‘Čovjek koji sadi drveće’, Ivan Dimić, nije mogao ni sanjati da će tri desetljaća nakon što je u Zagrebu incognito posadio svoje prvo stablo, postati inspiracija velike, akcije trodnevne kolektivne sadnje drveća u cijeloj Hrvatskoj. Njega je inspirirala katastrofa u Černobilu, nakon koje si je, radi bolje budućnosti svoje djece, zadao zasaditi minimalno jedno drvo godišnje. Organizatore nacionalne akcije sadnje mučili su, pak, požari u Sibiru i Amazoni, a članak o zelenom zagrebačkom ilegalcu bio je točka na i.
Inicijatorica, Varaždinka Mateja Angelina Kramar, na kolektivnu je sadnju pozvala preko Facea na kolektivnu sadnju, odaziv je bio iznad svih očekivanja, a broj istomišljenika okupljenih u Facebook grupi ‘Dani kolektivne sadnje drveća u Hrvatskoj 25.-26.-27.10.2019.’ ekspresno je premašio 20.000 članova. Građanska incijijativa ubrzo je dobila i moto ‘Posadi drvo, ne budi panj’, ali i podgrupe po županijama, koje koordiniraju aktivnosti, nabavku sadnica, organiziraju edukacije, informiraju o dozvoljenim mjestima za zadnju na javnim površina itd.
Ideja da svatko može sadnjom doprinijeti poboljšanju vlastite životne sredine i dati vlastiti doprinos borbi protiv klimatskih promjena izazvala je lavinu podrške i pozitivnih komentara iz svih dijelova Hrvatske. Uključili su se i brojni gradovi, općine, udruge, tvrtke, škole, vrtići, razne druge institucije i nakon posljednjeg listopadskog vikenda Hrvatska će zasigurno biti zelenije i ljepše mjesto za život.
Sadnice koje će zahvaljujući vrijednim rukma naših ekološki osviještenih građana u ta tri dana dobiti mjesto gdje mogu na privatnim i javnim površinama pustiti korijenje, brojat će se barem u desecima tisuća, ali uz zamah kakav je inicijativa dobila od starta, brojka bi mogla biti i puno, puno veća. Opća preporuka organizatora je da se sade autohtone vrste kao i voćke te medonosne sadnice, kako bi cijela akcija ozelenjivanja Hrvatske imala višestruke koristi.
Inače, grupi su se pridružuju i entuzijasti iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije..., a kakvo raspoloženje i pozitivno uzbuđenje vladaju u grupi, u kojoj se naveliko razmjenjuju iskustva i savjeti, oko kolektivne trodnevne sadnje krajem listopada dobro oslikava i slijedeći komentar:
“Čovjek i drvo. Ljubav koja traje godinama. Ostala sam zadivljena djelom gospodina Vladimira Dimića Jode. U tišini je sadio s ljubavlju drveće. Preko 1000 stabala! Ova inicijativa je hvalevrijedna. I pozitivna, i dobra, i neka takva ostane još dugo.
Ta stabla nisu autohtona vjerojatno je netko uvezao veliku količinu pa bu dobro zaradil ?