Nikad više hrvatskih vojnika i novca za mirovne misije diljem svijeta

Prije nekoliko tjedana u Poljsku je u NATO-ovu misiju otputovalo 80-ak hrvatskih vojnika, a do kraja studenoga u Litvu će krenuti mnogo jača postrojba HV-a koja broji do 200 vojnika. To je samo najava jačanja prisutnosti Hrvatske vojske na svjetskim kriznim žarištima, gdje će se u idućoj, 2018. odjednom na svim žarištima naći i do 550 hrvatskih vojnika.

Iduća će godina biti rekordna jer se HV jače vraća i u novu UN-ovu misiju, onu na jugu Libanona, kamo bi 2018. trebalo otići 70-ak naših inženjeraca. Ove su brojke naravno uvjetne s obzirom na to da neke operacije, poput one u Libanonu, najprije treba potvrditi Sabor.

Veliki rast troškova

Riječ je o velikom povećavanju naših vojnih kapaciteta u operacijama diljem svijeta, pa je za 2018. predviđen i velik rast troškova. Tako za 2018. za mirovne operacije Ministarstvo obrane planira izdvojiti oko 180 milijuna kuna. Za usporedbu, u 2016. utrošeno je 81 milijun, a u aktualnoj 2017. oko 110 milijuna kuna. Pritom lavovski dio novca otpada na NATO-ove operacije, koje će stajati više od 147 milijuna kuna, UN-ove oko 25,5 milijuna, a ona EU-ova “antipiratska” u Adenskom zaljevu (Somalija, Atalanta) nešto manje od 7 milijuna kuna.

U idućoj se godini povećava opet i broj naših vojnika u Afganistanu, s 98 na 110 pripadnika. No to nipošto nije rekord s obzirom na to da je u Afganistanu znalo biti istodobno i više od 300 naših vojnika. Računa se da je u različitim kriznim žarištima, u ovih 19 godina koliko Hrvatska u njima sudjeluje (prva je operacija bila UNAMSIL, 1999. u Sierra Leoneu kamo je otišlo 10 promatrača), u operacijama prošlo možda i desetak tisuća vojnika HV-a. Budući da se naši vojnici u tim misijama uglavnom rotiraju svakih šest mjeseci, više od 1000 njih će, primjerice, proći svjetskim žarištima samo u 2018. S popunom postrojbi koje RH upućuje u misije nikada nije bilo problema. Naprotiv, uvijek se, bez obzira na rizik i opasnosti, tražilo “mjesto više”.

Operacije u Afganistanu bile su u vrhu interesa jer su vojnici osim redovite plaće dobivali i dnevnice od 90 do 110 eura. U UN-ovim operacijama, za usporedbu, vojnici dobivaju od 80 do 100 US dolara dnevno. Glavni stožer OSRH i MORH sudjelovanju naših vojnika u mirovnim operacijama daju veliko operativno, kao i političko značenje. U profesionalnom smislu velike su koristi od toga da naši vojnici uvježbavaju kooperaciju sa savezničkim vojnim snagama, u komunikaciji na engleskom jeziku, što svakako jača i sposobnosti HV-a.

Provlačenje s Golana

Operacije u Litvi i Poljskoj se pak razlikuju od dosadašnjih i po tome što prvi put Hrvatska na zadatak u inozemstvo šalje cijele vojne postrojbe, a ne iz različitih postrojbi HV-a skupljene vojnike dragovoljce, kao što je to slučaj pri slanju naših u Afganistan. Posebno se u misijama pazilo na sigurnost vojnika, pa je RH jedna od rijetkih zemalja koje nisu zabilježile vojne gubitke, osim nekoliko lakše ranjenih u Afganistanu.

Prije pet godina RH je s Golanske visoravni povukla, u tajnoj operaciji u suradnji s izraelskom vojskom, stotinjak naših “plavih kaciga” nakon što su se dogodila tri opasna incidenta između hrvatskih vojnika i sirijskih pobunjeničkih skupina. Sada će naši UN-ovci na jug Libanona, gdje je dugo mirno, no situacija se pogoršava.