Razgovarali smo s predsjednikom Hrvatske Ivom Josipovićem u povodu njegova posjeta Bosni i Hercegovini.
Ovo je vaš prvi službeni put u inozemstvo otkako je Hrvatska postala članica EU. Zašto baš BiH?
Razlog je dvojak. Prvo, Hrvatska će snažno podržavati politiku proširenja EU na područje jugoistoka Europe, posebno kada je riječ o našim susjedima. Drugo, više sam puta isticao kako nam je BiH po mnogo čemu najvažniji susjed. Šire susjedstvo, BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Kosovo želimo u EU, mirovnom, gospodarskom i kulturnom projektu, najvećem koji je čovječanstvo ikada krenulo kreirati. Osim toga, s BiH nas vežu mnoge povijesne, kulturne, gospodarske i obiteljske veze. Dio hrvatskog naroda živi u BiH kao jedan od tri konstitutivna naroda.
Najavili ste redovite sastanke predsjednika iz regije. Što oni mogu donijeti, poglavito ako se ima na umu da dosadašnji slični susreti nisu rezultirati konkretnim rješenjima za bilateralne i multilateralne probleme?
Riječ je o neformalnim susretima, zajedničkoj inicijativi predsjednika Pahora i mene. Njihov cilj nije donošenje odluka o problemima bilateralnog ili multilateralnog karaktera. Ali, ti bi skupovi trebali imati prevažnu ulogu stvaranja pozitivnog ozračja, kreiranja dobrih ideja i preporuka. Bit će razgovora o Europi. Nikako ne bi trebalo podcijeniti spremnost predsjednika iz regije da na taj način raspravljaju o pitanjima od zajedničkog interesa. Uostalom, pogledajte koliko neformalni međunarodni forumi utječu na procese u svijetu. Na njima se mogu otvoriti pitanja i iznijeti ideje kako to nije moguće na formalnim sastancima. Vrlo skoro naći ćemo se u Ljubljani, a bit će nazočan i francuski predsjednik Hollande.
Paddy Ashdown kaže da će sad bh. Hrvati izgubiti interes da BiH napreduje na europskom putu?
Ne mogu vjerovati da je toliko pogrešnu tezu iznio g. Ashdown. Ona implicira da bi za BiH bilo bolje da Hrvatska nije ušla u EU. Dakako, upravo je obratno!
Jesu li realni strahovi od masovnijeg odlaska Hrvata iz BiH u potrazi za egzistencijom u EU?
Ne očekujem da će odlasci Hrvata iz BiH biti češći zbog njihova europskog državljanstva. Ako ništa, zato što većina europskih ekonomija nema za to dovoljan apsorpcijski kapacitet.
Za Hrvate u BiH prevažno je pitanje listopadskog popisa stanovništva. Može li RH pomoći u motiviranju onih koji su iz BiH a žive u RH, da ispune svoju građansku dužnost?
Događa se zanimljiv fenomen. Brojni ljudi, većinom Hrvati, koji su pod teretom rata napustili BiH, vrlo često govore o problemu ostvarivanja političkih i drugih prava... A kad dođe vrijeme da učine temeljnu stvar za svoj položaj u BiH, ne pokazuju osobit entuzijazam. Nitko, pa ni hrvatska država, ne može umjesto svakog čovjeka pojedinačno sudjelovati u popisu. Naravno, može i hoće pomoći, ali ako ljudi nisu motivirani, malo je od toga koristi. Puno je veća odgovornost političkih stranaka iz BiH, zavičajnih i drugih udruga, Crkve i svih drugih koji zagovaraju povratak građana u BiH. Popis je nova prilika za mnoge da svoje riječi poprate i djelima.