Slavonija je u posljednjih sto godina ''tri puta temeljito uništena". Nakon I. svjetskog rata razvlašteni su veleposjednici, a namireni pobjednici – srpski „solunski dobrovoljci". Poslije II. svjetskog rata novi pobjednici, komunisti, slamaju seljake i poljoprivredu kolektivizacijom i prinudnim otkupom (1946.-1950.). No, komunisti su zbog otpora seljaštva napustili sovjetski model ''zadruga", a potom uveli malo slobodnije tržište. Istodobno, iz oduzetih veleposjeda formirali su državna imanja, kombinate, koji su postali okosnica poljoprivrede.
– Zahvaljujući njima (kombinatima, nap. a.), praćena sustavnim ulaganjem, hrvatska je poljoprivreda od 1955. do 1985. bila najuspješnija u svojoj povijesti – misli akademik Ferdo Bašić.
Pretvorba i privatizacija
Pa ipak, Slavonija je ''pala na koljena" tek nakon osamostaljivanja RH kada, kako veli akademik Bašić, ''politički korisni idioti traže ispravak povijesne nepravde" i uništavanje ''komunističkih mastodonata" koji su oko sebe okupljali kooperante. Kako je 90-ih bila hajka na sve što je ''crveno", tako su u pretvorbi i privatizaciji uništeni i kombinati. Branimir Glavaš, kojeg se smatra najmoćnijim čovjekom Slavonije, optužuje državu.
– Moji oponenti uvijek govore da sam ja nešto uništio. Nisam sudjelovao u privatizaciji niti su privatizacije bile u djelokrugu lokalne vlasti. Ništa se nije moglo privatizirati bez dopuštenja iz Zagreba – kaže Branimir Glavaš, koji svojim oponentima uzvraća.
– Oni koji su danas najgrlatiji i u mene upiru prstom, svi Vrkićevi prijatelji sudjelovali su u privatizacijama. Hrvatskom su privatizacijom ovladali komunisti i komunistički sinovi. Oni su sada ugledni građani, a oni ili njihovi očevi u komunizmu su bili u zatvoru zbog gospodarskog kriminala – zaključuje Branimir Glavaš.
No, bez obzira na to tko je sudjelovao u privatizaciji PIK-ova, oni su propali. Jedan od razloga jest to što su iz njih istjerani stručnjaci, agronomi, koji su znali posao.
– Potezom pera najiskusniji stručnjaci, nositelji proizvodnje u kombinatima, gubili su radna mjesta i postali nepotrebni. Nema struke ni djelatnosti za koju to ne bi bilo katastrofa! Tako je i bilo!... Posljedice traju i danas! Jedemo uvezenu i najskuplju hranu! – objašnjava akademik Bašić, koji navodi primjer PIK-a Belje.
– Tako je, primjerice, PIK Belje, koji je preživio sve mijene od Eugena Savojskoga do danas, dakle više od tri stoljeća vladavine različitih osvajača, i uvijek bio uzorno imanje, pao na koljena tek pred demokratski izabranim donositeljima odluka – dodaje Bašić.
Naime, samo je taj ''mastodont" zapošljavao više od 50 stručnih i znanstvenih djelatnika, među kojima je bilo pet doktora znanosti. Danas nema nijednoga!
Za prof. Ljubu Jurčića kombinati su bili ''koncentracija znanja", ''tehničko-tehnološki" sustavi uz koje su bile organizirane škole i instituti, koji su radili na hibridima, logistici itd.
– Hrana je strateški proizvod i bivša država je, ma što mi mislili o tome, u okviru toga sustava organizirala takvu ekonomiju. Hrvatska je počela propadati kad je hrvatska politika prekinula veze s hrvatskom znanošću – uvjeren je Ljubo Jurčić.
Ako nisu uništeni, PIK-ovi su u tranziciji rascjepkani. I dok se u svijetu okrupnjavaju posjedi radi konkurentnosti, u Hrvatskoj se usitnjavaju te politika deklarativno ide jednim smjerom, a praksa suprotnim. I to sve zbog glasača.
Američki model
– Bilo je smiješnih situacija na sjednicama Vlade RH. Na primjer, u točki 1. govori se o okrupnjivanju zemljišta, a u 2. o tome da ćemo zemlju podijeliti braniteljima i zaslužnima – prisjeća se Jurčić, koji je bio potpredsjednik u Račanovoj vladi.
I akademik Gordan Družić upozorava na problem rascjepkanosti zemljišta.
– To je u bivšoj državi moglo relativno dobro funkcionirati uz PIK-ove. Naravno, bilo je loše što su svi potkradali te PIK-ove, ali je postojao neki sustav i neka politika. PIK-ovi su bili skupi sustavi, to je jako koštalo državu, ali se država trudila održati ih i postojala je proizvodnja – obrazlaže Družić.
PIK-ovi su, zapravo, bili organizirani više po američkom modelu kombinacije velikih farmi i rančeva. A hrvatski su agronomi, podsjetimo, često odlazili na usavršavanje i školovanje u Ameriku.
Za razliku od ostalih sugovornika, Branimir Glavaš tvrdi da PIK-ovi nisu propali, nego su se transformirali, barem u njegovoj županiji.
Novi sustav – Žito
– IPK Osijek nije propao, nastao je novi sustav koji se zove Žito. Samo je promijenio ime. Ne kažem da nije od tih krakova u tom sustavu nešto propalo. Ali, glavnina gospodarske supstance je i dalje živa, samo se ne zove IPK. Sad je to u vlasništvu Todorića i Pipunića, većih ili manjih tajkuna – veli Glavaš te optužuje pojedine tajkune da ubiru milijune od poticaja, a da se pritom u tim sustavima ljude ne zapošljavaju.
– Slavonija je propala zato što nemaju prerađivačku industriju poljoprivrednih proizvoda – uvjeren je Božidar Pankretić, bivši ministar poljoprivrede. Kombinati su prije rata u svome ''vlasništvu" imali oko 20 posto poljoprivrednog zemljišta i bili su nositelji proizvodnje i tržišnih viškova. Koliko su žilavi, govori podatak da je na ''ostatke ostataka" tih kombinata od mizernih 7,9 milijardi kuna otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda za 2012. otpalo 4,3 milijarde, a na OPG-ove 3,6 milijardi kuna. Osim destrukcije velikih kombinata, drugi veliki razlog kraha hrvatske poljoprivrede u Slavoniji jest i hrvatska fiskalna politika.
Sutra: Zašto je propala i slavonska industrija
>>Kako znanstvenici ekonomisti vide istočnu Hrvatsku za 35 godina i kako tu viziju ostvariti
Kaže fantom Glavaš da je IPK Osijek ostao.... IPK je zapošljavao 12.000 ljudi, a Pipunićevo Žito jedva 1.000, Belje je uništeno, Todorić ga ima samo za primanje poticaja... A tko im je omogućio ovo "kupovanje", počesto za jednu kunu, je nova priča.