Hrvatska snažno brendira brojne autohtone poljoprivredno-prehrambene proizvode, a Ministarstvo poljoprivrede aktivno podržava sve udruge proizvođača koje žele dobiti neku od oznaka kvalitete. Do sada smo na razini Europske unije zaštitili 21 proizvod. Krčki pršut prvi je hrvatski proizvod čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom europskom tržištu, a proizvodnja je ograničena isključivo na područje otoka Krka. To je trajan suhomesnati proizvod od svinjskog buta, bez zdjeličnih kostiju, suho salamuren morskom soli i začinima, sušen na zraku bez dimljenja te podvrgnut procesima sušenja i zrenja u trajanju od najmanje godinu dana. „Krčki pršut“ je blage arome, karakteristične za sušeno svinjsko meso sporog i dugotrajnog zrenja koja može doći do svog punog izražaja s obzirom da nije prikrivena mirisom dima.
Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, Tomislav Tolušić ističe kako je od prve zaštite naziva Krčki pršut do danas, Hrvatska uspjela osigurati zaštitu i registraciju za ukupno 21 proizvod, a još osam ih je u postupku registracije. „Imamo zaštićena ukupno četiri pršuta, dva kulena, dvije janjetine, pet maslinovih ulja, dvije vrste zelja, purana, meso z tiblice, mandarinu, krumpir, soparnik i med. Krčki pršut prvi je naš proizvod s EU zaštitom naziva, a posljednje zaštićeno hrvatsko meso je Lička janjetina“, kazao je ministar.
„Lička janjetina“ je svježe janjeće meso hrvatske izvorne pasmine ovce, lička pramenka koja se uzgaja u široj okolici Gospića. Stanovništvo Like ličku je pramenku oduvijek uzgajalo tradicionalno – na otvorenim pašnjacima, a takav način uzgoja zadržan je i do danas. Tradicionalan način uzgoja utječe i na odlike ovce ličke pramenke koja je zbog intenzivnog kretanja vrlo izdržljiva i otporna. Zbog intenzivnog kretanja i fizičke aktivnosti meso ličke janjadi je crvene boje i po tome se bitno razlikuje od mesa janjadi koja se drže u zatvorenim nastambama.
Zaštita poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda izuzetno je važna i za proizvođače, ali i potrošače jer, kako ističe ministar Tolušić, zaštitom hrvatskih autohtonih proizvoda dajemo dodanu vrijednost našim vrhunskim domaćim proizvodima koji su jedinstveni u svijetu, a potrošačima jamčimo iznimnu kvalitetu i originalan način njihove pripreme.
„Mi smo dio najveće svjetske zajednice gurmana. Europska unija brine i drži do mnogo stvari i sve su te teme bitne građanima…zaštita, mobilnost, jednakost… ali kad se radi o hrani, nema kompromisa. Sva hrana koja se nalazi na tržištu Europske unije bez obzira na podrijetlo, mora biti proizvedena po visokim standardima kvalitete i sigurnosti. Europa brine i za tradicionalne proizvode po kojima je svaka zemlja članica specifična. U duhu njegovanja različitosti, upoznavanja i prepoznavanja cijelog niza naslijeđenih specijaliteta koji osim gastronomske imaju i kulturnu dimenziju, Europa potiče očuvanje tih gastro blaga, a od te zaštite apsolutno svi imaju koristi“ – kazao je ministar Tolušić.
Europskim oznakama kvalitete, odnosno zaštićenom oznakom izvornosti, zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom zajamčeno tradicionalnog specijaliteta označeni su proizvodi čiji je naziv kao takav zaštićen u cijeloj Europskoj uniji, a proizvode se u skladu sa propisanim specifikacijama proizvoda koje su izradili sami proizvođači te u njima definirali svoj proizvod i način njegove proizvodnje.
Europski znak koji se nalazi na ambalaži neposredno uz naziv proizvoda jamstvo je originalnog proizvoda - jamči kupnju autentičnog i kontroliranog proizvoda, priznate kvalitete i lokalnog podrijetla.
Oznaka izvornosti znači naziv kojim se označava proizvod koji potječe iz određenog mjesta, regije ili, u iznimnim slučajevima, države, čija kvaliteta ili karakteristike u bitnom ili isključivo nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i čije se sve faze proizvodnje odvijaju u određenom zemljopisnom području.
Oznaka zemljopisnog podrijetla označava proizvod koji potječe iz određenog mjesta, regije ili države, čija se kvaliteta, ugled ili druga karakteristika pripisuju njegovom zemljopisnom podrijetlu i čija se najmanje jedna faza proizvodnje odvija u određenom zemljopisnom području.
Obje oznake su vezane za zemljopisno područje proizvodnje nekog proizvoda. Za oznaku izvornosti podnositelji zahtjeva moraju istaknuti kvalitetu tog proizvoda u odnosu na druge slične proizvode te sve faze proizvodnje moraju biti unutar definiranog zemljopisnog područja. Za oznaku zemljopisnog podrijetla je važno dokazati ugled i tradiciju koju taj proizvod i naziv imaju, a ona faza proizvodnje koja daje glavnu karakteristiku proizvoda mora se odvijati na definiranom zemljopisnom području.
Sadržaj omogućilo Ministarstvo poljoprivrede