Hrvatska je u izvanrednom stanju

Nakon što je nezapamćena poplava poharala županjsku Posavinu, političari se natječu u tome tko će prije i kako pomoći nesretnim ljudima. Natječu se u izjavama, planovima, programima, zakonima, novcu, obilaze mjesta, a kod običnih ljudi ponovno je proradila solidarnost bez koje se ne bi ništa moglo.

Kao i puno puta dosad, ljudska solidarnost puno više znači, pojedinci, grupe ljudi, nego cijeli sustav koji je trom i često neučinkovit ili sa zakašnjelom reakcijom. Ali ima jedno pitanje oko poplave koje se nije baš naglašavalo. Sve je usmjereno na to kako se moglo dogoditi da pukne nasip u Rajevu Selu. Pa se iz toga izvode i svakakve teorije urote. No zar nije temeljno pitanje, kako je moguće da nitko stanovništvo nije uzbunio već prije, bez obzira na nasip? Kako je moguće da je cijeli sustav bio uspavan, a bosanska Posavina bila je već pod vodom dva dana? Kako je moguće da se nitko u sustavu nije zapitao da bi toliki vodeni val mogao ugroziti i hrvatsku obalu, bez obzira na nasip? Čemu inače tolike službe?

Kako se ništa od toga nije dogodilo, ne čudi da su ljudi imali dvije-tri minute da se sklone na katove i tavane i ostanu bez svega jer je savska bujica bila prejaka i prebrza, uništila je sve pred sobom. Kako je moguće da se u Hrvatskoj nitko nije uzbunio, da nitko nije sazvao izvanrednu tiskovnu konferenciju, da nitko nije upalio alarm, crveno svjetlo, da se cijeli taj kraj nije uzbunio i pripremio na sve moguće scenarije? Nikakav odgovor ne može nikoga zadovoljiti, pogotovo ne žrtve poplave, jer izgovora nema. Sustav je kompletno zakazao! U Hrvatskoj smo naučili da se izvanredne tiskovne konferencije sazivaju zbog gluposti, samo kad nekom političaru to treba zbog ega i obračuna s drugima.

Pa izvanredna tiskovna izgleda gotovo kao proglašenje izvanrednog stanja. Zbog nečijeg ega, ali ne i kad je to doista potrebno. Hrvatska je, međutim, u izvanrednom stanju jer su joj razorene institucije, sustav je razoren. Kako? Pa tako što je godinama sustav stvaran zapošljavanjem podobnih stranačkih kadrova, političkom trgovinom, rođačkim, prijateljskim i interesnim vezama pa danas imamo situaciju da su nam institucije premrežene uhljebima kojima je jedini smisao postojanja držanje i mijenjanje fotelja te da kao pijavice sišu novac iz proračuna. Zato danas imamo niz ljudi potpuno nekompetentnih za išta, neodgovornih, neprofesionalnih, a beskrajno bahatih jer drže da su nedodirljivi. Ili, kako to u najnovijem broju Večernjakova VP-a obrazlaže prof. dr. Mirko Bilandžić: „Naime, tzv. sustavna politička korupcija dominantan je oblik upravljanja Hrvatskom zadnjih 10-ak godina, dominantan oblik društvenih odnosa, osvajanja i održavanja na vlasti. Takav model nije rezultirao samo pljačkom hrvatske države i hrvatskog društva (prema relevantnim procjenama 15 milijardi dolara) već su nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi i prljavo-partikularni interesi i utjecaji doveli do negativne kadrovske selekcije i bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta, uključivo i institucija nacionalne sigurnosti.

Ukupno, sustavna politička korupcija ugrozila je nacionalnu sigurnost Hrvatske, i riječ je o ugrožavanju iz unutarnje okoline”. Zato danas premijer može s pravom govoriti da je prva zadaća pokrenuti gospodarstvo. I u tome ga valja načelno podržati. Ali s kime, s kojim ljudima, s kakvim sustavom? Ništa se dugoročno ne može dobiti ako se sustav cjelovito ne promijeni. Umjesto da je smanjena javna uprava, mi smo dobili još samo nove zaposlene. Umjesto da se rastereti gospodarstvo, država nameće namete kako bi sebe prehranila, a buja kao kancerogeno tkivo. Ova vlast nema snage za takve reforme, a i vrijeme ju je pojelo. Hoće li HDZ imati za to snage kad dođe na vlast? Jer to bi trebao biti nacionalni interes, bez obzira na stranačke boje. To je jedini izlaz iz sadašnjeg bolesnog stanja. Sve drugo je nacionalna izdaja!

>> Satelitima se poplave mogu predvidjeti pet mjeseci unaprijed