internet nije dovoljan

Ovo je čudo moguće samo u Bosni. I Hercegovini, naravno

Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Duško Marušić/PIXSELL
Ivan Lovrenović
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Dalibor Brozović
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
Foto: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine
enciklopedija
29.10.2015.
u 08:15
Nedavno je objavljen i drugi svezak Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine
Pogledaj originalni članak

Moj otac bio je običan činovnik, čitao je samo novine, ali u kuću je svako malo donosio knjige, kupljene na kredit, od akvizitera koji su obilazili “radne organizacije”. Tako su jednog dana u našu kuću ušle i enciklopedije. Sjetio sam se toga kada su mi u ruke nedavno došli prvi i nedavno objavljen drugi svezak Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine i kada sam pročitao riječi što ih je početkom rujna na predstavljanju te knjige u Mostaru izrekao Jakov Pehar. Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti BiH i glavni urednik Hrvatske enciklopedije BiH, kako prenose mediji, tamo je rekao: “Enciklopedija je pošteno urađena i trebala bi se naći u svakom domu, a posebice među mlađima da pruži veću obrazovanost i informiranost”.

U predinternetskom dobu doista se nigdje drugdje nije moglo na jednom mjestu pretražiti toliko pojmova i imena kao u tim knjigama u kojima piše ono što treba znati o bilo čemu što je uistinu važno. U tom smislu enciklopedije su nas i informirale i obrazovale.

Vrijedne i u internetskom dobu

A danas? Zaboga, pa imamo računala, internet, Google i Wikipediju. Ali, internet može uistinu kvalitetno informirati i obrazovati samo ljude koji su već dovoljno informirani i obrazovani da znaju što i gdje treba tražiti i koji imaju dovoljno pameti i znanja da procijene vrijednost ponuđenih podataka i vjerodostojnost izvora. Oni koji to ne znaju na internetu se mogu samo preinformirati i dezinformirati, a nipošto obrazovati. I zato, ma koliko bile nepraktične, enciklopedijske knjižurine od nekoliko kila, u kožnim uvezima, i dalje imaju važnu ulogu i u informiranju, a osobito u obrazovanju. Ili bi barem bilo lijepo da je tako.

Enciklopedija koju je moj otac donio u kuću nastala je u komunizmu i o ponekim nas je ljudima i događajima učila nepotpuno, jednostrano ili nikako. Ali nikada baš naopako. U svim drugim stvarima pod kapom nebeskom, čije se postojanje i tumačenje nije izravno kosilo s najtvrđim dogmama i obmanama vladajuće ideologije i sistema, Opća enciklopedija kao i Enciklopedija Jugoslavije JLZ-a bile su pouzdano vrelo znanja, uvijek pri ruci. Uz to, enciklopedije već po samoj naravi svojih skrupulozno sažetih članaka nijednoj vlasti nisu bile isuviše prikladno i privlačno sredstvo propagande. Za to postoje masovniji i daleko jeftiniji komunikacijski kanali. Nadalje, pravi su enciklopedisti iznad dnevnih politika. Zato je Miroslav Krleža, čije ime danas nosi nekadašnji Jugoslavenski leksikografski zavod, mogao za svog pomoćnika uzeti Matu Ujevića, supokretača i glavnog urednika Hrvatske enciklopedije čiji su svi svesci, osim prvog, objavljeni za vrijeme NDH. Kad se drže svoga posla, znanja i visokih enciklopedističkih kriterija, tada enciklopedisti mogu surađivati i svojim se djelom jedan na drugoga nadovezivati čak i onda kada pripadaju različitim, ako ne i dijametralno suprotnim svjetonazorima i političkim opredjeljenjima. Kao, na primjer, Dalibor Brozović i Ivan Lovrenović. S jedne strane politička različitost i udaljenost te dvojice ljudi, a s druge činjenica da su svoja imena ugradili u isti projekt, to na posredan i simboličan način ipak snažno govori u prilog tvrdnji Jakova Pehara da je Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine pošteno urađena.

