Hrvatska obitelj bit će bogatija za 4120 kuna

"Amerikanci će nas uništiti... Malena zemlja ne može se mjeriti s divom poput SAD-a... Žele otvoreno tržište samo da preuzmu naše resurse."

Ne, ne radi se o stavovima Hrvata, nego o izjavama Kanađana prije potpisivanja kanadsko-američkog Sporazuma o slobodnoj trgovini iz 1988. godine (FTA). Sporazum je podijelio Kanađane do te mjere da je odluka o potpisivanju donesena na izborima. Tadašnja vladajuća Konzervativna stranka ratificirala je FTA, dok su Liberalna stranka i Nova demokratska stranka glasale za poništavanje. Na izbore je izašlo 75,3 posto glasača, a konzervativci su osvojili 43 posto glasova i osigurali većinu u parlamentu. FTA je preživio.

Golemi rast u Kanadi

Zaista sam se tada naradio na strani opozicije protiv slobodne trgovine. A sada se osjećam se kao da se nalazim usred déjà vua čim pomislim na medijsku prašinu koja se podigla oko Transatlantskog sporazuma o trgovini i investicijama (TTIP-a). Evo kako će se situacija odvijati: TTIP će proći ratifikaciju, a Hrvatska će preživjeti. U 20 godina od potpisivanja NAFTA-e (sporazuma iz 1994. godine kojim se FTA proširio i na Meksiko) Kanada je doživjela ogroman rast, baš kao i njezini južni susjedi: 4,6 milijuna novih radnih mjesta u Kanadi (hrvatski ekvivalent bi bio 560.000), BDP Kanade po stanovniku doživio je najveći rast od tri zemlje potpisnice, trgovina između SAD-a i Meksika porasla je za 506 posto, gotovo dvostruko više nego trgovina sa zemljama izvan NAFTA-e. I na kraju – u 2011. Sjedinjene Američke Države trgovale su s Kanadom i Meksikom gotovo u jednakoj mjeri kao s Brazilom, Rusijom, Indijom, Kinom, Japanom i Južnom Korejom zajedno.

Dakle, kanadski strahovi vezani za potpisivanje FTA-a bili su iracionalni, a jednako su iracionalni i strahovi Hrvata. TTIP će osigurati stvaranje zone slobodne trgovine koja će uključivati 800 milijuna potrošača koji zajedno čine polovicu svjetskog BDP-a. Hrvatska time može dobiti puno. Prije svega pristup tržištu. Zemlje EU dobile bi lakši pristup jakom i bogatom američkom tržištu koje broji 320 milijuna potrošača. Profitirat ćemo i zbog regulatorne suradnje – rezanja birokracije i troškova uz osiguravanje visokih standarda. Na koncu, dobro će nam doći i poboljšanje pravila trgovine, odnosno poboljšanje suradnje u definiranju međunarodnih standarda u sektorima javne nabave, intelektualnog vlasništva, konkurentnosti, zaštite ulaganja i rješavanja sporova.

Carina SAD-a na robu iz Europske unije u prosjeku iznosi 3 posto, ali može iznositi i do 20 posto na uvoznu robu poput hrane i pića (što će vjerojatno činiti najveći udio hrvatskog izvoza). Cilj TTIP-a nije samo snižavanje carinskih pristojbi već i, što je još važnije, eliminaciju administrativnih barijera koje mogu dodati i do 20 posto na troškove izvoza. U svojoj srži TTIP olakšava, ubrzava i smanjuje troškove trgovine i ulaganja. U Hrvatskoj o tome govorimo još od postizanja nezavisnosti, ali sve ostaje samo na razini namjera.

Dok se TTIP pogrešno predstavlja kao pokušaj preuzimanja europskog tržišta, brojevi ukazuju na drugačije stanje. Europska unija više od 10 godina trguje sa SAD-om uz višak. U ovom poslovnom odnosu dominantni je partner Europska unija, a ne SAD. Procjenjuje se da će TTIP povećati BDP Europske unije između 70 i 120 milijardi eura u prvih deset godina nakon provedbe. To bi značilo godišnji porast primanja u iznosu od 545 eura za prosječnu četveročlanu obitelj. Prevedeno 4120 kuna, a to je iznos gotovo jednak dodatnoj mjesečnoj plaći za zaposlenike u hrvatskom privatnom sektoru.

