Hrvatska uvijek kasni, sada već četvrt stoljeća

Hrvatska vlada uvodi drastične mjere za privlačenje investicija, najavljuju hrvatski mediji spominjući kako je takve mjere, na primjer, Slovačka uvela prije deset godina. Zašto takve mjere nisu uvedene u Hrvatskoj prije, na primjer, 15 godina? Jer se uvijek pametovalo tipa: naš će zakon (ili prijedlog) biti bolji. To bolje se uvijek pokazivalo kao mnogo, mnogo lošije od već izmišljene tople vode.

Sada se uzima primjer nuđen Hrvatskoj od kada je postala neovisna. Početkom 90-ih godina neki su talijanski poduzetnici predlagali preseljenje svoje proizvodnje iz Italije u Hrvatsku. Odbijeni su birokratski (uz kilometarsku papirologiju tražilo se i plaćanje carine na strojeve koji su proizvodili u Italiji da bi to isto činili u Hrvatskoj) i ideološki (neće stranac iskorištavati naše radnike). Tako su cijele tvornice iz zapadne Europe preseljene u države bivše istočne Europe (Poljska, Rumunjska, Slovačka...) te u Kinu.

Uvidjela je Hrvatska kako su te istočnoeuropske zemlje, koje su 80-ih godina bile iza nje po razvitku, sada daleko ispred, pa najavljuje kako će i ona dignuti nogu (dati ulagačima iste uvjete) da i nju potkuju. Na stranu to što potkovana žaba neće nikada postati konj, te što od najava treba prijeći na nakovanj, već se postavlja pitanje nije li Hrvatska i na taj vlak zakasnila. Naime, stotine tvornica koje su delokalizirale svoju proizvodnju vraćaju se u Italiju (u SAD, Francusku itd.) iz Kine, Bangladeša, Rumunjske... Zašto? Jer cijena radne snage više ne opravdava držanje tvornice u, na primjer, Kini, a kupci više ne žele kupiti robu poznate američke ili talijanske tvrtke na kojoj piše „Made in China“.

Hrvatska je četvrt stoljeća u tzv. kapitalizmu (bez obzira zvali ga divlji ili kako vam drago, ali uvedeno je i privatno poduzetništvo), a tek ovih dana čuli smo hrvatskog premijera kako je rekao da je svrha ulagača zarada. Je li srušen ideološki tabu? Sumnjam. Kada će u povorci 1. svibnja biti zajedno poduzetnici i zaposlenici možda će se početi nešto mijenjati. Na križnom putu kod Koloseja križ su od prve do druge postaje zajedno nosili radnici i poduzetnici.

>>Mjere moraju biti jasno objašnjene. Jedan dan jedno, drugi drugo – ne ulijeva povjerenje