Istini za volju, Ivan Lovrenović ni na koji način i nijednom natuknicom nije surađivao na izradi prvog sveska HEBiH objavljenog 2009. godine s predgovorom predsjednika Znanstvenog vijeća Hrvatskog leksikografskog instituta Bosne i Hercegovine, akademika Dalibora Brozovića, koji je kasnije te iste godine umro. Ali, Brozoviću, koji je osim znanstveničke, sigurno morao igrati i ulogu političkog pokrovitelja i zaštitnika projekta, također pripada nemala zasluga što u prvom svesku nema kapitalnih zastranjenja preko kojih Ivan Lovrenović ne bi mogao prijeći, makar ih nikada ne bi potpisao.

Ne pišem ovo da bih tvrdio kako je Ivan Lovrenović vrhovni sudac i procjenitelj ispravnosti i poštenja svake riječi napisane u Bosni i o Bosni i Hercegovini, nego zato da i na tom primjeru pokažem kako je Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovina projekt koji u sebi sadrži težnju i kvalitetu da ljude okuplja i povezuje, umjesto da ih razdvaja i isključuje. A znamo da je za prošlost, sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine, pa tako i sudbinu Hrvata u njoj, uvijek bilo i ostat će ključno pitanje što u politici, kulturi i svakodnevici prevladava: uključivost ili isključivost.

Kada sam ga upitao za mišljenje o HEBiH, Vlaho Bogišić, bivši ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, istaknuo je pozitivnost temeljne premise i platforme čitavog projekta: kao kulturni i državni prostor hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini tretira se čitava Bosna i Hercegovina.

Detaljno o franjevcima

U svom velikom programatskom predgovoru prvom svesku, Dalibor Brozović napisao je i ovaj odlomak:

“Državnim osamostaljenjem Bosne i Hercegovine početkom devedesetih godina XX. stoljeća, a posebno završetkom rata u njoj (1991.-1995.), bile su stvorene osnovne pretpostavke da se Hrvati, kao jedan od tri konstitutivna naroda, sami predstave domaćoj i međunarodnoj javnosti jednim enciklopedijskim izdanjem i da na taj način objelodane sve ono što se o Bosni i Hercegovini i Hrvatima u njoj u svim bivšim režimima sustavno prešućivalo i da time isprave bar dio onoga što se u dosadašnjim izdanjima o njima krivotvorilo. U okviru takva enciklopedijskog izdanja mogao se prikazati bosanskohercegovački prostor u cjelini, kao i sve ono što su na njemu do danas, zajedno s drugima, ali i sami, stvarali Hrvati, i time se moglo sasvim jasno istaknuti da je Bosna i Hercegovina domovina i hrvatskoga naroda, da je ona država i društvo u kojem oni mogu i trebaju, ne ugrožavajući druge, ostvariti sva svoja kulturna, religijska, nacionalna i politička prava i da temeljem toga mogu polagati pravo na konstitutivnost na cijelom području Bosne i Hercegovine kao i pravo na jednakopravnost s druga dva naroda u BiH (s Bošnjacima i Srbima).”

Zato je pokrenut projekt “Leksikon Hrvata Bosne i Hercegovine”, ali se od njega odustalo, a Brozović pažljivo važući svaku riječ opisuje i zašto:

“Naime, ime ‘Leksikon Hrvata Bosne i Hercegovine’ govorilo je da bi taj leksikon mogao biti samo popis biografija Hrvata u BiH i onih koji su podrijetlom iz nje, a ne i knjiga s popisom onoga što su oni stvorili, odnosno kultivirali tijekom svoga višestoljetnog postojanja na ovim prostorima kao ni sve ono što su stvarali oni koji su prije njih tu boravili, npr. Iliri, Japodi, Rimljani i drugi, a što su bosanskohercegovački Hrvati primili u naslijeđe i nastavili u raznim razdobljima s druga dva bosanskohercegovačka naroda, Bošnjacima i Srbima...

