Hrvatska neće postati odlagalište otpada za druge članice EU

Preuzimanjem europskog zakonodavstva i njegovom učinkovitom primjenom, Hrvatska osigurava da nikako ne postane odlagalište otpada za druge članice Europske unije. U Izvješću o ispunjavanju obveza za poglavlje 27. „Okoliš“ zaključeno je kako je Hrvatska u većoj mjeri napredovala u ovom području kroz godine trajanja pristupnih pregovora, no da i dalje mora provoditi i osiguravati usklađenost s propisima Europske unije u dijelu koji se odnosi na izgradnju centara za gospodarenje otpadom i sanacije postojećih odlagališta i kritičnih lokacija.

Tako do kraja 2018. godine Hrvatska treba uspostaviti sustav gospodarenja otpadom, za što je izrađen i detaljan plan provedbe koji sadrži planove za sanaciju i zatvaranje postojećih odlagališta, odnosno podatke o izgradnji novih odlagališta, njihov broj, troškove i izvore financiranja, te vremenske okvire u kojima će se to provesti. Postojeća bi odlagališta trebala biti prenamijenjena u pretovarne stanice i reciklažna dvorišta.

Drugi važan datum jest kraj 2020. godine, do kada bi se udio biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalištima postupno smanjio na razinu od 35% masenog udjela u odnosu na njegovu količinu 1997. godine, koja se koristi kao referentna godina s dostupnim relevantnim podacima.

Iako komunalni otpad čini otprilike 15% ukupnog otpada u članicama Europske unije, on predstavlja veći izazov u smislu pronalaženja rješenja za njegovu prevenciju, prikupljanje i recikliranje. S druge strane, industrijski je otpad možda lakše predvidjeti, no to svakako ne znači da je manje opasan. Većina otpada odlaže se na odlagalištima ili spaljuje, no ti načini zbrinjavanja imaju negativan utjecaj na okoliš – korištenje zemljišta i onečišćenje tla, kao i podzemnih voda radi procjeđivanja, te onečišćenje zraka radi ispuštanja opasnih tvari. Europsko je zakonodavstvo, radi svega navedenog, općenito fokusirano na napore da spriječi nastajanje otpada, odnosno da se on klasificira, ponovno koristi i reciklira kad god je to ekonomski i okolišno prihvatljivo. Takvi trendovi trebali bi jačati i u Hrvatskoj, stoga će se radi ispunjavanja tih ciljeva mijenjati i nacionalno zakonodavstvo.

Osim toga, europsko zakonodavstvo prepoznaje i različite vrste otpada s odgovarajućim mjerama za upravljanje i zbrinjavanje: od opasnog do ambalažnog, kao i otpad koji je rezultat pojedinih aktivnosti, od industrije, preko mulja iz uređaja za pročišćavanje voda, do zbrinjavanja ostataka brodskog tereta. O svemu tome treba voditi računa i u Hrvatskoj. Prijevoz radioaktivnih tvari i otpada, te upravljanje potrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom također je obuhvaćeno zakonodavstvom o otpadu, što je za Hrvatsku bilo predmet pregovora o energetici.

Kako bi odgovorila na izazove provedbe preuzetog zakonodavstva u području gospodarenja otpadom, a uzimajući u obzir da je uspostava takvog sustava skupa i dugotrajna, Hrvatska je već u pretpristupnom razdoblju započela s ulaganjima kroz programe pomoći Europske unije i sufinancirajući vlastitim proračunskim ili kreditnim sredstvima. Ubuduće će dodatna sredstva nastojati osigurati kroz strukturne fondove nakon pristupanja. Kroz program ISPA financirana je izgradnja regionalnog centra gospodarenja otpadom Bikarac za područje Šibensko-kninske županije u vrijednosti 8,8 milijuna eura, od čega su 30% nacionalna sredstva. Unutar programa IPA, osigurana su povećana financijska sredstva namijenjena za regionalne centre gospodarenja otpadom Kaštijun u Istri i Marišćina u blizini Rijeke, no tu je i udio nacionalnog sufinanciranja puno veći. Pristupanjem Europskoj uniji, Hrvatskoj će na raspolaganju biti još veća financijska sredstva, što će omogućiti nastavak započetih projekata i financiranje novih.