Hrvatska na korak do aranžmana s MMF-om

MMF je u četvrtak odlučio da će provoditi dodatnu kontrolu u svim svojim članicama, a ne samo u državama s kojima ima aranžmane te će, osim monetarne politike, češljati sve ekonomske i financijske tokove u zemlji, kao i njihove učinke na globalnu financijsku stabilnost.

Ocjene javne

Ocjene će, naravno, biti javne, a šefica MMF-a Christine Lagarde najavila je da će idući tjedan objaviti uputu sa svim detaljima. U Hrvatskoj se ponovo aktualizira priča o aranžmanu s MMF-om, a potaknuta je nedavnom izjavom Slavka Linića da ovu godinu ima pod kontrolom, a što će biti s idućom, znat će, po prilici, za pola godine te će tada moći reći treba li nam MMF ili ne.

– Ako se stanje nelikvidnosti ne poboljša i ne počnu investicije, ako gospodarstvo ne prodiše, proračunska će situacija iduće godine biti vrlo teška – tvrdi Linić. Da se njega pitalo, takav bismo aranžman vjerojatno već imali jer je Linić još u kampanji pozivao na zaključenje aranžmana. Motiv mu je bio da jeftinije dođe do kapitala, a ako se kriza u eurozoni ne stiša, uskoro više ni cijena neće biti primarna, već pristup inozemnim tržištima. Hrvatskoj godišnje treba oko 17 milijardi eura novih kredita za tekuće troškove i refinanciranje postojećih obveza.

– Danas je stanje u svijetu toliko neizvjesno i turbulentno da nitko ne zna što će se dogoditi za tri, a pogotovu za šest mjeseci. Budu li procesi lošiji od onih koji se sada predviđaju, tada će pečat MMF-a dobro doći – kaže visokopozicionirani sugovornik. Analitičar bečkog Instituta za tranzicijske zemlje Vladimir Gligorov ističe da je vanjska likvidnost zemlje sada zadovoljavajuća te da Hrvatskoj trenutačno novac MMF-a nije potreban.

Nije bauk

– Počne li se kapital povlačiti zbog recesije, tada bi zajam bio nužan, prije svega da se održi politika tečaja i makroekonomska stabilnost uopće – ističe Gligorov. Osim kredibiliteta Vladinoj politici, MMF bi, kaže, dao mogućnost i da se traži pomoć fondova EU za makrofinancijsku stabilnost.

– Nedostaci se javljaju ako se program ne provodi. Javnost također može biti protiv MMF-a, ali nepopularne reforme javnih financija već se provode pa se ta cijena već plaća – kaže Gligorov. Domaći ekonomisti su pragmatičniji od političara i već dugo ne gledaju na MMF kao na bauk. Velimir Šonje ističe da se sklapanje aranžmana nije dogodilo “zbog politikantstva i koketiranja s populističkom idejom oslonca na vlastite snage.”

– Bilo bi mudro iskoristiti novac MMF-a po niskim kamatnim stopama – kaže Saša Drezgić, docent s riječkog Ekonomskog fakulteta, jer se ionako vodi ekonomska politika koja je u skladu s propozicijama MMF-a, gdje se glavna prilagodba prebacuje na fiskalnu politiku. Analitičar Ante Babić vjeruje da je MMF sada manje potreban nego prije dvije-tri godine jer je Vlada smanjila rashode i ušla u pregovore sa sindikatima.

– No, ako bi aranžman omogućio da se jeftinije dođe do kapitala za financiranje reformi, tada ga treba zatražiti – dodaje Babić.