Ovih dana mnogi hrvatski građani koji inače nisu zainteresirani za zaštitu okoliša, pod utjecajem informacija o konferenciji u Kopenhagenu iskazuju pojačano zanimanje za klimatske promjene, pri čemu mnogima niti je jasno o čemu se radi niti imaju jasnu spoznaju kako bi to moglo utjecati na njihove živote opterećene borbom za preživljavanje u zemlji koja sve dublje tone u gospodarsku krizu.
U ovom tekstu pokušat ću simulirati koje su (za nas) moguće posljedice najavljene katastrofe. Ali prije toga, korektnosti radi, treba reći da (manji) dio znanstvene zajednice još odbija prihvatiti točnost teze da smo pred klimatskim promjenama koje je svojim aktivnostima potaknulo čovječanstvo. Ti se znanstvenici (kod nas je njihov najpoznatiji predstavnik akademik Paar) pozivaju na Milenkovićeve cikluse tvrdeći (pojednostavljeno rečeno) da su stalne i cikličke klimatske promjene posljedica svemirskih ciklusa, a ne ljudskih aktivnosti.
Ništa dobro
Druga teza tvrdi da su geološki (npr. erupcije vulkana) i drugi utjecaji koje ne potiče čovjek bitniji od aktivnosti čovječanstva. Tako je, na primjer, najveća poznata erupcija na Zemlji (vulkan Toba na otoku Sumatri), koja se dogodila prije 70.000 godina, izbacila u atmosferu oko 900 kubičnih kilometara materijala (što je, jasno, izazvalo značajne promjene globalne klime), te se procjenjuje da je nakon te erupcije uginulo 75 posto biljnog svijeta na sjevernoj Zemljinoj hemisferi! Nasuprot tome, mnogima je (pogotovo nakon filma Ala Gorea) poznata teorija efekta staklenika koja kao prvog krivca za klimatske promjene ukazuje na čovjeka.
Inače, priča o tome i nije tako nova. Prvi ju je iznio Jean-Baptiste Joseph Fourier, francuski matematičar i fizičar koji je još 1824. godine postavio osnove teorije koju danas zovemo efektom staklenika. Devedesetih godina 19. stoljeća švedski kemičar Svante Arhenius proučavao je njegove radove i ustvrdio da povećanje koncentracije CO2, zarobljavajući energiju Sunčeva zračenja u atmosferi, može dovesti do povišenja temperature na Zemlji. Od tog njegova znanstvenog rada (potpuno ignoriranog) traje borba da se zaustavi opasnost koja prijeti ovom našem zasad jedinom planetu. U znanstvenom pogledu konačnu pobjedu (pirovu?, prekasnu?) odnio je rad IPCC-a (Intergovernmental Panel on Climate Change) koji je nastao 1988. na poticaj Ujedinjenih naroda s ciljem da se procijeni rizik od klimatskih promjena prouzročenih ljudskom aktivnošću. To je tijelo 6. travnja 2007. godine na temelju rada više od 1700 znanstvenika koji su koristeći 17 superračunala izradili matematički model, objavilo svoje četvrto izvješće u kojem veoma detaljno, po kontinentima i regijama, ukazuje na opasnost koja nam prijeti.
Glavni tajnik UN-a to je dodatno dramatizirao 17. prosinca 2007. godine u izvješću poznatom kao IPCC - Final report, koje toplo preporučujem laicima za čitanje, pogotovo umjesto gledanja nogometa i sapunica. Iako te radove prije spomenuti skeptici i dalje ne priznaju, za većinu je njihova argumentacija neupitna.
Sada je vrijeme da napokon navedemo koje su posljedice dolazećih klimatskih promjena za građane Republike Hrvatske.
Kao prvo, ne možemo očekivati ništa dobro. Kratki prikaz mogućih negativnih efekata bio bi: povećanje klimatskih ekstrema svih vrsta (suše, oluje, poplave, pijavice...), smanjenje godišnjih padavina s posljedičnim nedostatkom vode za poljoprivredu i smanjenjem razina pitkih podzemnih voda, veća smrtnost od toplinskih udara i više bolesti zbog promjene klime, gubitak bioraznolikosti (nestalo bi više od pola živih vrsta, smanjenje dotoka vode (nama energetski iznimno važne) u hidrocentrale i salinizacija delta jadranskih rijeka (Neretva!) zbog podizanja razine mora. Posljedično, možemo očekivati velike štete u za nas iznimno važnom turizmu, poljoprivredi, vodoprivredi, energetici, šumarstvu kao i opće povećanje javnozdravstvenih troškova. Bitno je shvatiti da tu štetu već i sada trpimo.
Vrućina ubija
U ovotjednom izvješću njemačke organizacije Germanwatch, koja se u istraživanju oslanjala na Catservice iz Münchena, jednu od najvećih svjetskih baza podataka prirodnih katastrofa i nepogoda, procjenjuje se da je u Republici Hrvatskoj od 1990. do 2008. zbog posljedica klimatskih promjena umrlo više od 1300 osoba, što nas, uza štetu od nešto više od jedne milijarde dolara, čini 49. najrizičnijom zemljom svijeta.
To, jasno, ne priznaju naši državni dužnosnici, za razliku od, na primjer, Francuza koji su priznali da je prije nekoliko godina val vrućine u njihovoj zemlji odnio 25.000 života. Globalno, tvrdi se da je u promatranom razdoblju u svijetu umrlo ukupno 600.000 ljudi, te su u 11.000 slučajeva ekstremnih meteoroloških uvjeta zabilježene štete od 1,7 bilijuna dolara. Druga istraživanja broj (skorašnjih) klimatskih izbjeglica procjenjuju od 200 do 700 milijuna. I na kraju, što naše mudre političke elite poduzimaju glede više nego očite opasnosti. U biti ništa pozitivno, već samo pogoršavaju stanje.
Hvala gosp. Vjeran Pirsic ! sve potpisujem , skidam sesir pred Vama.-cec