Hrvatska u vrhu po riziku od bankrota

Hrvatska je među deset europskih zemalja u dužničkoj krizi, upozorava ekonomist Tim Jones, uz suradnju još devetoro autora, u srpanjskom izvještaju koji redovito objavljuje britanski ‘Jubilee debt campaign’. Ta je udruga dio svjetske mreže za borbu protiv nepravednog dužničkog ropstva i za novi financijski sustav u kom bi čovjek bio na prvom mjestu.

U dužničkoj krizi i najbliži bankrotu su zemlje koje imaju dug veći od 30 posto BDP-a i plaćaju više od 15 posto prihoda za otplatu dugova. Uz Hrvatsku, tu je još devet europskih zemalja - Grčka, Irska, Makedonija, Crna Gora, Portugal, Španjolska Ukrajina, Cipar i Armenija, zatim karipske zemlje i zemlje Srednje Amerike, te Libanon, Tunis i Gambija, ukupno 22 zemlje. Još 71 zemlja mogla bi uskoro doći u takav položaj, među njima su BiH, Srbija, Mađarska, Italija. Ukupno zaduženje na svijetu od 2011. do 2014. naraslo je 30 posto, a zanimljivo je da vlada pravi boom u posuđivanju siromašnim zemljama. Dva su razloga velikom rastu duga u južnim zemljama: pad cijena sirovina na svjetskom tržištu i rast kamata u SAD-u, što je dugove uvećavalo, a kad bi domaće valute devalvirale, dug je bivao sve veći.

Osim toga, kamate u razvijenim zemljama pale su jako nisko, pa je kapital išao tamo gdje su kamate bile više, u južne zemlje, o čemu u svojoj knjizi ‘Globalni Minotaur’ piše i bivši grčki ministar financija, profesor ekonomije Yanis Varoufakis. “Centralne banke u SAD-u, eurozoni, Japanu i V. Britaniji snizile su kamate gotovo na nulu, te su kreirale novac kojim su kupovale obveznice vlastitih vlada u procesu poznatom kao ‘kvantitativno popuštanje’. Tako je zapravo dug bogatim zemljama olakšan, jer su kamate drastično srezane. Spekulanti su tada mogli posuditi u svojoj zemlji uz nisku kamatu, taj novac posuditi zemljama u razvoju gdje kamate bile više. Pad kamata na zapadu odrazio se u rastu posuđivanja zemljama s niskim dohotkom” – pišu autori.

Koje su preporuke? Jedna je povratak regulacije svjetskog kretanja novca, nasuprot ideologiji prema kojoj bankari trebaju biti slobodni u prebacivanju novca. Autori navode kako je kontrola kretanja kapitala pomogla u stabiliziranju ekonomija u mnogim zemljama nakon 2. Svjetskog rata i u novije vrijeme u Kini, Brazilu i Južnoj Koreji. Ističu i kako i trgovinski sporazum između SAD-a i EU, TTIP, o kom se pregovara, uključuje i financijski sektor, pa SAD i EU više ne bi mogli uvoditi nove mjere kontrole kretanja kapitala. Stimuliranje domaćih ekonomija snižavanjem kamata ne uspijeva, jer kapital ide tamo gdje su kamate više, umjesto da potiče domaću ekomomiju.

>> Nedostatak deviza i skupa nafta 1982. odveli u bankrot Jugoslaviju