Da ljubav ne poznaje granice i ne bi trebala poznavati, svake godine pokazuje priča o dvije rode iz Brodskog Varoša.
Čim spomenemo ljubavnu priču i dvije rode, gotovo da i nije potrebno pisati da je riječ o Malenoj i Klepetanu. Njihovu priču zna i prati gotovo cijela Hrvatska, barem onaj dan u godini kada Klepetan sleti u gnijezdo u Hrvatskoj nakon svog puta dugog 13,5 tisuća kilometara od Afrike.
A ovu ljubavnu priču cijelu zna umirovljeni domar lokalne škole Stjepan Vokić. I to pune 23 godine.
Tada je u istočnoj Hrvatskoj, u malom mjestu Brodska Varoš, rođeno nevjerojatno i najpoznatije prijateljstvo na svijetu između čovjeka i rode. Tadašnji domar varoške osnovne škole Stjepan i roda koju je ranjenu pronašao uz cestu, a kojoj je kasnije nadjenuo ime Malena, obećali su jednom drugome očito doživotnu vjernost.
Od tada sve do danas u jesen, kada milijuni roda zbog dolaska zime sele iz Europe za Južnu Afriku, roda Malena spušta se iz svog gnijezda na krovu Stjepanove kuće i useljava u njegov dom. Malena zbog slomljenog krila ne odlazi sa svojom obitelji u Afriku već ostaje u Hrvatskoj i čeka proljeće i povratak svog dragog Klepetana.
Zimi potpunu brigu o Malenoj preuzima Stjepan Vokić koji unatoč svojim godinama brine da joj bude toplo, da što lakše prebrodi dane do povratka svoje najveće ljubavi Klepetana i u proljeće iznova svijetu podari nove generacije mladih roda. Niti s proljećem, kada počinju cvjetati prve voćke šljive u vrtu Stjepana i Malene, ova ljubav čovjeka i rode ne prestaje. Naime, Stjepan svakog proljeća iznova, zajedno s Malenom iščekuje i strepi oko Klepetanova povratka budući ga na 13,5 tisuća kilometara dugom putu koji treba preletjeti iz Hrvatske u Južnu Afriku i natrag u Hrvatsku, vrebaju brojne opasnosti. A kad se na krovu kuće ponovno začuje zajedničko klepetanje Malene i Klepetana, a uskoro i njihovih ptića, Stjepanovoj sreći nema kraja.
Od proljeća do jeseni, kada su Malena i Klepetan zajedno u svome gnijezdu u Hrvatskoj, Stjepan svakoga dana za Malenu, Klepatana i njihove ptićem lovi ribu, hranećih ih i brinući o njihovom gnijezdu.
„Ponosan sam što je odabrala mene da budem njezina krila. Kad ne tražiš ništa zauzvrat, nego samo brineš o nekom biću. To je ljubav.“ govori Stjepan.
imjer kako i na koji način živjeti ljubav gledajte na www.vodasporukom.com. Kada biste nekome tko je prvi put došao u Hrvatsku ispričali kako u srcu Europe, u Hrvatskoj postoje jedan čovjek i jedna roda koji zajedno, u prijateljstvu i ljubavi žive već 23 godine, vjerojatno bi pomislili ili da ste ludi ili da prepričavate lokalnu basnu ili legendu. Međutim, upravo zahvaljujući nevjerojatnoj ljubavi između umirovljenog domara lokalne škole Stjepana Vokića iz Brodskog Varoša i rode Malena, ova priča nije bajka već priča o iskrenoj i stvarnoj ljubavi. A vi je možete pratiti putem live streama na www.vodasporukom.com
morao se todoric umjesati u ovu lipu pricu...gadi mi se vodu naplacuje vise nego mlijeko...