Gdje je onda problem?

Postoji nekoliko važnih kritika na račun ovog sporazuma. Prvo što se ističe – pregovori su tajni i nedemokratski.

Istina je da dijelovi nacrta TTIP-a nisu dostupni javnosti i neće biti sve dok ne bude dogovoren ukupan ugovor. TTIP je zapravo najtransparentniji i najpristupačniji trgovinski sporazum u povijesti čovječanstva. Europska komisija dobila je zadatak vođenja pregovora uz specifične parametre koji su javno dostupni (Mandat). Tekstovi s pregovorima i prijedlozima koje su pripremili Europska unija i SAD također su dostupni. Konačni tekst TTIP-a također će biti dostupan javnosti čak i prije nego što pravnici dobiju priliku proučiti ga. Ova kritika pokazuje bitan nedostatak razumijevanja načina na koji se vode međunarodni pregovori. Kao osoba koja je vodila međunarodne poslovne pregovore čija ukupna vrijednost premašuje dvije milijarde američkih dolara mogu reći da me iznenađuje ova razina transparentnosti. Ne možete voditi ozbiljne pregovore dok vam 800 milijuna ljudi nudi svoja mišljenja na svakom koraku. To bi bilo kao da na bračno savjetovanje povedete i rodbinu: ili bi došlo do općeg kaosa ili se nitko ne bi usudio ništa reći. U pregovorima imate zadan cilj koji nastojite ostvariti, a zatim prezentirate svoje ideje, iznosite argumente i vičete ako treba sve dok ne postignete neku vrstu dogovora.

Poanta je u tome da pregovarači moraju imati slobodu djelovanja, reagiranja te iznošenja kreativnih prijedloga kako bi pregovori napredovali. To nije moguće dok interesne skupine prekidaju proces kako bi osigurale političke bodove. Ili će doći do pregovora s ciljem pronalaska rješenja ili će se raditi o političkom igrokazu za javnost bez napretka, poput naših pregovora između Ine i MOL-a.

Europska komisija bila je mnogo manje transparentna tijekom pregovora o slobodnoj trgovini između Kanade i Europske unije 2014. godine (CETA) i nitko se nije bunio. Pitam se jesu li ljudi koji pregovore nazivaju nedemokratskima uopće pročitali finalnu verziju Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji ili bilo koji međunarodni sporazum koji upravlja našim životima, o čijim se detaljima tijekom pregovora znalo mnogo manje nego u aktualnom slučaju.

Po završetku pregovora finalna verzija teksta bit će poslana Europskom parlamentu i zemljama članicama na odobrenje. Svaka zemlja članica moći će prihvatiti ili odbiti Sporazum. Gdje je taj nedostatak demokracije?

Manje administracije

Drugo što se spočitava jest rješavanje sporova između ulagača i države (ISDS – Investor-State Dispute Settlement). TTIP-u je potreban mehanizam razrješavanja sporova. ISDS omogućava određenom ulagaču pokretanje spora direktno protiv države u kojoj se njegov projekt nalazi, bez intervencije Vlade svoje zemlje. Takvi mehanizmi koriste se već desetljećima i već postoji 1400 takvih sporazuma.

Kako funkcionira ISDS? Evo jedne hipotetske situacije: recimo da Podravka želi izgraditi tvornicu u SAD-u. Nakon ulaganja vrijednog 20 milijuna eura, lokalna savezna država donosi zakon prema kojem sva strana poduzeća moraju plaćati 10 posto poreza na proizvode koje ondje proizvedu. Takav potez kosio bi se s osnovnim načelima TTIP-a. Podravka bi u tom slučaju pokrenula ISDS, a tribunal za razrješenje spora donio bi presudu da su Amerikanci prekršili TTIP. U tom bi slučaju Podravka dobila naknadu za svoje gubitke, a sporni zakon bio bi poništen.

