ZAGREB - Uz sudjelovanje oko 40.000 vjernika iz cijele Hrvatske na prostoru oko zagrebačke Katedrale, jučer je u njezinoj kripti iza glavnoga oltara pokopan kardinal Franjo Kuharić. Prije pokopa, svetu misu zadušnicu te pogrebne obrede na hrvatskom jeziku vodio je slovački kardinal Josef Tomko, osobni izaslanik pape Ivana Pavla II.
- Nosim vam pozdrave Svetoga Oca te vam jamčim njegovu posebnu blizinu u ovome trenutku bola koji je pogodio ljubljenu Nadbiskupiju zagrebačku i sve hrvatske katolike u domovini i inozemstvu, koji gaje silno poštovanje i ljubav prema svojemu kardinalu Franji Kuhariću. Poznato mi je također da vas je on silno volio u Kristu i da je činio sve što je smatrao korisnim za dobro stada povjerena njegovoj dušobrižničkoj skrbi. Došao sam s vama zajedno moliti za vječni pokoj u Kristu toga velikog pastira. Došao sam u ime Svetoga Oca iskazati posljednju počast tome velikom čovjeku Crkve i velikome sinu plemenitoga hrvatskog naroda, koji je htio i koji je znao hrabro se suočiti s bezbožničkom vlašću, što je još više zamrsila prijašnje raznovrsne društvene i političke teškoće cijeloga ovdašnjeg područja te dovela do velike tragedije koja je početkom devedesetih godina 20. stoljeća zahvatila ovaj dio Europe. Činio je to junački i bez ikakva straha, propovijedajući Evanđelje unatoč prijetnjama i nemalim zaprekama. Imao sam sreću osobno upoznati kardinala Franju Kuharića. Kao i mnogi drugi koji su ga poznavali, divio sam se njegovoj apostolskoj revnosti, njegovoj pastirskoj vedrini, njegovu zalaganju za stalno promaknuće čovjeka i čovjekova neotuđiva dostojanstva, koje svaka osoba posjeduje kao pojedinac i kao zajednica - posvjedočio je kardinal Tomko.
Znao je da se s istinom ne šali, niti trguje
Papin izaslanik u nastavku je kazao da je kardinal Kuharić bio čovjek vjere i dubokog pouzdanja u Boga i čovjeka, te da je njegovo biskupsko služenje "bilo istodobno obilježeno i velikom djelatnošću u korist svih hrvatskih katolika u domovini i inozemstvu u doba koje je bilo posebno teško za hrvatske krajeve".
- Svoju potpunu spremnost na velikodušno i cjelovito služenje Evanđelju i čovjeku očitovao je na dan svojega svećeničkog ređenja, što ga je u ovoj prvostolnici primio 15. srpnja 1945. zajedno s još 21 mladim đakonom. Biskup reditelj bio je blaženi Alojzije Stepinac, kardinal i mučenik, koji tom zgodom novozaređenim svećenicima reče: "Šaljem vas u krvavu kupelj". Naime, i blaženi Alojzije Stepinac i mladi svećenici bijahu potpuno svjesni prilika u kojima se našla Katolička crkva u komunističkoj Jugoslaviji, posebno u Hrvatskoj i BiH, to jest svjesni da će morati ići putem križa, skupo plaćajući vjernost Crkvi i, posebno, Petrovu nasljedniku. Kardinal Franjo je u svezi s tim propovijedao: "Nije nam obećao lagodan život, nije nam jamčio lagan posao. Ponovio nam je da nas očekuje krvava kupelj. I naše nam je osobno iskustvo to potvrdilo. Slijedili smo ga prikazujući svoj život Kristu, uvjereni da će se Bog za nas pobrinuti" - kazao je kardinal Tomko i zaključio da je kardinal Kuharić uživao velik ugled među svim hrvatskim katolicima u domovini i inozemstvu zato što je ostao vjeran Crkvi i što je bio svjestan toga da se "s istinom ne šali, niti se njome trguje".
