Optužba koja se odnosi na zbrinjavanje glomaznog otpada u Zagrebu jedna je od apsurdnijih dijelova istrage u sklopu koje su uhićeni gradonačelnik Milan Bandić, šef Holdinga Slobodan Ljubičić i privatni poduzetnik Petar Pripuz. Promatrana iz europskog kuta, ta je optužba još apsurdnija.
Jer po tim i takvim kriterijima već za koju godinu bi u zatvoru mogli završavati ne samo svi župani nego i premijeri i ministri zaštite okoliša, koje će propisi Europske unije tjerati na hitne i rizične mjere jednako kao što je nalog ministra Mihaela Zmajlovića tjerao čelnike Grada Zagreba na hitnu mjeru koja je završila davanjem posla Pripuzovoj tvrtki. “Velika čistka” bio je naziv akcije Ministarstva zaštite okoliša čiji je cilj bio uvesti dosljednu primjenu zakona u sustavu gospodarenja otpadom. U toj “velikoj čistki” pometen je i Bandić. No, što kad “velika čistka” krene iz Bruxellesa?
Hrvatska trenutno još uživa neka prijelazna razdoblja u kojima je pošteđena strogih ciljeva i nadzora Europske unije na tom području, no za nekoliko godina odluke iz Bruxellesa mogle bi početi zatvarati sve one lokacije u Hrvatskoj na kojima se krše neumoljivi europski propisi o zbrinjavanju otpada. Ne samo zatvarati nego i kažnjavati Hrvatsku globom koja dnevno može iznositi po nekoliko desetaka ili čak stotina tisuća eura, sve dok se europski propisi ne počnu poštovati. A da bi se počeli poštovati u takvom slučaju, potreban je novac i hitna akcija hrvatskih vlasti. Ako Bandić, Pripuz i društvo u aktualnoj aferi Agram budu osuđeni za to što su ih propisi višeg ranga natjerali da operativno riješe problem, za nekoliko godina članovi Vlade bit će, pod pritiskom propisa višeg ranga koji će u ovom slučaju dolaziti iz Europske unije, krivi i ako ništa ne čine i krivi ako nešto učine. Dokaže li se da je poslu oko glomaznog otpada u tzv. aferi Agram bilo mita i korupcije, da je novac nezakonito mijenjao ruke, neka se akteri osude. No, ako se pokaže ono što se na prvi pogled čini – da se radilo o ispunjenju zakonske obveze zbrinjavanja glomaznog otpada u situaciji kad je inspekcija za tu vrstu otpada zatvorila odlagalište Jakuševac, a nitko osim Pripuzove tvrtke nema tako široku dozvolu za zbrinjavanje, skladištenje i obradu glomaznog otpada – onda to nije situacija za sud, nego situacija kakva će se u Hrvatskoj u budućnosti ponavljati još mnogo puta u raznim oblicima vezanim uz otpad.
Već sada je, naime, jasno da će Hrvatska vrlo teško uspjeti ispuniti sve na što je u području zbrinjavanja otpada obvezuju europski propisi. Jasno je da će i ova Vlada – kao i prethodne, a vrlo vjerojatno kao i barem jedna ili dvije sljedeće – ostaviti Hrvatsku ne sasvim spremnom za ispunjavanje ciljeva zacrtanih u nekoliko europskih direktiva o otpadu. A kazne za neispunjavanje direktiva znaju biti vrlo bolne, pogotovu kad stignu od Suda Europske unije, i stvaraju pritisak na nacionalne i lokalne vlasti. Ako političari pod takvim pritiskom budu u strahu, poučeni slučajem Bandića, Ljubičića i Pripuza koji bi mogli ispasti krivi jer su operativno u okviru zakona rješavali gorući problem, Hrvatska će biti blokirana, a institucije EU zbog otpada će je kažnjavati sve više. Već sada su nam, dakle, europski standardi zbrinjavanja otpada teško dostižni. A u Bruxellesu se upravo predlaže revizija tih direktiva i uvode se još ambiciozniji standardi. Revizija strategije “Europa 2020.” mogla bi zapravo poništiti i postrožiti neke važne stvari definirane našim pristupnim ugovorom.
Velik dio novca iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (oko 1,6 milijardi eura) bit će u Hrvatskoj usmjeren na izgradnju infrastrukture za zadovoljavanje europskih direktiva o otpadu ili otpadnim vodama. Iako velik, taj iznos neće biti dovoljan za sve što je u Hrvatskoj potrebno izgraditi, a dodatni novac može se stvoriti jedino ako Hrvatska privuče i privatne investitore.
Tko je kršio zakon, zaslužuje zatvor. Ali nije automatski kriv, primjerice, privatni poduzetnik koji se priprema za europske standarde u zbrinjavanju otpada, ulaže u opremu i ishođenje dozvola za rad, kako bi bio spreman za dan kad hrvatske vlasti shvate da se otpad više ne može nekontrolirano bacati u prirodi.
Umjesto da ih zatvara, Hrvatska bi trebala pronalaziti ljude koji mogu riješiti njezin problem u neispunjavanju strogih direktiva EU o otpadu. Jer taj problem stoji iza ugla. Možda još nije buknuo, ali za koju godinu sigurno hoće.
>>Afera Agram: Bandić i suradnici ostaju u pritvoru, a Laco na slobodi!
>>Bandić mora predati 15 milijuna kuna i ne smije raditi kao gradonačelnik
...isti cirkus smo gledali vec sa Goranom Habušom u Varazdinu - kada je rjeseno pitanje odpada opet pretvorio u nerjeseno pitanje, a otrovni odpad se opet gomila na nelegalnom deponiju i opeterecuje i zagaduje tlo.