'Hrvatska neće dopustiti da itko nametne građansko uređenje BiH'

Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina nisu samo susjedne države koje su najvećim dijelom naslonjene jedna na drugu nego su i partnerske države upućene jedna na drugu. Barem bi tako trebalo biti. No odnosi Zagreba i Sarajeva daleko su od idiličnih, a suradnja bi mogla biti daleko bolja. S tom ocjenom slaže se i Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, s kojim smo razgovarali u povodu početka rada Večernjakove televizije u Bosni i Hercegovini.

Kako Ministarstvo i vi funkcionirate u ovo vrijeme pandemije koronavirusa, koje već predugo traje? Imate li manje susreta sa svojim kolegama u svijetu? Opišite nam kako to funkcionira danas.

– Mi smo se vrlo dobro prilagodili pandemiji, novom vremenu koje nismo očekivali. Sve nas je iznenadilo u veljači prošle godine kad smo se u vrijeme našeg predsjedanja Europskom unijom morali prilagoditi i predložiti nove oblike komunikacije. To je značilo i promjene u formalno-pravnom smislu kako bi se usuglasile procedure. Za nas je to bio veliki izazov, jer se sve odvijalo virtualno. Dakako, bilo je i fizičkih susreta u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, ali uz poštovanje svih epidemioloških mjera. Nismo odustali od aktivnog angažmana i naša vanjska politika ničim nije bila ugrožena ili reducirana. U siječnju su tri ministra vanjskih poslova bila u Hrvatskoj, posjetila su Banovinu s konkretnom pomoći. I u ožujku imamo najavljene posjete, a i sam ću ići u službene posjete izvan Hrvatske, tako da mi kao Ministarstvo i ja kao ministar radimo normalno.

Čini se da u Hrvatskoj postoji konsenzus predsjednika Republike i Vlade o politici prema BiH. Slažete li se s tom ocjenom i podržava li taj konsenzus i oporba u Hrvatskoj?

– Prije svega, treba imati u vidu da Hrvatska s BiH dijeli najdužu granicu i da je Hrvatska ujedno jedina članica EU-a koja dijeli granicu s BiH. Hrvatska i BiH možda imaju najviše zajedničkog u jugoistočnoj Europi i s obzirom na Hrvate kao konstitutivan narod u BiH. Hrvatska je pravi i iskreni zagovaratelj euroatlantskog puta BiH. Da, postoji u Hrvatskoj konsenzus vlasti, dakle predsjednika, premijera i cijele Vlade, kada je u pitanju odnos prema BiH. A što se tiče oporbe, rekao bih da se ona prvenstveno bavi načinima dolaska na vlast, tako da i ne razmišlja toliko o tom sadržaju, već eventualno o rezultatima te politike, koji jesu vidljivi kad je riječ o hrvatskoj politici prema BiH.

Kako ocjenjujete današnje odnose između Zagreba i Sarajeva?

– Imamo dobru suradnju, ali mogla bi biti i znatno bolja. BiH bi mogla još više koristiti Republiku Hrvatsku, njezino znanje i iskustva radi ostvarenja svojih glavnih strateških ciljeva, a to su integracija u EU i NATO. Naše iskustvo i znanje mogu pridonijeti funkcionalnosti, prosperitetu BiH, a ekspertiza može pomoći BiH da ispuni 14 prioriteta kako bi što prije dobila kandidacijski status.

Imajući u vidu specifičnosti BiH, u kojoj ne postoji jedna, već tri nacionalne politike, stječe se dojam da su politički predstavnici Bošnjaka vrlo kritični prema Hrvatskoj i potezima Vlade RH. Primjerice, prosvjeduju zbog gradnje Pelješkog mosta, ministrica Bisera Turković uložila je notu zbog proglašenja isključivoga gospodarskog pojasa u Jadranskom moru... Kako to objašnjavate?

– Tu se postavlja pitanje nadležnosti za vanjsku politiku, jer vidjeli ste i reakciju jednog člana Predsjedništva BiH koji se nije složio s tom notom. Razgovarao sam telefonski s ministricom Turković i najavio sam joj taj potez, a istodobno je naš veleposlanik u Sarajevu predao notu o namjeri Hrvatske da proglasi isključivi gospodarski pojas. On ne ometa ni prolazak brodova kroz teritorijalne vode Republike Hrvatske niti krši druge međunarodne propise. I tu ne vidimo razlog za zabrinutost bilo koga. Sve je to objasnio i naš veleposlanik predsjedatelju Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji i s te smo strane čak dobili i čestitke na potezu, jer riječ je o suverenim pravima naše države. Zato nas je začudila nota ministrice Turković. No nismo je mogli prihvatiti kao legitimnu, jer pokazalo se da vlasti u BiH nisu složne o tom pitanju. Nama je važno ustanoviti je li to osobni stav ili usuglašeni stav institucija koje su nadležne za to pitanje temeljem Ustava BiH. Dobar je primjer Trgovska gora, gdje je u neku ruku postojao konsenzus nositelja vlasti svih triju naroda. Ovdje to nije bio slučaj.

Jedan od prijepora hrvatske i bošnjačke politike jest i Izborni zakon, zbog kojeg su Hrvati dovedeni u neravnopravan položaj jer omogućuje drugim narodima da imenuju hrvatske predstavnike. Je li na pomolu rješenje kako bi se sve te anomalije iz Izbornog zakona ispravile?

