Hrvatska ovčarka Saša imala je tek 20-ak dana kad ju je u Pleternici spasila Maja Terzić. Lijevala je kiša, a malo crno klupko, mokro i promrzlo, izborilo se za život svojim glasom, jedino za to imala je snage.
– Derala se koliko god je mogla, to ju je i spasilo jer sam je prvo čula i onda krenula u potragu – prisjeća se Maja dana kad ju je pronašla na parkiralištu hidroelektrane. U blizini, kaže, nema nijedne kuće, samo hladna Orljava. Odmah joj je bilo jasno da je kujica ostavljena. I nije se nimalo začudila, jer nije to bio prvi ostavljeni pas kojeg je pronašla, a ni prvi hrvatski ovčar kojeg je spasila. Bez razmišljanja odnijela ju je kući. Slijedila je bitka za zdravlje, a sve nakon toga moglo bi se nazvati srećom, možda i čudom.
Prvo rekla odlučno ne
– Vrlo brzo shvatila sam da joj moram naći udomitelje koji će znati što su dobili. Nisam htjela da bude pas koji će samo trčkarati po nečijem dvorištu, bila je stvorena da nešto radi, da se bavi nekim sportom – govori nam Maja. U potrazi za domom pomogle su i objave na društvenim mrežama, na Facebooku je Saša vrlo brzo postala prava zvijezda. U potragu za domom uključili su se i članovi agility zajednice, priča o Saši obišla je svijet. I upravo je FB zaslužan što je pronašla dom. I to u dalekoj Kostariki.
– Prvo mi se javio Jory Freimann. Rekla sam mu da ne dolazi u obzir. Nisam mogla zamisliti da je pošaljem na tako dalek put, samu u avionu – kaže mlada Pleterničanka. No ubrzo je ipak počela i o tome razmišljati. Jer Mary Carmen Marin Lara, supruga Joryja Freimanna, nije prihvaćala negativan odgovor. I bila je spremna na sve, pa i na trošak puta i svih dozvola, samo da mala hrvatska ovčarka bude njezina.
– Upravo sam bila u potrazi za novim psom i vidjela sam da Saša traži dom. Pregledavala sam slike i videa koje je Maja objavila i bila sam oduševljena. Odmah sam znala da je ona štene koje tražim – rekla nam je M. C. Marin Lara. I prošla je Majino sito i rešeto nakon kojeg je pala odluka – put u Kostariku više nije bila suluda ideja. No tek kad su krenule u njezino ostvarenje, shvatile su da to neće biti baš tako jednostavno, ali ni jeftino. Samo karta koštala je 900 eura.
– I opet nisam htjela odustati. Pokrenula sam i kampanju za prikupljanje novca za put, što do sada nikad nisam radila – govori nam Mary Carmen. Za to vrijeme Maja je sa Sašom obavljala potrebna cijepljenja i pripremala veterinarske potvrde bez kojih Saša nije mogla na put.
Dozvole za uvoz i porez
Bilo je problema, kažu, ali uspjele su. Avionska karta je kupljena, a organizaciju Sašina leta na drugi kraj svijeta preuzeo je Pet flight i Antonio Blažević. Na daleki put Saša je krenula iz Budimpešte. Prvo odredište bio joj je Madrid, u kojem je i prespavala i iz kojeg je odletjela u San Jose. Putovala je 31 sat, od toga 15 sati u avionu. Njezini udomitelji čekali su je na aerodromu. Da bi je poveli kući, morali su platiti još 700 američkih dolara za dozvole za uvoz i porez. I sve to za kujicu koju je netko bacio na cestu, a u kojoj je Mary Carmen prepoznala sve ono što čovjek koji ju je ostavio nije.
– Nisam se prevarila, ona je savršeno štene – kaže udomiteljica samo nekoliko dana nakon Sašina dolaska. I dodaje kako je iz svega nešto i naučila, da nikad ne treba odustati od svojih snova. I uvjerila se da još uvijek ima ljudi kojima se može vjerovati i ljudi koji su spremni pomoći.
Nakon što je spasila i udomila više od 300 životinja, Maja Terzić priznaje da joj nikada nije bilo tako teško rastati se od psa. Čak ni od potomaka njezine kujice Melody, koja je Saši pomalo bila i zamjenska mama. Ipak, reći će na kraju, odlučila je razumom. Kod nje nije mogla ostati, a tražila joj je samo savršen dom. I u tome je uspjela.
A kako je Saši u novom domu, što radi i čime se zabavlja možete pratiti i na njezinoj Facebook stranici nazvanoj Adventures of Saša, a Hrvatski ovčar in Costa Rica.
lijepa priča, ko stvorena za film. stvarno mislim👍