Kada bismo prihvatili argument prema kojemu TTIP nije demokratski te ga zbog toga odbili, ožalošćena Podravka morala bi svoj slučaj voditi preko tri ili četiri hrvatska ministarstva te ih moliti da zastupaju njihove interese. Odgovor bi se čekao 6 mjeseci – a to ne bi bio željeni odgovor jer Podravka nije podržala vladajuću stranku ili, još gore, odbila je podmititi nekoga. Podravka bi se žalila i možda bi dobila slučaj godinu ili dvije kasnije. Zatim bi hrvatski službenici pokrenuli postupak protiv SAD-a putem međudržavnih mehanizama za razrješavanje sporova, ali kao što je često slučaj, ne bi bili dobro pripremljeni. I unatoč svemu, Amerikanci bi dobili spor. U međuvremenu bi prošle tri godine, tvornica Podravke stajala bi u ruševinama, a Podravka bi izgubila uloženih 20 milijuna eura. Što je još gore, izgubila bi i američko tržište.

Tako smo uništili svoju ekonomiju – a možda ste upravo tako vi ili član vaše obitelji izgubili posao. Zar doista mislite da je „naš način" demokratičniji i produktivniji proces za hrvatska poduzeća i njihove zaposlenike?

Treće, govori se o gubitku prava radnika. Prava radnika u Europskoj uniji neće iščeznuti i neće se bitnije razvodniti aktivacijom TTIP-a – pogledajte 8. točku Mandata. CETA s Kanadom posvećuje osam stranica radničkim pravima – od ukupno 1634! I ne samo to, upravo su sindikati radnika u bogatijim zemljama obično oni koji se protive sporazumima o slobodnoj trgovini sa siromašnijim zemljama iz straha da će se tvornice preseliti na tržišta s jeftinijom radnom snagom. Tako su se Američki sindikati bojali da će Meksikanci preoteti poslove Amerikancima kroz NAFTA-u – što se baš i nije dogodilo.

U Hrvatskoj imamo apsurdnu situaciju gdje se naši vođe sindikata protive TTIP-u jer se boje da će im poslove preoteti skuplji radnici u SAD-u. Zaista? Kakva užasna slika naših radnika ako doista vjeruju da bi poduzeća preselila poslove iz Hrvatske na tržište sa skupljom radnom snagom. Ispada da smo mi Amerikanci, a da su Amerikanci Meksikanci!

Prava radnika ostvaruju se tek kada je radnik zaposlen. Trenutačno 300.000 Hrvata nema radnička prava i nije izgledno da će ih u skorije vrijeme moći ostvariti, ali nas protivnici TTIP-a svejedno „brane" od američkih plaća koje su 2 do 4 puta veće nego hrvatske (ILO, OECD). Radna mjesta osiguravaju se ulaganjima i trgovinom, a upravo su ulaganja i trgovina ono što promovira TTIP. I četvrto, protivnici TTIP-a podigli su veliku medijsku prašinu pričama o navodnim „opasnostima" među prehrambenim proizvodima poput klonirane piletine, hormonski tretirane govedine i genetski modificirane hrane. Hormonski tretirana govedina zabranjena je u Europskoj uniji i uopće nije predmet TTIP-a. Osim toga, Europska unija ima vrlo stroga pravila koja se tiču GMO proizvoda koji nisu dio TTIP-a (pogledajte Mandat). Nadalje, znate li u čemu je očišćena vaša piletina? Mogu reći da ja ne znam. Nema nikakvih dokaza da je korištenje klora za dezinfekciju piletine štetno. Dok se takav dokaz ne pojavi, čitajte etikete – i sami odlučite želite li ih kupiti ili ne. Ne treba vam regulativa da biste razmišljali svojom glavom.

Zaista mi je drago što je moja strana izgubila na izborima 1988. koji su se ticali slobodne trgovine. NAFTA mi je omogućila kasniji odlazak u SAD sa svojom diplomom te zaposlenje na mjestu izvršnog direktora. U jednom trenutku 7 od 12 izvršnih direktora koji su sjedili u Odboru u Washingtonu bili su Kanađani. Nimalo loše za relativno malu zemlju koja je trgovala s američkim divom.

Sanjam o tome da jednog dana gledamo hrvatske izvršne direktore kako donose odluke za stolovima odbora važnih svjetskih tvrtki, a to bi mogla biti vaša djeca. Mogućnost itekako postoji, ali prije toga se moramo riješiti svojega nedostatka samopouzdanja i straha od promjena.

>> 'Ne nasjedajte na mitove o TTIP-u, nije riječ o prodoru GMO-a'