Tvrtka Tehnix iz Donjeg Kraljevca od migrantskog će vala koji je pogodio Europu zaraditi ček šest milijuna eura (oko 46 milijuna kuna). Toliko, naime, iznosi vrijednost kontejnera za stanovanje za koje su primili – i ugovorili – narudžbe iz inozemstva. I dok je migrantski val kamen spoticanja za vlasti europskih država te izaziva podijeljene reakcije u javnosti, a dosad je u EU stiglo milijun izbjeglica i imigranata, za dio poduzetnika on se pokazao vrlo profitabilnim.
Pritom ne mislimo na "lešinare", krijumčare ljudi koji dobro zarađuju na prijevozu imigranta, ni na ostale uključene u nelegalne poslove koji prema podacima UN-ova Ureda za droge i kriminal godišnje zarade oko 150 milijuna dolara (više od milijardu kuna) od šverca ljudima od Afrike do Europe, nego na tvrtke koje su u taj posao ušle kako bi popunile logističke potrebe za taj enormni broj doseljenika ili pak preuzele dio poslova i odgovornosti koje države ne uspijevaju odraditi i tako stvorile "imigrantsku industriju".
Domaća tvrtka Tehnix, koja broji 320 stalno zaposlenih u Donjem Kraljevcu, s kooperantima ima više od 500 djelatnika i već se 25 godina bavi ekologijom, odnosno tehnologijom za održivo gospodarenje komunalnim otpadom i pročišćavanjem otpadnih voda te proizvodnjom specijalnih stambenih kontejnera, nastavila je dugogodišnju suradnju sa svojim partnerima iz Njemačke, Austrije, Švicarske i Luksemburga, no u tim su se državama okolnosti lani promijenile. Otkada se razbuktala kriza, narudžbe partnera iz tih država za kontejnere za stanovanje porasle su više od 50 posto, kaže direktor tvrtke Đuro Horvat. Sada je, zbog priljeva izbjeglica, potražnja kontejnera u EU jednostavno eksplodirala, dodaje.
– Prije krize proizvodili smo kontejnere vrijedne oko 5 milijuna eura (oko 38 milijuna kuna), a sada je ugovoren posao za oko 11 milijuna eura (oko 84 milijuna kuna) – ističe. Migranti su tako podigli narudžbe za 6 milijuna eura (46 milijuna kuna), a rast bi se mogao nastaviti i nakon izbjegličke krize jer su kontejnerska naselja jeftina rješenja.
Da bi usporedio troškove i zaradu, ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić prije nekoliko dana iznio je podatak da je do sada na zbrinjavanje migranata, kojih je u Hrvatsku ušlo više od 611.000, utrošeno 145 milijuna kuna. Iz proračuna EU-a Hrvatskoj je za to odobreno 12,4 milijuna eura, a povučeno je tek 9,9 milijuna eura.
I dok novac zbog migranata odlazi iz hrvatske državne blagajne, u Mađarskoj se u nju slijeva iako je ta država i službeno bez imigranata otkako je žicom opasala granicu sa Srbijom i Hrvatskom te pooštrila kontrole na granicama. Postavljanje žilet-ograde na mađarske granice pokazalo se problematičnim iz dva razloga: određen broj stranih kompanija odbijalo im je prodati žicu iz moralnih razloga, pa je tako Večernji razgovarao s direktorom berlinske kompanije Mutanox, koja je zbog odbijenice Mađarskoj propustila utržiti pola milijuna eura. Oni koji su prodavali isporučivali su velike račune pa je Mađarima postalo isplativije kupiti specijalizirane strojeve i pokrenuti proizvodnju. Biznis je pokrenula država, a proizvodnja se odvija u radionici kaznionice u mjestu Márianosztra na sjeveru Mađarske, udaljenom 60-ak kilometara od Budimpešte uz granicu sa Slovačkom. Svakoga dana 30-ak zatvorenika na dva stroja kupljena početkom rujna u dvije smjene proizvodi žicu, kazali su nam iz mađarskog zatvorskog sustava. Kad je namirila svoje potrebe, počela je prodavati žicu Sloveniji i do sada je, prema podacima, prodala 24 tisuće kolutova žice, 16 tisuća stupića i 48 tisuća vezova. Makedonija je od Budimpešte nabavila 10 tisuća kolutova što, kažu, dostaje za 100 kilometara žice. O novcu ne žele govoriti, ali on ide državi.
– Prema mađarskim zakonima, svi zatvorenici, ako im to dopuštaju godine i zdravstveno stanje, moraju raditi osam sati dnevno, pet dana u tjednu. Za to primaju naknadu od 30 tisuća forinti (oko 720 kuna). Naš zatvorski sustav upravlja sa 12 kompanija, sve su, naravno, u vlasništvu države, a bave se poljoprivredom, proizvodnjom mesa, preradom drva, pekarstvom... Zatvor Márianosztra ima "svoju" kompaniju pod nazivom Nostra d.o.o. – kazali su nam.
Od imigrantske krize profit su upisali prije svega brojni proizvođači hrane i telekomunikacijske kuće jer je komunikacija od iznimne važnosti za imigrante na putu. Prihod su ostvarile privatne brodarske tvrtke koje spašavaju migrante iz Sredozemnog mora, prijevoznici na kopnu, ali i banke. Finska kompanija MONI uskočila je u procijep koji ne iskorištavaju klasične banke, koje redom odbijaju migrante, i na svojoj digitalnoj platformi za plaćanje u manje od mjesec dana u Finskoj "upisala" više od tri tisuća korisnika. Migranti dobivaju prepaid MasterCard karticu povezanu s MONI-jevom platformom i tako plaćaju i prebacuju novac sa svojih računa.
U Njemačkoj posao smještanja imigranata velikim je dijelom prepušten privatnicima jer su jeftiniji, ali i bolje organizirani od država. Kompanija European Homecare, koja ima oko tisuću zaposlenika, brine za oko 15 tisuća imigranata i danas je jedan od glavnih igrača u "imigrantskoj industriji". Lokalne zajednice vole privatne kompanije jer su im troškovi za smještaj, barem u početku, niži. Uz European Homecare, imigrantske prihvatne centre u Njemačkoj i Austriji vodi švicarska tvrtka ORS Service i još je prije vrhunca krize godišnje zarađivala 99 milijuna dolara (više od 690 milijuna kuna). Ulazak privatnika u posao s migrantima izaziva uvijek diskusije i kritike hoće li ljudska prava pokleknuti pred profitom. No iz tvrtke European Homecare ne ispričavaju se. Njihov glasnogovornik kaže: – Da, mi zarađujemo novac. A to je koncept koji neki ljudi smatraju prljavim.
>> Tranzitom bez zadržavanja Vlada bi kršila zakone
>> Proveli smo noć s izbjeglicama "nasukanima" na zagrebačkom željezničkom kolodvoru
Zaradila je od svog vrijednog rada i kvalitetnih proizvoda.