– Sporazum o tome trebao bi se potpisati do kraja proljeća ove godine, jer je iduća godina u BiH izborna. Još u lipnju prošle godine predstavnici Hrvata i Bošnjaka potpisali su u Mostaru sporazum koji najavljuje novi Izborni zakon. Mislim da bi on svakako trebao rezultirati uređenijom BiH, sudjelovanjem u vlasti, ispravljanjem diskriminacije učinjene u tzv. puzajućim promjenama koje su visoki predstavnici poslije Daytona nametali na štetu Hrvata. Po duhu i slovu Daytona, imamo tročlano Predsjedništvo BiH koje odražava ravnopravnost i jednakopravnost triju naroda. Zašto nije peteročlano, već je tročlano? Upravo zato da bi u njemu bili predstavnici triju konstitutivnih naroda. I zato je važna ova reforma Izbornog zakona da bi se na svim razinama vlasti osigurala ravnopravnost naroda i izbjeglo preglasavanje naroda. Imate belgijski primjer, koji jasno pokazuje da nije bitno koliki je postotak nekog naroda da bi participirao u vlasti. Švicarska nije članica EU-a, ali je dobar primjer kako riješiti odnos četiriju naroda koji žive zajedno i imaju jednaka prava. Tako bi trebalo biti i u BiH. Bio bi apsurd da ti narodi, koji su sačuvali identitet kada nije bilo demokracije, sada u demokratskom svijetu, u 21. stoljeću, kada se društva liberalne demokracije bore za razne identitete, izgube svoj temeljni identitet. BiH je već stoljećima multietnička zajednica i takva treba ostati.

Bošnjačka strana formalno zagovara ravnopravnost naroda, ali se svim silama zalaže za građanski koncept BiH. Neki će to nazvati i unitarnom BiH, koja ne bi odgovarala ni hrvatskom ni srpskom narodu u BiH. U tom kontekstu, čini se da bošnjačka politika velike nade polaže u novu administraciju američkog predsjednika Joea Bidena. Je li točno da je ta administracija sklona građanskom uređenju BiH i, ako je to točno, što će Hrvatska poduzeti?

– Živimo u 21. stoljeću kad se ratovi izbjegavaju, kad postoje europske, euroatlantske vrijednosti koje dijelimo i s Amerikom. Hrvatska je članica EU-a, ali i NATO-a, kao i SAD. Imamo dobre partnerske odnose sa SAD-om. Ne treba očekivati da netko sada dođe i nametne neka rješenja. Treba vidjeti kakva je želja naroda u BiH. Oni će reći koji im oblik vladavine odgovara ili ne odgovara. Ako hoćete, svaka demokratska država zapravo je i građanska, ali ovdje je riječ o specifičnoj državi koja u svom Ustavu, Daytonsko-pariškom mirovnom sporazumu, ima definirano da je sastavljena od dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda i ostalih. Ne možemo dopustiti da se nametnu umjetni modeli koji bi išli na štetu bilo kojeg naroda. Hrvatska će biti aktivni zagovaratelj i nećemo dopustiti da budu ugrožena temeljna prava hrvatskog naroda u BiH.

Hrvatska, dakle, ima aktivan odgovor u slučaju vanjskih pokušaja da se naruši pozicija Hrvata kao konstitutivnog i jednakopravnog naroda u BiH?

– Hrvatska ima odgovornost. To je naša ustavna obveza. Uostalom, mi smo supotpisnica Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. Sve što dogovore Hrvati u BiH i njihovi politički predstavnici mi podržavamo, ali ako je hrvatski narod ugrožen i ako su njihovi politički predstavnici preglasani, Hrvatska im mora pomoći. Ni jedan narod u BiH ne može imati više ili manje od drugih naroda. To je formula koju želimo vidjeti u praksi i zato je važna promjena Izbornog zakona.

Je li u dogledno vrijeme predviđen bilateralni susret predstavnika Hrvatske i BiH, na bilo kojoj razini?

– Dogovarali smo sastanak Vlade RH i Vijeća ministara BiH, ali kako su svi ti susreti fizičke naravi nemogući, prolongirali smo ih za neko bolje vrijeme. Međutim, preko nekih stvari doista je teško prijeći, kao što je izjava ministrice Turković o ulozi Hrvatske u ratu, koju sam jako teško doživio. Mi ne možemo prijeći preko toga. Upravo je obrnuto. Da 1992. nije bilo Republike Hrvatske, pitam se kakva bi BiH bila. Hrvatska je prva priznala neovisnu i suverenu BiH, Hrvati su na referendumu glasovali za cjelovitu BiH, Hrvatska je prihvatila sve planove međunarodne zajednice koji su predlagani za BiH. Ja sam bio u Vladinu uredu za izbjeglice, imali smo oko milijun izbjeglica iz BiH, od kojih je 70 posto bilo Bošnjaka. Hrvatska je slala i omogućavala slanje humanitarne i svake druge pomoći BiH preko svog teritorija. Predsjednici Tuđman i Izetbegović potpisali su 1995. godine Splitsku deklaraciju kojom je spriječena humanitarna katastrofa u Bihaću.

Hoće li na bilo kojoj razini biti službenih susreta sa Željkom Komšićem?

– Upravo je on uzurpirao poziciju koja pripada onome koga bira hrvatski narod i to i jest primjer kako ne treba biti, o čemu smo govorili prije. Ako je tročlano Predsjedništvo refleksija multietničke strukture BiH, onda to gospodin Komšić nije. I sad u Predsjedništvu BiH imamo predstavnika srpskog naroda i dva predstavnika bošnjačkog naroda. To nije u redu i želimo da se ta nepravda ispravi upravo promjenom Izbornog zakona, za što se glasno zalažemo i kao članica EU-a.