Na kraju mise, a prije početka pogrebnih obreda, svima okupljenima oproštajnim se govorom obratio Kuharićev nasljednik na stolici zagrebačkih nadbiskupa Josip Bozanić. Započinjući riječima iz kardinalove oporuke, nadbiskup Bozanić rekao je:
- Premda u trenucima oproštaja sa zemaljskim životom drage osobe naviru sjećanja koja pokrenu osjećaj tuge ili pak rečenice ostave nedorečenima i neizgovorenima, danas je pred našom Prvostolnicom ispisano više od sjećanja, ne dopuštajući tuzi da prevlada nad vjerničkim osjećajem nade, a otvarajući prostore zajedništva s Bogom. Danas je Katedrala premalena, a mi, okupljeni na ovoj vjerničkoj zahvali za život našega kardinala, potvrđujemo kako smo ga rado slušali kad nas je pozivao da budemo dionicima euharistijskog zajedništva i rasta Crkve, ali isto tako potvrđujemo da želimo biti dionici i njegove vjere, koja prolazi kroz vrata smrti i dodiruje obzorja vječnoga života s Bogom.
Shvaćamo da kardinal i sve što je njegova osoba i služba značila za hrvatske vjernike, za Katoličku crkvu i za ljude koje je susretao ne može stati u ovaj lijes; da ne može stati u crkvu omeđenu zidovima; da ne može stati na ovaj trg, niti to može posjedovati zemlja. Kako li je samo dirljivo vidjeti vjernike oko svoga pastira koji ne prestaje biti privlačna točka i sigurnost hodočašća na zemlji. Mi smo danas ono što njega raduje, za što je molio, za što se žrtvovao i trpio, za što je kucalo velikodušno srce vjernika, svećenika, biskupa i domoljuba.
Zagovornik malenih i obespravljenih
Podsjećajući na glavne trenutke iz Kuharićeva životopisa, nadbiskup Bozanić naglasio je kako je "iz ovih šturih naznaka iz životopisa gotovo nemoguće proniknuti u sve bogatstvo duha koje je u sebi nosio i obilno dijelio drugima".
- Kardinal Kuharić bio je nadasve čovjek vjernik, i to vjernik koji je iz dna duše vjerovao u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga i u Božji svijet, vjernik informirane i formirane vjere koju je stalno, sve do svoje smrti, proučavao - ali ne samo zato da o njoj bude poučen, nego da sve više i više živi po vjeri. Bio je, dakle, vjerujući vjernik: u svagdanjoj i blagdanskoj svetoj misi i u cjelini svoga života i djelovanja. Iz te vjere on, čovjek Crkve i čovjek molitve, koji je urastao u sakramentalnu zbilju, progovarao je kao zagovornik malenih i obespravljenih, kao neposredan i blag sugovornik koji je pozorno slušao tuđa mišljenja, kao odlučan i neslomljiv navjestitelj spasenja, kao neumoran branitelj istine i slobode, kao odgojitelj savjesti i kao iskreni hrvatski domoljub. Znam da mu je i sada neugodno slušati ove pohvale jer je u svijesti svoga poslanja i odgovornosti uvijek imao obilje skromnosti kojom nije dopuštao da se iza ljudskih djela ne vidi Bog... Znao je podići glas koji se nije plašio biti dosljedan i koji nije ulazio u nejasne kompromise, bez obzira na cijenu nerazumijevanja, a ipak je uvijek čuvao širinu susreta u koju se mogao utkati Božji glas za svakoga komu je želio priopćiti najveću kršćansku istinu o Bogu ljubavi i o Bogočovjeku Isusu Kristu - nabrajao je nadbiskup Bozanić.
Želeći na najbolji način pokazati kako je i za što kardinal Kuharić živio, nadbiskup Bozanić citirao je njegovu propovijed iz Marije Bistrice od 15. kolovoza 1991. godine:
"Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države... Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko. Stoga ponavljam ono što sam kazao nedavno u Petrinji: Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!".
U kripti uz kardinala Šepera
Nakon Bozanićeva govora, kardinal Tomko poškropio je i okadio lijes sa zemnim ostacima kardinala Kuharića, te je povorka crkvenih velikodostojnika, svećenika, asistencije i rodbine krenula u Katedralu, praćena zvonjavom njezinih zvona. Na njezinu začelju bili su bogoslovi koji su u rukama nosili lijes. Nakon kratkih molitvi, lijes je stavljen u kriptu uz onaj u kojemu počivaju zemni ostaci Kuharićeva prethodnika, kardinala Franje Šepera, a pogreb je završio završnim blagoslovom koji je podijelio kardinal Tomko.
Izvještavali: Zvonimir Despot, Hrvoje Karačić, Mladen Kopjar, Višeslav Majić, Mato Rajić i Domagoj Zovko