Hrvatske šume ukradu nam dvije milijarde kuna godišnje

Ilegalna sječa, protuzakoniti natječaji, monopolizam, netransparentnost, sukob interesa... samo su neke od afera koje se sve češće vežu uz višedesetljetno loše i netržišno upravljanje šumama, kojemu će, nadaju se i struka i zaposleni u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru, za ovih izbora konačno odzvoniti. Resursima kojima upravlja, vrijednim više od 50 milijardi eura, Hrvatske bi šume, kao tvrtka u državnom vlasništvu, a samim time i u vlasništvu hrvatskih poreznih obveznika, trebale biti hrvatska perjanica. No, s gospodarskim modelom upravljanja, sličnijem socijalističkom nego modernom tržišnom, pitanje je kako i u čijem interesu taj državni mastodont godišnje gubi najmanje 2 milijarde kuna "sigurnih" prihoda, što svakako nije preporuka ni za održivo poslovanje ni za skori ulazak Hrvatske u EU.

Tvrtka komercijalnog karaktera, koja uz osnovnu djelatnost gospodarenja državnim šumama ima i više od stotinu drugih registriranih djelatnosti, od vađenja šljunka do poljoprivrede, turizma i ugostiteljstva – koje obavlja na 37% kopnenog teritorija RH – državi ne plaća apsolutno nikakvu naknadu za korištenje tog prostora. No iz poslovanja na čak 20,19 milijardi četvornih metara šumske površine, lani je uspjela ostvariti tek 22 milijuna kuna dobiti ili 0,1 lipu po metru četvornom, a kako je polovicu dobiti zadržala, državi je kao vlasniku isplatila samo 0,05 lp/m2, tumači Dalibor Hatić iz Udruge poslodavaca u šumarstvu, lovstvu i pridruženim djelatnostima HUP-a.

Sukob interesa i krađe

Za usporedbu, građani koncesije za najsiromašnija šumska zemljišta u kršu na kojima podižu višegodišnje poljoprivredne nasade poput maslinika (na kojima ne može uspijevati šuma isplativa za prodaju drva), državi plaćaju čak 0,8 lp/m2 do 2 lp/m2 godišnje. To znači da je, i bez dodatnih ulaganja od pet do 10 kuna po kvadratu, i najsiromašnije šumsko zemljište u koncesiji 16 do 40 puta skuplje u odnosu na dobit koju država ostvaruje od Hrvatskih šuma, koje joj ne plaćaju nikakvu naknadu. A kad bi plaćale i samo jednu lipu naknade po kvadratu za sve šumske površine kojima gospodare, državni bi proračun bio bogatiji za najmanje 200 milijuna kuna godišnje, koje bi se preusmjeravanjem na izgradnju konkurentnosti drvne industrije Šumama brzo vraćale natrag.

No, uz loše upravljanje i zanemarivanje struke, čemu su kumovali i negativni politički utjecaji, populistička i nestručna zakonska i podzakonska rješenja, koja donose političari pa ona nisu ni usklađena s potrebama zdravog tržišnog gospodarstva, zbog istodobnog obavljanja poslova državne uprave i gospodarenja šumama, to je trgovačko poduzeće i u velikom sukobu interesa. A nakon izmjena i dopuna zakona prošle godine maha su poprimili i crno tržište i ilegalna sječa, pri čemu je inspekcija nemoćna, upozorava Hatić.

– Riječ je, naime, o šarolikom i slojevitom spektru nezakonitih aktivnosti, od krađe drva u šumi u smislu neevidentirane sječe, neovlaštenog snižavanja klase drva, naručivanja nepotrebnih radova, sukoba interesa prilikom pripreme, izvođenja i nadzora  radova i njihova provođenja na nestručan način, podnošenja netočnih poslovnih izvještaja pa sve do protutržišnih pogodovanja pojedinim velikim kupcima drva izvanugovornim odgodama plaćanja i otpisima dugova u iznosima i do 30% – tvrdi on. Iz drvoprerađivačkih krugova čuje se međutim kako unatoč odobrenju Vlade otpisi dugova zasad ipak "nisu konzumirani". No zato stotine milijuna cure na druge strane.

Prema podacima Hrvatskih šuma, u državnim se šumama posiječe oko 5,4 milijuna m3 bruto drva godišnje, dok se prema podacima prve nacionalne inventure šumskih resursa, projekta plaćenog iz državnog proračuna koji je koštao više od 20 milijuna kuna, posiječe i 7,3 mil. m3 bruto drva što upućuje na činjenicu da oko 1,6 mil. m3 neto drva u vrijednosti oko 560 milijuna kuna (uz prosječnu cijenu drva od 350 kn/m3) nestane i na tržište sigurno ne ulazi na transparentan način. A neobičan je detalj i prosječna cijena svih drvnih sortimenata Hrvatskih šuma na tržištu od 350 kn/m3, kao da uopće nemaju kvalitetnijeg drva za daljnju preradu.

Niže vrijedno bogatstvo

– Vrlo je teško objasniti kako je to moguće kad je cijena kubičnog metra najmanje vrijednog ogrjevnog drva kod krajnjeg kupca, ovisno o mjestu prodaje i stupnju prerade (metrica ili cjepanica), između 300 i 450 kn/m3, dok, primjera radi, cijena najvrednijeg tehničkog drva prelazi 1000 kn/m3, a na međunarodnim licitacijama i 7500 kn/m3. Polovica strukture drva u kvalitetnom, odnosno vrijednosnom smislu nalazi se u kategoriji niže vrijednog ogrjevnog drva, a drugu polovicu čini više vrijedno tehničko drvo, tako da je vrlo nejasno kako Hrvatske šume uspiju postići tako nisku prosječnu cijenu – kaže Hatić. Ispada da postupkom klasiranja drva (razvrstavanjem drva u više vrijednosnih klasa, odnosno sortimenata) Hrvatske šume prodajom sortimenta ne uspijevaju postići vrijednost veću od one koju bi postigle kada bi sve drvo koje posijeku iscijepale i prodale kao cijepano ogrjevno drvo. Od predsjednika uprave Hrvatskih šuma Darka Vuletića, inače i predsjednika zagrebačkog HSS-a, do zaključenja ovoga izdanja nismo dobili nikakav odgovor. Do novih je izbora "na godišnjem", šalili su se jučer iz struke.