Hrvatski bikovi: Kod nas koštaju 3000, u Njemačkoj 105.000 eura

Jerry, sretno, uz tebe sam i želim ti svu sreću svijeta. Ak’ treba, buraz, ja ću ti pomoći da se zaštitiš, ja ću te kod sebe u kuću smjestiti, samo su neke od sve brojnijih poruka podrške odbjeglom biku Jerryju na Facebooku za kojim policajci, lovci i veterinari od petka popodne tragaju u okolici Kaštel Staroga. Ni do zaključenja ovoga broja Večernjaka nije uhvaćen. Preplašena životinja koja je trebala skončati u tamošnjoj klaonici u međuvremenu je još jednom izbjegla hvatanje i u kratko vrijeme postala miljenik, ne samo hrvatske nego i austrijske javnosti, nakon što je o njemu izvještavao i Kleine Zeitung.

– Bolje da policija lovi pojedine kriminalce i saborske zastupnike nego našeg Jerryja – komentiraju građani, a dok traje potraga, bik si je, čini se, uspio priskrbiti i pomilovanje. Vlasnik klaonice Petar Skejo kazao je za javnost kako se bik jednostavno otrgnuo i bilo ga je nemoguće zaustaviti uz sve napore. Ni desetorica radnika nisu ga uspjela zaustaviti, dok je vlasniku Ivanu Božiću sad, čini se, i drago što je njegov 650 kilograma i oko 2 tisuće eura “težak” jednogodišnji simentalac pobjegao. Sad mi je neprocjenjiv, izjavio je za 24sata, tvrdeći da će ga sad sigurno ostaviti na životu.

Traže obustavu borbi

– Imat će hotel s pet zvjezdica po Dalmatinskoj zagori – ustvrdio je, dok javnost i dalje navija za spretnog bika.

Većina ih se slaže kako se uznemirenom teškašu ipak treba maknuti s puta, naiđe li, no njegovi rođaci koji se po ljepoti, potentnosti ili borbenosti ne ističu previše i jučer su diljem Hrvatske završavali u šniclama i kobasicama, bez puno pompe. Tek oni vredniji gazdama ili centrima za osjemenjivanje požive dulje od dvije godine, poput svibanjskog pobjednika borbe bikova u Radošiću. Mrkonja možda nema toliko utakmica u rogovima poput 12-godišnjeg Zeće iz Vinova Gornjeg, koji je nakon korida, bikijada i seoskih olimpijada u Dalmatinskoj zagori i šire prije nekoliko godina umirovljen.

Uzaludno su zaštitari životinja proteklih godina tražili obustavu borbi bikova u Hrvatskoj, koji bi i Zeću poštedjeli poneke borbe i ožiljaka, no kao što je slučaj i sa španjolskim koridama, tradicija se ni u nas nije dokinula, osim što su borbe danas, kako tvrde organizatori bikovskih okršaja, “humanije”. U vrijeme kad je Zećo bio na vrhuncu slave njegovu su vlasniku Marku Iviću uzaludno nudili i 40.000 eura da im ga proda, dok Mrkonja Josipa Ribičića Kumana tek treba dobiti na cijeni. Bikovi s borbama počnu oko pete godine, a Mrkonji je sad sedam.

– Ili imaju u sebi žar za borbu ili nemaju. Ne možeš ih natjerati na borbu ako se oni ne žele boriti. Njima je u prirodi da se natječu, životni nagon oduvijek, borba za prevlast. I naši su stari najjače uvijek vodili na borbe, samo što se prije interneta nije znalo da se to u nekoj zabiti radi. Ni meni to nije najljepši sport, ali to je tako, nitko ih na ne tjera na silu – kaže Ribičić Kuman. Jerryjev instinktivni bijeg od klaonice komentira pak kako bikovi gotovo svakodnevno, i iz obora i iz klaonica, samo što je za Jerryjev slučaj čula javnost. I on je za to da mu se, nakon svega što je prošao, “produži” život, no svakako ga treba uhvatiti da se ne bi dogodilo neko zlo, bilo u prometu ili nekome tko ga hvata.

