Hrvatska 
mora zauvijek raščistiti s komunizmom

Tko je nama u Europi najvažniji saveznik ili bi trebao biti? Tko ima najjače gospodarstvo? Gdje se donose sve najbitnije odluke za EU? Gdje je financijsko središte Europe? Koja je zemlja najuređenija u EU? U kojoj vlada pravna država? Naravno, svatko bi bez previše razmišljanja trebao zaključiti da je to Njemačka. A još kad se spomene hrvatska dijaspora u njoj, Njemačka dodatno dobiva na težini s naše strane. I da, Njemačka ima svoje interese, kao što bismo i mi trebali imati svoje. No znamo li mi koji su uopće naši interesi? I znamo li mi sklapati i, što je još važnije, održavati partnerstva?

U Hrvatskoj se događa nešto čudno, ali i ne, jer padaju maske pa se komunistički mentalitet pokazuje u svojem pravom izdanju. Njemačka potraga za Josipom Perkovićem i izigravanje potpisanog s EU ogoljeli su upravo te ostatke komunističke nomenklature kojoj je sada Njemačka postala najveći neprijatelj. Stoga šire različite neistine. Tako Anto Nobilo tvrdi da je Hrvatska pravno uređenija država i da će se u Hrvatskoj Perkoviću suditi pravednije nego u Njemačkoj. Drugim riječima, Nobilo Njemačku optužuje da protiv njegova klijenta organizira montirani proces. Istina, Nobilo jako dobro zna o montiranim procesima, ali ipak više nismo u 80-ima, ovo je 2013. i članica smo EU. Vrijede neka posve druga pravila.

Ili, svi su pisali o Angeli Merkel i problematizirali njezin nedolazak u Zagreb, a onda odjednom ona postaje omrznuta, i okreće se teza, pa što nama ona uopće treba? Vesna Pusić svojim bahatim izjavama kao da javno želi disciplinirati Njemačku, a u cvatu je čim joj se spomene Beograd. Ili, sveučilišni profesori uključuju se u opanjkavanje Njemačke i Angele Merkel, i to na način koji je ispod akademske razine pa i protiv zdrave pameti. Ali svi se oni listom ogoljuju i odbacuju maske. Kad danas netko napiše da ćemo mi još generacijama ispaštati za zločine ustaša u NDH, kad netko naše današnje savezništvo s Njemačkom uspoređuje s Hitlerovom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu, tada se čovjek doista mora upitati kome to treba? I u kojem vremenu žive ljudi koji nas neprestano tjeraju da budemo taoci prošlosti?

Kako se nitko nije zapitao zašto uz A. Merkel nije došao i francuski predsjednik? Ili britanski premijer? Nisu li i oni osluškivali Berlin? I zar bi A. Merkel rekla da nije došla zbog Perkovića? Njezin nedolazak povezivati uz izbore, uz CDU, uz HDZ, još je samo jedna podvala. Najbolji dokaz tome jest ogorčenje Josipa Juratovića, zastupnika SPD-a u njemačkom Bundestagu, Hrvata rođenjem, koji je za njemačke medije nedvosmisleno kazao: “Hrvatska je potpisala svih 35 poglavlja u pregovorima s EU i obvezala se da će se držati svih tih poglavlja.

Tu se nalazi i pitanje procesuiranja političkih zločina. Velika je pljuska demokraciji ako se pokušavaju izbjeći te obveze. Istodobno se govori da Hrvatska od EU treba ugrabiti što više. Ako je to glavna poruka, onda je to za mene, koji sam se sve ovo vrijeme borio i uvjeravao kako je Hrvatska demokratska zemlja koja ispunjava standarde, velika pljuska.”

Da, nije Njemačka nama opalila pljusku, nego je Hrvatska opalila pljusku demokraciji, opalili su pljusku oni koji demokraciju trebaju samo kad njima treba, oni koji znaju samo za sud partije i ništa više. I nije samo opalila pljusku! Prevareni su i izdani svi oni koji su lobirali za Hrvatsku u Njemačkoj, od Juratovića do drugih. Trebalo je slomiti i protivnike Hrvatske u CDU, kao i one u SPD-u. Nama je bio strateški interes ući sada u EU, a ne u društvu sa Srbijom i drugima. Ali i Njemačkoj, i drugima, koji nastoje razmrsiti balkanski čvor.

Kao što i Juratović poručuje, Hrvatska mora raščistiti sa svojom prošlošću, ali ne onom iz Drugog svjetskog rata, nego s vladavinom komunizma. Taj je proces nezaustavljiv, koliko god to kod kuće neki htjeli zaustaviti.