Kad su u pitanju preuzimanja velikih i važnih tvrtki, onda se za hrvatsku i slovensku politiku može reći da se već dvadeset i tri godine, od stjecanja nezavisnosti, ponašaju kao pas i mačka. Reže, frkću, grizu i grebu.
Upravo visoka razina političke netrpeljivosti, koja se razvila u procesu nacionalnog osvješćivanja i zanosa u postjugoslavenskom razdoblju, daje posebnu težinu onome što je uspio napraviti Emil Tedeschi preuzimanjem Droge Kolinske i, još više, onome što će, čini se, uspjeti postići najveći i najznačajniji hrvatski poduzetnik Ivica Todorić; stvoriti najveću trgovinsku kompaniju u Srednjoj i istočnoj Europi, s prometom od 7 milijardi eura i više od 60 tisuća zaposlenih. I ljudi iz Atlantica i ljudi iz Agrokora su, u prvom slučaju mjesecima, a u drugom godinama, šutke lomili nepovjerenje Slovenaca i populističku netrpeljivost slovenskih političara. Vrlo je dobro pitanje bi li im to uspjelo da slovenskim dioničarima nije očajnički trebao novac, a tvrtkama koje su prodavali bolji i sposobniji vlasnik.
Bogata povijest sukoba
Povijest hrvatsko-slovenskog nerazumijevanja zaista je bogata. Ako zaboravimo vruća politička pitanja poput Svete Gere ili granice na moru, najdugovječniji i najžilaviji gordijski čvor je Ljubljanska banka odnosno njezina želja da se vrati na hrvatsko tržište iako nije riješila pitanje dugova štedišama i Hrvatskoj. Ta političko-sukcesijsko-pravna trakavica samo je naizgled dovršena “konačnim sporazumom” Vesne Pusić s njezinim slovenskim kolegom. Podaci o tome koliko Ljubljanska banka duguje Hrvatskoj i štedišama jako se razlikuju – Hrvatskoj navodno oko 540 milijuna njemačkih maraka, a štedišama više od 300 milijuna eura.
U pozadini poznatije priče s Ljubljanskom bankom valjala se zadnjih godina i afera s NLB Optima leasingom, tvrtkom Nove ljubljanske banke koja joj je trebala poslužiti za povratak u Hrvatsku. Goran Crnčević, suvlasnik NLB Optima leasinga, uporno je radio na razotkrivanju navodno teškog kriminala u toj tvrtki, pričao je o tužbi teškoj 157 milijuna eura te tvrdio da će NLB zbog te leasing tvrtke u balkanskim poslovima izgubiti milijardu eura!
Usporedo uz nacionalni spor zbog Ljubljanske banke razvijala se i, recimo to slovenski, “nadaljevanka” zbog Elana. Slovenci se cijelih devedesetih nisu mogli pomiriti s time da bi neprikosnovenom vlasnicom njihove ponosne tvornice skija trebala postati hrvatska Privredna banka. Taj desetljetni rovovski nacionalno-pravni sukob razriješen je tek 2000. godine sporazumom PBZ-a, Državne agencije za osiguranje štednih uloga i Slovenske razvojne družbe. I to nakon što je Elan već završio u stečaju i nagomilao ogromne gubitke.
Ipak, u povijesti poslovnih odnosa Hrvata i Slovenaca nije bilo sve tako crno. Pogotovu kad su u pitanju oni odnosi koji nisu bili politizirani ili su bili dovoljno mali da ne postanu zanimljivi široj javnosti. I ako se na kraju nisu pokazali kao nevjerodostojni potezi, kao što je bilo preuzimanje velike i značajne agencije Kompas u režiji Marka Vojkovića, čovjeka koji je sanaderovski vodio brzorastuću, pa propalu, kompaniju Adriatica.net.
