HDSSB, najprije kao udrugu, a potom i kao stranku. Cilj mu je bio plasiranje teze da ga se sudski progoni zbog političkih razloga.
– Borim se za Slavoniju i Baranju pa sam zato žrtva političkih podmetanja – tvrdio je.
HDSSB je, zahvaljujući njegovoj karizmi, imao uspjeha u prvim godinama djelovanja. No, kako se proces za Glavaša odvijao nepovoljno, zbog čega je pobjegao u BiH, stranka se odmicala od njega. U jednoj fazi Glavaš se maknuo s čela, a HDSSB
krenuo s novim vodećim ljudima. No, nisu imali uspjeha, a on se iz druge države aktivno uključivao u stranačke procese. Na zadnjim lokalnim izborima slabo su prošli na svom terenu, a prošle godine Glavaš se vratio na čelo stranke ne bi li je revitalizirao. Teško da će u tome uspjeti, te se na koncu HDSSB svodi na partnerstvo s HDZ-om. Najnoviji proizvod sukoba u HDZ-u je stranka Neovisni za Hrvatsku, koju su utemeljili Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih. Da Milan Bandić nije morao ući s njima u koaliciju kako bi imao većinu u Gradskoj skupštini, vjerojatno bi i brže potonuli u tišinu. Ovako su neko vrijeme jedrili na valu histerije oko promjene imena Trga maršala Tita, a nakon što je to završeno i trg preimenovan u Trg Republike Hrvatske, od Hasanbegovića i Brune Esih glasa
čuti nije. Na web-stranici stranke zadnje objavljene vijesti o njihovim istupima su iz travnja i svibnja.
Cjepkanje je gotovo uništilo pravaše. Započeto je sukobom Ante Đapića i Dobroslava Parage 1993., kad je na saboru u Kutini HSP uspio preuzeti Đapić, a Paraga je nakon toga godinama vodio sudski spor za povratak HSP-a. Iz HSP-a nastali su HSP 1861., koju je osnovao Paraga, i koja je potpuno minorna. Tijekom godina pojavili su se „čisti“ pravaši – HČSP, potom autohtoni pravaši – A-HSP, pa HSP Ante Starčevića...
Izbacivanje Ruže Tomašić iz HSP-a AS, koji je osnovala, dovelo je do osnivanja hrvatskih konzervativaca, stranke za koju je malo tko čuo. Odlazak Ante Đapića, pak, iznjedrio je novu stranku DESNO, što je kratica za Demokratski savez nacionalne obnove. Pero Kovačević, koji je HSP napustio s Ružom Tomašić, poslije je bio prisiljen otići i iz HSP-a AS, kaže da se nije odlučio na osnivanje nove stranke, jer je potreban ozbiljan novac za infrastrukturu, a birači su uz to konzervativni i nisu spremni dati povjerenje novim projektima. To je težak posao, kaže, jer se silna stranačka mašinerija upregne da te u tome spriječi i prikaže kao izdajnika. Politolog Anđelko Milardović ističe da su nove stranke nastale kao posljedica pogrešnih procjena koje su imale jake političke osobnosti, misleći da mogu nadigrati stranačke mašinerije koje ih žele zgaziti i pri tome ne biraju sredstva.
Komunistička partija uvijek kažnjava svoje otpadnike, a naše stranke su svojom nespremnošću da se iznutra demokratiziraju pokazale da imaju taj komunistički mentalitet, kaže Milardović. Nekad snažni HSLS, koji je krajem osamdesetih rušio komunizam, tijekom godina raspao se na nekoliko stranaka. Sukob Dražena Budiše i Vlade Gotovca 1997. završio je odlaskom Gotovca i osnivanjem Liberalne stranke, za kojom je definitivno zatvorio vrata Ivo Banac.
Sukob unutar Račanove koalicije u kojemu je sudjelovao Budiša završio je novim raskolom HSLS-a. Stranku su napustili ministri na čelu s Goranom Granićem i osnovali stranku Libra kako bi omogućili Ivici Račanu, a i sebi, da ostanu na vlasti. Poslije se Libra utopila u HNS. Kad smo kod HNS-a, odluka stranke pod Ivanom Vrdoljakom da uđe u koaliciju s HDZ-om izazvala je lom i odlazak dijela zastupnika, među kojima su Vesna Pusić i Anka Mrak Taritaš te osnivanje stranke GLAS, koja tek treba dobiti potvrdu na izborima. Prije osam godina HNS je zbog neslaganja s vodstvom napustio Dragutin Lesar i osnovao Hrvatske laburiste. Stranka je postigla uspjeh na izborima koji su uslijedili, ali kad je nakon prvog poraza Lesar podnio ostavku, a stranku preuzeli noviljudi, rejting se srušio brzinom munje. Izbačeni Radimir Čačić, pak, osnovao je Reformiste, koji opstaju samo u njegovoj Varaždinskoj županiji, a u Saboru su s jednom rukom potpora HDZ-u.
Najgora faza u povijesti
Ni HSS nije ostao pošteđen lomova, a sukobi obilježavaju mandat aktualnog šefa Kreše Beljaka, koji je iz stranke što izbacio niz
neistomišljenika, a što ih svojom politikom motivirao da sami odu. Bivši predsjednik HSS-a Branko Hrg osnovao je Hrvatsku demokršćansku stranku, ali živi samo zahvaljujući savezu s HDZ-om.
Nenad Matić osnovao je Zelenu listu i u Zagrebu je u kombinaciji s Bandićem. Niz je poznatih imena koja nisu krenula tim putem, ali nisu ni u HSS-u, poput europarlamentarke Marijane Petir i zagrebačkog župana Stjepana Kožića. Iz IDS-a je sredinom 2000-tih nastao minorni IDF, koji je nakon sukoba s Jakovčićem osnovao prvi istarski župan Luciano Delbianco. I za kraj – SDP, koji upravo proživljava jednu od najgorih faza u povijesti. Prva stranka nastala iz SDP-a su marginalni Hrvatski socijaldemokrati koje su osnovali Zdravo Tomac i Jerko Zovak prije 14 godina.
No, najpoznatiji su „nusproizvodi“ problema u SDP-u stranka ORaH koju je osnovala bivša Milanovićeva ministrica Mirela Holy kao odgovor na njegov obračun s njom i stranka koju je prije tri godine osnovao Milan Bandić. ORaH je kratko vrijeme bio zvijezda scene, ali prvi izbori donijeli su mu potop.
Bandićeva stranka uspijeva ući u parlament i postati dio HDZ-ove vladajuće koalicije. Ivo Josipović je nakon gubitka predsjedničkih izbora svoje ogorčenje prema SDP-u iskazao time što se nije vratio u stranku, nego je osnovao vlastitu – Naprijed Hrvatska!
Da procesi usitnjavanja idu dalje, pokazuje i primjer Mosta. Bivši „mostovac“ Vlaho Orepić, naime, upravo je najavio osnivanje stranke koju će nazvati – Nova politika. Sudimo li prema iskustvima svih koji su to napravili, bit će to put još jednoga bosog po trnju...
dr.Franjo Tuđman,neka ti je vječna slava