Predsjednik Ivo Josipović odlazi u Ameriku. I najavljuje da će animirati američke investitore. Njemu će na riječ vjerovati kad im kaže da je Hrvatska sigurna za investicije. I Amerikanci će sigurno nakon tih riječi navaliti u Hrvatsku s dolarima. Ma dobro, zašto Josipović prodaje takve bajke? Sjetimo se nedavne izjave premijera Zorana Milanovića kad je rekao kako „nikad ne bi bio predsjednik jer predsjednik ne mora govoriti istinu“. A Josipović, inače uvijek osjetljiv na vlastito prozivanje, odmah je uzvratio da je on „zagovornik etike, po kojoj svaka javna osoba, a i privatna, mora govoriti istinu i mora predano služiti ljudima koji su je izabrali“.
Zašto onda Josipović ne govori istinu i samo istinu? Zašto ne kaže kako je Hrvatska antipoduzetnička zemlja, s antipoduzetničkom klimom, zakonima, administracijom? Zašto jasno i glasno doma ne drekne, ne jednom, da se antipoduzetnički sustav mora hitno početi mijenjati na svim razinama? On jedino non-stop sramežljivo poručuje Vladi kako treba provesti reforme, kako on to očekuje, kako treba ojačati gospodarstvo. Iako je svima jasno da ova vlada nema snage za reforme, da je više od pola mandata izgubljeno i da je jedina njezina konstanta krajnja nesposobnost i bahatost. Misli li Josipović da strani investitori ne prate što se zbiva u Hrvatskoj?
Doći će samo oni koje će država možda privući i gdje će imati monopol, kao Francuzi u Zračnoj luci Zagreb
Pa situacija je veoma jasna. Dođete na neki poslovni skup u inozemstvo. Ne mora biti Amerika, može nama bliska Austrija. I na tome skupu pitate strane investitore, predstavnike velikih kompanija, zašto ih nema u Hrvatskoj? Znate koji je odgovor? Odmahivanje rukama, Hrvatska ih ne zanima, prekrižena! Znate zašto? Jer oni neće vjerovati na slatkorječive izjave domaćih naših političara. Oni će baciti oko na to kako posluju poduzetnici koji su već u Hrvatskoj. To im je dovoljan primjer da ovamo ne dolaze. Doći će samo oni koje će država možda privući i gdje će imati monopol, kao Francuzi u Zračnoj luci Zagreb. Kako privući strane investitore, ako vi gušite i tjerate na bijeg iz zemlje domaće investitore? Nešto tu ne štima!
Zatim, kako ćete privući u zemlju strane investitore kad njome hodaju mnogobrojne fašističke lige? Pa Josipović je lijepo nedavno rekao kako je „gospodarska kriza majka fašizma“, što god to njemu značilo i koliko god ta njegova izjava nema smisla ni u povijesnom, sociološkom, gospodarskom i političkom smislu. Je li to na tragu neprestanih izjava Slavka Goldsteina koji tvrdi da gotovo na svakom koraku po Zagrebu vidi ljude koji dižu desnu ruku u zrak? Nije trebalo dugo čekati. Te mnogobrojne fašističke lige, koje nitko ne vidi, osim nekih, tražile su adekvatan odgovor. Zato je osnovana Antifašistička liga Hrvatske. I gle čuda, jedan od najglasnijih osnivača i njezinih predstavljača jest Milorad Pupovac, od istog Josipovića javno označen kao etnobiznismen, reketar državnog proračuna, koji vodi politiku nacionalnih sukoba niskog intenziteta...
Pupovac i ekipa godinama žive na priči o ugroženosti Srba u Hrvatskoj
Prava je istina da u Hrvatskoj nema nikakvih fašističkih liga ni ikakve fašističke opasnosti. Ali zato imamo neprestano silovanje sadašnjosti i budućnosti s našom teškom prošlosti, sa silovanjem antifašizma koji mnogima danas samo služi za prikrivanje vlastitih nezgodnih biografija, za plašenje naroda, posebice neistomišljenika, ali u prvom redu za sisanje državnog proračuna. I ne samo to! Pupovac i ekipa godinama žive na priči o ugroženosti Srba u Hrvatskoj, i to na nacionalnoj osnovi. Danas se ta ugroženost želi pokazati na političkoj razini, i opet sve premazano antifašizmom. Nije li to neprestano nametanje krivnje Hrvatima, da smo mi ustaše, fašisti, zločinci... A ustanak u Srbu pošto-poto mora biti prikazan kao antifašistički? Ništa ne znače kod Gračaca nedavno ekshumirani posmrtni ostaci 19 članova hrvatske obitelji Ivezić koje su u kolovozu 1941. pobili ti ustanici?
Doista, Hrvatska je zemlja bolesna na svim razinama! Zato i ne čudi da se iz nje bježi.