Uglavnom, projekt je 2003. promijenio ime u Hrvatski leksikon Bosne i Hercegovine kako bi mogao “pokriti”, ponovno riječima iz Brozovićeva predgovora, “sadržaj koji se odnosi na Hrvate u Bosni i Hercegovini i iz nje, na njihovo vlastito materijalno i duhovno stvaralaštvo kao i na zajednička dobra (prirodna, materijalna i duhovna) u čijem su stvaranju i oblikovanju tijekom povijesti sudjelovali zajedno s drugima i u kojem i danas sudjeluju”. A zamišljeni leksikon narastao je do formata enciklopedije.

Prvi svezak na 660 stranica obrađuje 2121 natuknicu od A do Đ sa stotinama kvalitetnih ilustracija i karata. Autora je više od 120. Mi laici enciklopedije provjeravamo tako da potražimo neki pojam o kojem nešto znamo i mislimo. Da bih provjerio kako ova knjiga “diše”, ja sam potražio Matu Bobana i našao vrlo štur biografski članak s osnovnim biografskim i nijednim hagiografskim podatkom. Jednako neutralno napisan je i članak o Rafaelu Bobanu, političaru i ustaškom časniku. Nije nazvan zločincem, ali ni vitezom. To nije posao enciklopedista.

Posljednji od šestorice obrađenih Bobana je Zvonimir. Rođen je u Imotskom, nije igrao u BiH, ali poveznica je valjda reprezentacija Jugoslavije za koju je igrao, a za koju su navijali i Hrvati iz BiH. Važno je reći da Hrvatska enciklopedija BiH ne broji krvna zrnca i uopće ne navodi nacionalnost osoba. Tko zna, zna. Dušan Bajević u prvom je svesku samo kao legenda mostarskog Veleža, baš kao i u drugom svesku Vahid Halilhodžić. Isto se odnosi i na znanstvenike i umjetnike. Veliko poglavlje “Film u BiH” ne navodi autore i filmove po nacionalnim kriterijima.

Vrlo velik i važan posao sažimanja kulturne, političke i socijalne povijesti čitave zemlje, njenih prirodnih obilježja i bogatstava te isprepletenosti sva tri naroda, u prvom je svesku odrađen u makrojedinici “Bosna i Hercegovina”. Na njezinu se kvalitetu, kao jedan od primjera visoko postavljenih standarda u prvom svesku, poziva autor predgovora drugog sveska. Premda nepotpisan, upućenome nije teško prepoznati rukopis Ivana Lovrenovića.

Lovrenović je formalno preuzeo ulogu koordinatora. Ali, za razliku od enciklopedija koje izrađuju etablirani zavodi duge tradicije s izdašnom financijskom potporom svojih država, HEBiH je projekt baziran na volonterstvu i entuzijazmu. Iza časne i počasne titule glavnog urednika krije se mnogo lobiranja, ekvilibriranja, traženja novca, osiguravanja logistike...

“Sve je to amaterizam i gerila”, reći će Lovrenović, izražavajući bojazan da će takav način rada biti plaćen “vjerojatno određenim brojem grešaka, propusta i previda”. Ali, izazovi su mnogo veći. Jedan od njih bio je u drugom svesku obraditi pojam Hrvati. Prema Lovrenoviću, tekst toga formata, a riječ je o makrojedinici na više od pedeset stranica, u hrvatskoj leksikografiji do sada nije postojao. Za sve povijesne likove koji su obrađeni bez ikakvih moralnih kvalifikacija, u ovom se tekstu određuju koordinate i kontekst, kako socijalni i politički, tako i moralni. Primjerice, u dijelu koji se bavi bližom poviješću, čitatelj će biti pošteno informiran i poučen i o tome što je i kakva je bila NDH, kao i komunistička država koja je nakon nje nastala. Ali, to je samo mali fragment velikog društvenog i kulturnog mozaika koji je počeo nastajati davno prije Kulina bana. Riječ je o kapitalnom tekstu kojem dodatnu snagu i važnost daje i činjenica da je iza njega autorskim inicijalom stala čitava redakcija, sastavljena od ljudi itekako raznovrsnih osobnih pogleda i afiniteta.

