'Hrvatska mi je pokazala kako je to živjeti u miru'

Kada su mi u domu rekli da ću ići u Hrvatsku, bila sam jako sretna, ali nisam ni sanjala da će mi biti toliko lijepo, da će me ljudi tako prihvatiti. Da nije moja mama sama s bratom, možda bih i ostala u Hrvatskoj. Hvala Hrvatskoj koja mi je pokazala kako je to živjeti u miru. Tu sam provela najljepših desetak dana u svom životu – napisala je 11-godišnja Rula Ahmad iz Damaska u pismu koje je poslala Udruzi Hrvatska pomaže nakon povrataka s ljetovanja u Hrvatskoj natrag u Siriju.

Rula je jedna od 29-ero djece koja su iz doma za siročad iz Sirije i ove godine, kao i lani u lipnju, u organizaciji udruge Hrvatska pomaže, koju vodi Đurđa Adlešič, i pod pokroviteljstvom Skupštine grada Zagreb i Styria Media Groupa te Hrvatske elektroprivrede (HEP), s petero voditelja došli u Hrvatsku.

U ljetovalištu Crvenog križa u Novom Vinodolskom boravili su desetak dana i barem na trenutak zaboravili pakao sirijskog rata. U realizaciji projekta dolaska djece iz Sirije pomogli su i Vlada Republike Hrvatske te predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Djecu je u Banskim dvorima primio i premijer Andrej Plenković, koji im je poželio sreću i što skoriji završetak rata kako bi mogli uživati kao i ostala djeca u svijetu.

– U Hrvatskoj mi je bilo jako lijepo. Upoznala sam mnogo prijatelja. Jako mi je bilo teško rastati se s Hrvatskom i s prijateljima s kojima sam se družila, plesala i igrala. U tih deset dana niti u jednom trenutku nisam se sjetila boli i rata koji su mi doma svakodnevica. Željela bih svakom djetetu koje je doživjelo rat i patnje da doživi i ono što sam ja doživjela u Hrvatskoj. Na odlasku nisam Hrvatskoj rekla zbogom, već samo doviđenja jer se nadam da ću jednog dana, kada završim školu, ponovno posjetiti Hrvatsku – napisala je u svom pismu Rula kojoj je tata poginuo kad je ona imala samo pet godina.

Pobjede i priznanja

– Teško je živjeti bez oca kojeg se danas sjećam samo u magli jer sam bila jako mala kada je poginuo. Sjećam se samo da je naša kuća bila puna ljudi koji su plakali i da se tata više nije pojavljivao doma. Tada još to nisam shvaćala, ali danas sam ponosna na njega jer poginuo je braneći domovinu od terorista koji su nemilosrdno ubijali ljude. Svake noći u snu ponovno proživljavam lijepe trenutke koje sam provela u Hrvatskoj. Naučila sam nešto hrvatskog jezika, a naučila sam i plivati. Svaki dan u vezi sam s prijateljima s kojima sam se družila u Hrvatskoj. Dok sam bila kod vas, sve vrijeme sam se pitala zašto su Hrvati prema nama tako dobri, osjećajni, brižni... Kada nas je primio premijer Andrej Plenković i razgovarao s nama, shvatila sam zašto. Nisam znala da je i Hrvatska prošla rat kako ga i mi prolazimo. Premijer Plenković rekao nam je da razumije kako nam je i suosjeća s nama jer i Hrvatska je prošla rat i stradavanja i mnoga su djeca ostala bez roditelja koji su poginuli braneći domovinu – napisala je, između ostalog, jedanaestogodišnja Rula Ahmad.

Za vrijeme ljetovanja sirijske djece u Hrvatskoj s njima su bila i djeca hrvatskih iseljenika iz 21 europske i prekooceanske zemlje, njih 124 u dobi od 9 do 16 godina.

U Domu Crvenog križa grada Zagreba djeca su zajedno sudjelovala u raznim kreativnim igraonicama i radionicama – jezičnoj, kulturološkoj, likovnoj i plesnoj, a bio im je pripremljen i niz sportskih, rekreativnih i zabavnih sadržaja.

Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Mijo Marić susreo se s djecom iz Sirije u Novom Vinodolskom te je izrazio zadovoljstvo što su se djeca imala priliku družiti zajedno.

– Drago mi je što su djeca imala priliku provesti lijep odmor i nezaboravne trenutke i da ih se barem na neko vrijeme uspjelo odmaknuti od ratne svakodnevice. Njihovo je djetinjstvo prekinuto ratom, roditelji su poginuli, a život su morali nastavili u Domu za siročad u Siriji. Drago mi je što je Hrvatska po ne znam koji put pokazala kako ima veliko srce i koliko je humana – kazao je ravnatelj M. Marić.

Yahia Al Alosh, dvanaestogodišnjak iz Tartusa, čiji je tata poginuo prije pet godina u borbama s ISIL-om i do čijeg tijela još nisu uspjeli doći kako bi ga pokopali, sretan je što je bio u Hrvatskoj.