Također, nakon poteza Tedeschija i Todorića stječe se dojam da su hrvatski investitori počeli kupovati sve što vrijedi u Sloveniji te da su investitori iz Lijepe Naše postali potpuno dominantni uspoređujemo li inozemna ulaganja u Hrvatsku i Sloveniju. Ni jedno ni drugo jednostavno nije točno. Ne tako davne 2010. godine Slovenci su se mogli pohvaliti da su u samo sedam godina (1993.-2000) u Hrvatsku investirali milijardu eura. Ukupne investicije Mercatora, Perutnine Ptuj, Lesnine, Termi Čatež... bile su dojmljive. A kad su u pitanju Terme Čatež, valja podsjetiti da smo se ponašali kao Slovenci prema Todoriću kad su nakon Tuheljskih željeli Sunčani Hvar. Tada smo se radije kladili na Orco, a povijest je pokazala da je poslovne odluke bolje donositi bez predrasuda i inata.
Sedmi investitor
Ukupno je, prema podacima HNB-a, Slovenija 7. ulagač u Hrvatsku s uloženih 1,14 milijardi eura na kraju prošle godine! Zanimljivo je da su se slovenski mediji u 2011. hvalili da su slovenska ulaganja u Hrvatsku dosegla 1,6 milijardi eura. To znači da je čak 27,1 posto od svih slovenskih investicija otišlo u Hrvatsku. Najviše su ulagali slovenski državljani u objekte za odmor, vrlo značajna su bila ulaganja u trgovinu na malo, 444 milijuna eura.
Ukratko, može se reći da su slovenski investitori sve do 2009.-2010. bili puno aktivniji od hrvatskih, a onda ih je slomila kriza. Do toga razdoblja Slovenci su uložili u Hrvatsku bar 17 puta više nego hrvatski poduzetnici u slovensko gospodarstvo. U Sloveniju su potiho ušli Belišće (Valkarton), Šećerana Viro kupnjom šećerane u Ormožu, Pastor kupnjom Gasilske opreme...
Vrlo uspješnim ulagačem i preuzimačem u Sloveniju pokazao se lukavi Branko Roglić, uz Tedeschija drugi hrvatski mag distribucije. U jednom trenutku čak se pisalo da će pomrsiti račune Ivici Todoriću u preuzimanju Mercatora.
Čini se da kad hrvatski ulagači jednom krenu, onda misle ozbiljno. Počeli smo brzo stizati nerazmjer kad je u pitanju iznos ulaganja u Hrvatsku odnosno Sloveniju. Ne treba, primjerice, zaboraviti da su na Ljubljanskoj burzi među najvećim stranim ulagačima postali hrvatski mirovinski fondovi. Samo AZ mirovinski fond ima uloženih 650 milijuna kuna u Sloveniji.
Kad se sve to skupa zbroji, na kraju 2012. HNB je zabilježio 137 milijuna eura hrvatskih ulaganja u Sloveniji. Naravno, kad i ako se tome pribroji megatransakcija preuzimanja Mercatora (najmanje 240 milijun eura), ta statistika bit će značajno povećana. A upravo ta transakcija kao i ulazak Hrvatske u EU najvjerojatnije će zaustaviti daljnje kontraproduktivno politikantstvo te će krenuti nova preuzimanja i spajanja hrvatskih i slovenskih kompanija.
Primjerice, što će biti ako sada Triglav osiguranje dade najbolju ponudu za Croatiju osiguranje ili neka od slovenskih banaka za HPB? Ili, što će sada reći političari u Hrvatskoj ako pojedini dioničari Mercatora iskoriste novac koji će dobiti od Todorića za neko preuzimanje u Hrvatskoj? Zaključno, Tedeschijev će novac, baš kao i Todorićev, pomoći sanirati dio slovenskih banaka i gospodarstva. Todorić tek treba dokazati da može izliječiti Mercator. Tedeschi je u tom dijelu imao nešto lakši posao jer je u Drogi i prije njegova dolaska obavljeno veliko pospremanje.
>> Uz novi Todorićev megalanac u regiji vezano više od 5 mil. ljudi