Hrvatska kazališta, zbog pandemije koronavirusa, očekuje osjetljiva sezona

Hrvatska kazališta pred izuzetno su osjetljivom sezonom. Koronska pandemija ne posustaje. Nitko joj ne vidi kraja, a i javna i privatna kazališta moraju započeti novi sezonu i početi prodavati pretplate i ulaznice. Stožer iz dana u dan, što je potpuno razumljivo, mijenja pravila. Nešto što je moguće danas, već sutra može biti onemogućeno. Istina, do sada su kazališta u Hrvatskoj i nadležne vlasti dosta dobro reagirali na novu situaciju koju nitko nije želio.

Imali smo lijep broj zapaženih premijera od Zagreba preko Splita i Osijeka do Dubrovnika. Najavljen je i tradicionalni festival glumca, baš kao i Dani smijeha u Kerempuhu. I Histrioni su imali redovnu sezonu na Opatovini i plovidbu Jadranom, baš kao i Teatar Ulysses. Snimaju se i televizijske serije, a skromno se počinje najavljivati i snimanje unosnih međunarodnih filmskih produkcija u našoj državi. Ipak, ljeto je ljeto. Izvedbe na otvorenom su izvedbe na otvorenom, a nova kazališna sezona mora računati na predstave u zatvorenom prostoru koje ostaju totalno upitne do daljnjega. Intendanti i ravnatelji kazališta su tome usprkos uglavnom isplanirali svoje sezone i publici najavili novitete, iako točno ne znaju koliko će gledatelja smjeti primiti njihova gledališta. A financijski efekt predstava nije za odbaciti čak ni u uvjetima kada većinu troškova javnih kazališta podmiruje državna kasa, a dosta toga i dotacije lokalne uprave u slučaju ambicioznijih gradova i županija, kojih u nas, na sreću, i dalje ima.

U lošijem položaju tu su svakako privatna kazališta koja nemaju ni za hladni pogon ni za program, a ne mogu tek tako zamrznuti svoje djelovanje, zalediti dospjela dugovanja i privremeno zatvoriti svoja vrata, jer je to put u sigurnu propast. Doduše, iako država za sada još šuti o rezovima u djelatnosti kulture, nitko ne može garantirati da se ti rezovi neće dogoditi kada nam gospodarstvo ustukne zbog koronske tragedije i snažnije krene nizbrdo. Jer, iz čega će država financirati sve moguće obaveze ako njeni prihodi iz realnog sektora koji snosi najveći teret punjenja proračuna budu drastično smanjeni? Tu će i kultura morati jače stegnuti remen, htjeli mi to ili ne, baš kao i brojne druge djelatnosti, bez iznimke. Neće tu znatnije pomoći ni novac iz europskih fondova. I ti će fondovi presušiti jer ih neće imati tko puniti. Pogotovo što ova kriza neće biti kratkotrajna.

Ipak, valja pohvaliti svaki dobar primjer organizacijskog iskoraka koji ima i svoje moralne kvalitete. Takav je potez svakako i odluka uprave varaždinskog Hrvatskog narodnog kazališta da na repertoar za novu sezonu postavi komornu operu ruskog svestranog skladatelja Grigorija Frida “Anne Frank” o možda najpoznatijoj židovskoj djevojčici koja je izgubila život u nacističkom koncentracijskom logoru tijekom Drugog svjetskog rata. Frid je svoju “Anne Frank” zamislio kao monooperu za sopran i komorni orkestar za koji je napisao i libreto. Djelo je nastalo još 1968. i praizvedeno je u Moskvi 1972. godine. Otada je izvođeno diljem svijeta te se smatra jednom od najizvođenijih opera. U Varaždinu bi ga trebao režirati Ozren Prohić, a u ulozi trinaestogodišnje djevojčice iz Amsterdama trebala bi nastupiti sopranistica iz Zagreba Marija Lešaja. Riječ je o jednosatnoj operi koja je kao stvorena za izvođenje pred mladim ljudima kojima je uvijek mudro i potrebno ukazivati na zablude čovječanstva iz prošlosti. A kako bolje mladima pokazati kuda sve mogu odvesti krive i štetne političke odluke nego na primjeru mlade Anne Frank, djevojčice koja je usmrćena zbog zločinačkog pothvata koji je u crno zavio cijeli svijet jer mu se demokratske države nisu na vrijeme suprotstavile, a imale su tu mogućnost. Uvijek postoji mogućnost da se učini dobro djelo ili odabere prava strana.

Ne treba tu puno mudrosti ni velike učenosti. Ali treba pouka iz povijesti jer nikada nije dosta ljudima ukazivati na to da moraju biti ljudi prema svim ljudima, bez obzira na prirodne razlike među narodima. Primjer Anne Frank tu može biti od velike koristi, stoga se treba nadati da će što veći broj gledatelja u Varaždinu i izvan Varaždina pogledati najavljenu predstavu i da je neće spriječiti novi rast koronske pandemije koja u posljednje vrijeme doslovno bukti u Hrvatskoj. Jer, kao što se treba boriti protiv opasnog virusa, tako se treba boriti i protiv prevelikog straha od virusa koji bi mogao paralizirati ljudski poredak i ostaviti negativne posljedice po ljudsku solidarnost i civilizaciju u kojoj se ipak zna što je dobro, a što zlo i tko je na strani Anne Frank, a tko na strani njenih progonitelja koji nisu izgubili samo rat nego i savjest, i to zauvijek.