Sarajevsko-zagrebačka izdavačka kuća Synopsis, koja je, uz Hrvatski leksikografski institut BiH suizdavač ove enciklopedije, neće pogriješiti ako neke cjeline odluči tiskati i kao separate. Posebno vrijednu cjelinu čine tekstovi o franjevcima: Franjevački red u BiH, Franjevački samostani u BiH i Franjevci u književnosti BiH. U svesku koji obrađuje pojmove od E do J, naširoko su i temeljito obrađene i natuknice koje su u tumačenju povijesti uvijek bile plodno tlo za manipulacije raznih nacionalizama: Ilirizam, Ilirik, Jezik, Jugoslavenstvo, Jugoslavija...

Ali, tu je i mnogo životnih stvari, poput vrlo detaljno obrađenih toponima. A Lovrenovića sam pitao i otkud u toj Enciklopediji guske, golubovi i ostale životinje. Odgovorio je baš franjevački: “Sve je to, brate, naš rod rođeni, pa neka ih, neka gaču, kokodaču, guču, njište, laju...” Hrvatima BiH služi na čast, a u svačijoj kući može biti dobrodošao izvor informacija i obrazovno sredstvo ova enciklopedija kojoj to što je hrvatska nimalo ne smeta da ujedno svojim velikim dijelom bude i prva opća enciklopedija BiH. Osim institucionalno uređenih veza s Akademijom nauka i umjetnosti BiH, ravnatelj mostarskog Hrvatskog leksikografskog instituta BiH Ivan Anđelić ističe sjajnu suradnju s ostalim ustanovama u Sarajevu, muzejima, fakultetima, institutima i Nacionalnom univerzitetskom bibliotekom. Stoga su profesori i djelatnici svih tih ustanova pozvani 26. listopada u sarajevsko Narodno pozorište na predstavljanje drugog sveska Hrvatske enciklopedije BiH. “Konačno, velik broj znanstvenika – suradnika na oba sveska Hrvatske enciklopedije BiH dolaze iz ovih institucija, uključujući i nekolicinu s Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu i Visokog pravoslavnog učilišta iz Foče”, kaže Anđelić. Naravno, ključna je i suradnja s ustanovama u Banjoj Luci te naposljetku u Zagrebu, gdje će se također uskoro održati promocije. No, da biste povjerovali da je ova priča doista stvarna, podsjetimo i na teškoće. Ivan Anđelić je zahvalan vladama i Republike Hrvatske i Federacije BiH na potpori, ali sve je to nedovoljno. Ova enciklopedija nije u proračunu niti jednog državnog subjekta u ionako još uvijek nedovršenoj državi. No, i ovo što je do sada napravljeno jedno je od čuda kakvih ima samo u Bosni. I Hercegovini, naravno.

>> Predstavljanje projekta 'Hrvatska tehnička enciklopedija'

>> Čitanje je vitalni znak antifašizma i pokret otpora protiv svakog totalitarizma

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 8

JS
JUREK SKAJNICKIN
14:53 29.10.2015.

U Bosni su pronadene "fake" piramide.

SI
sikert
12:05 30.10.2015.

Nit mu je otac bio činovnik niti je čitao novine. Da je htio mogao je čitati enciklopedije LZH ali eto hoće reći kako nakon ukazanja Gospe u Međugorju nađu se i oni željni senzacija pa pišu kao su čitali neke enciklopedije a znamo kolika je nepismenost u BiH.

DU
Deleted user
17:21 08.11.2015.

Bravo.