– Bilo mi je jako lijepo i nikada neću zaboraviti te lijepe dane. Iako živim na moru, meni je hrvatsko more ljepše. Uvijek je mirno i čisto. Svaki dan preko društvenih mreža sam u vezi s prijateljima koje sam upoznao u Hrvatskoj. To me čini jako sretnim i uvijek drži blizu Hrvatske. Ne prođe niti jedan dan da ne idem na Google tražiti i gledati što se tamo događa – kazao je Yahia u poruci koju je poslao nakon povratka u Siriju.

– Jučer sam bio u raju, a danas sam se vratio u pakao – tužnu poruku poslao mi je 14-godišnji Jafar Qadon odmah nakon povratka u Siriju u svoju rodnu Latakiju.

– Nisam mogao vjerovati da život može biti toliko lijep u miru. Znam samo za rat, stradanje, bombardiranje, tugu i bol. Moj je tata poginuo prije sedam godina. Sjećam se kada je zadnji put odlazio. Plakao sam jako. Rekao mi je da ne plačem jer će se on brzo vratiti. To je bila jedina laž koju mi je moj tata rekao. Jer se nikada više nije vratio – kazao je Jafar koji svog oca nosi svakodnevno u mislima.

– Ne prođe ni dan da se ne sjetim svog tate. Obožavao je nogomet i uvijek smo zajedno gledali utakmice. Bili smo vatreni navijači Barcelone. Otkad je tata poginuo, ja više ne gledam nogomet. Pokušavam izbjegavati sve što me na njega podsjeća, ali to je jako teško – govori Jafar zahvaljujući Hrvatskoj koja mu je omogućila da tih nekoliko dana osjeti mir i tišinu.

– Uživao sam u Hrvatskoj svaki trenutak. Svaki dan mi je bio sve kraći i vrijeme je brzo prošlo. Iako sam se vraćao svojoj kući, majci, sestri i bratu, teško mi je bilo otići iz Hrvatske. Živim u nadi da ću jednog dana, kada završim školu i odrastem, ponovno posjetiti Hrvatsku u kojoj sam stekao puno prijatelja s kojima sam ostao u kontaktu – naglasio je Jafar.

Maya Khallof, 13-godišnjakinja iz Hame, nikad neće zaboraviti ljetovanje u Hrvatskoj.

– Sve što sam poželjela, ostvarilo mi se. Kupanje, plivanje, pjevanje, ples i mnoštvo prijatelja. Ono što me najviše veselilo je ples koji smo imali svaku večer. Ja obožavam plesati – govori Maya koja je svoj talent dokazala i u organiziranom natjecanju plesa gdje je odnijela pobjedu.

– To priznanje ću uokviriti i staviti na zid. Nije to mala stvar. Mnoštvo djece iz cijelog svijeta, a ja pobijedim! – ponosno je govorila Maya čiji je otac poginuo kada je ona imala samo četiri godine.

– Osim plesa, volim i svirati i pjevati. Sviram klavir i pjevam u školskom zboru. Moji prioriteti u životu su završiti školu i fakultet. Htjela bih postati liječnica kako bih liječila bolesne ljude i olakšala im boli – istaknula je Maya koja je bila među djevojčicama koje su predale poklon, rukom našiti svileni stolnjak, premijeru Andreju Plenkoviću pri posjetu Banskim dvorima.

– Kada mi je teta Marjana rekla da ću ja premijeru predati poklon, nije mi bilo svejedno, imala sam tremu. Sreća da smo poklon premijeru darovali na kraju posjeta jer mi je trema nestala čim je premijer počeo pričati, ljubazno i srčano te nas malo i nasmijao – kazala je Maya.

Vratili im osmijeh na lice

Osim premijera Andreja Plenkovića, djecu je trebala primiti i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, no zbog službenog puta poslala svoju izaslanicu Renee Pea koja je djeci u ime predsjednice darovala slatkiše s pečatom predsjednice te im poželjela puno sreće u životu i da što prije u njihovoj domovini zavlada mir. Djecu je primio i Drago Prgomet, predsjednik skupštine Grada Zagreba koja je bila i pokrovitelj dolaska djece u Hrvatsku, koji je djeci također podijelio darove i to školski pribor za likovni.

Ravnateljica doma za siročad u Damasku, Shaira Michel Faluh, u pismu koje je poslala predsjednici udruge Hrvatska pomaže Đurđi Adlešič zahvalila je Udruzi i svima u prijateljskoj Hrvatskoj koji su pridonijeli i pomogli u realizaciji dovođenja sirijske djece te im ponovno vratili osmijehe na lice.

Predsjednica udruge Hrvatska pomaže, Đurđa Adlešič, koja je pokrenula inicijativu za dolazak djece iz Sirije, kaže kako udruga već nekoliko godina radi s ranjivim skupinama u Republici Hrvatskoj, ali i izvan nje te organizira različite edukativne radionice za djecu, branitelje te članove njihovih obitelji.

– Ove godine smo drugi put bili domaćini djeci bez roditelja iz Doma za djecu bez roditelja iz Damaska. Osim djece iz Sirije ove godine smo organizirali dolazak i palestinske djece iz Betlehema, ali i djece iz Hrvatske Kostajnice – kazala nam je Đurđa Adlešič.