Povijest ljudskog roda čini kretanje i naseljavanje, koje je najčešće poticano željom za boljim i sigurnijim uvjetima za život. Relativno kasno, Amsterdamskim ugovorom iz 1997. godine, postavljene su čvrste osnove za razvoj u području useljavanja i azila. To je uvelike učinjeno u obliku zajedničkih politika što predstavlja prijenos ovlasti na EU, a radi ostvarivanja većih koristi za države članice kroz međusobno pravno usklađivanje.
Usklađivanje u području azila ima svrhu osiguranja zakonskih uvjeta kako bi uvjeti smještaja, azilni postupci i, što je najvažnije, ishodi po pravno sličnim zahtjevima bili ujednačeni, bez obzira u kojoj je državi članici zahtjev podnesen. U tom se smislu trenutno provode aktivnosti na izradi tzv. azilnog paketa propisa. Između ostalog, njime se namjeravaju osigurati uvjeti za bolju raspodjelu azilnog tereta, jer trenutno manji broj država članica zbrinjava većinu svih tražitelja unutar EU. Dok azilna zaštita predstavlja europsku civilizacijsku tekovinu i zajedničku politiku EU, zakonsko reguliranje u području useljavanja u značajnim je dijelu u ovlasti država članica. Naime, useljavanje nije u cijelosti ujednačeno, jer kratkotrajni je boravak i dalje u nadležnosti država. S druge strane, dugotrajni boravak ponajprije je reguliran tako da potiče razvoj unutarnjeg tržišta. S obzirom da Europska komisija zakonite migracije vidi kao instrument za poticanje ekonomskog razvoja, očekuju se novi prijedlozi propisa na području useljavanja.
Kod migracija je važno razdvojiti željene od neželjenih, odnosno one strance koji zloupotrebljavaju azilnu zaštitu i suvremenu mobilnost radi nezakonitog useljavanja i rada. Čak i kada su zakoni i njihova provedba uspješni u identificiranju stranaca s lošim namjerama, posao nije gotov. Potrebno je osigurati ciljanu integraciju stranaca, jer se samo na takav način može osigurati istinska korist od useljavanja, čemu države i teže. Razumljivo, s obzirom na različitost društvenih uvjeta, ne postoji zajednička integracijska politika, već EU samo daje podršku u provedbi integracijskih mjera državama članicama.
Hrvatska javnost je upoznata kako će nakon ulaska u članstvo EU naša zemlja postati atraktivnija za tražitelje azila i useljavanje. Tako je bilo sa svim državama koje su ranije ušle u članstvo. Dodatno, nakon ulaska u Schengenski sustav Hrvatska će najvjerojatnije duže vrijeme biti država na vanjskoj granici EU. To znači da će biti pod pojačanim migracijskim i azilnim pritiskom. Posebnost Hrvatske je njen položaj na migracijskom pravcu koji prolazi kroz jugoistočnu Europu. Kao i kod drugih država, izazov na područjima useljavanja i azila tražit će međuresornu usklađenost i predanost uprave na svim nivoima u provedbi mjera čiji će se pozitivni rezultati vidjeti nakon dužeg vremena. S tom svrhom je usvojena Migracijska politika RH koja daje primjereni okvir za potrebne aktivnosti, utvrđuje izvršitelje i rokove za provedbu.
Različite upravne sposobnosti država članica su jedan od razloga zašto države članice postižu neujednačene rezultate na području useljavanja i azila. Temeljem članka 80 Ugovora o funkcioniranju EU o solidarnosti i ravnomjernoj podjeli odgovornosti između država članica u područjima zaštite vanjske granice, useljavanja i azila, EU je uspostavila više fondova za financijsku potporu mjera i aktivnosti. Budući Fond za migracije i azil, koji će države članice EU moći koristiti u razdoblju od 2014. do 2020., predviđa lakše korištenje značajnih financijskih sredstava EU.
Budući Fond za migracije i azil, koji će države članice EU moći koristiti u razdoblju od 2014. do 2020., predviđa lakše korištenje značajnih financijskih sredstava EU. ------------------------------------------------------------ Nemojte se zavaravati, nasa djeca su prisiljena da u svijet za kruhom idu, posla i stana nikada dobiti u Hrvatskoj nece a za Somalijce, Alzirce, Avganistance i druge ce Hrvatska dijeliti stanove i zbrinut ih socijalno, malo uz pomoc fondova ali u glavnom na racun osiromasenih Hrvatskih gradjana.. Zivi bili pa vidjeli.