I do 10.000 gledatelja

– Većini bikova sudbina je klaonica i to je tako, jedino se maze i paze oni koji vrijede. A ako pobijede, dobiju još bolji tretman poput Mrkonje, dobiju još bolju hranu, neku curu, kravu... i ne bore se neko vrijeme – kaže Ribičić Kuman. Borbe bikova danas ponovno privlače velik broj zainteresiranih, turista... u Radošić nedavno i 10.000 njih. Za neka mjesta nismo ni čuli, no one koje zanima, jako dobro znaju da ih danas ima i u Dicmu, Šestanovcu, Konjicama, Runovićima... Njegovi su bikovi već nekoliko puta osvajali titule šampiona Hrvatske, a iako je sudbina bikovskih boraca opisana i u već kultnom filmu “Sonja i bik”, ondje je to možda ipak malo presentimentalno, kaže naš sugovornik. Imena bikovi većinom dobivaju zbog izgleda pa je on u karijeri imao i Silu, Agresiju... Neki su imenjaci nogometaša poput Ronalda, nogometnih klubova Dinama i Hajduka, no većina se zove tradicionalnim imenima poput Medonje, Zekonje, Mrkonje... po boji dlake.

Kad je pak riječ o rasplodnim kapitalacima, oni muškost ne dokazuju borbama, već brojem napunjenih epruveta i potomaka. Mozilla, koji je svojedobno bio u vlasništvu Danijela Horvatića, čiji je OPG među top tri najbolja ove godine u projektu Ministarstva poljoprivrede i Večernjeg lista Zlata vrijedan, danas sigurno ima više od 20 tisuća sinova i kćeri, kaže Danijel. Svog ljubimca, koji se okrunio i titulom jednog od mladih europskih šampiona u konkurenciji od 16.000 ljepotana, on je prodao Centru za osjemenjivanje u Varaždinu, a danas je, s obzirom na to da Hrvatska ima sve manje krava – a ne bi bilo dobro ni da su sve potomci istih predaka – “poslom” u Njemačkoj. Horvatić je Mozillu prodao za 3000 eura, a njegov njemački brat od istog oca, pa samim time i po kvaliteti, prodan je za 105.000 eura. Sama epruveta zamrznutog sjemena nije zapravo skupa, oko 20 eura, no ako se proizvede samo 100.000 doza, dvadeset je puta sam sebe otplatio, objašnjava Horvatić, ističući kako je Mozilla u prosjeku “pravio” pola muške i pola ženske djece.

No nije to kao u prirodi. Bikovi pod budnim okom veterinara naskaču jedni na druge pri čemu se onaj “podređeni” prska i hormonima ne bi li ga namamio, a sperma hvata u umjetnu vaginu. Ili pak odmah naskaču na tzv. lutke fantomke s imitacijom vagina, doznajemo od direktora Centra za osjemenjivanje Varaždin Vladimira Nazanskog. Zanimljivo, uz još nekoliko bikova, ove će godine u Varaždin stići Mozillin sin Megaherc koji će nastaviti očevu tradiciju, posao zbog kojega ni on još dugo neće završiti u klaonici. Još u telećoj dobi biku, potomku vrlo dobrih roditelja, uzima se genomski uzorak tkiva kako bi se ispitalo kakve su mu predispozicije na više od 60 parametara, mliječnost, mesnost, proteine...

Već s godinu dana daje prvu spermu. No najbolje kotira oko pete godine kad se na temelju brojnih potomaka ili tzv. progenog testa procjenjuje njegova prava vrijednost. Danas se bez problema može ispuniti želja budućeg vlasnika da dobije ciljano sjeme, primjerice, za ženskog potomka. A u trendu su i bezrožni bikovi. Nekada se to smatralo manom, a sada su poželjni pri uzgoju, posebice kod mesnih pasmina, jer ne zauzimaju previše prostora pri hranjenju svojim rogovima, ne ozljeđuju druge bikove..., nabraja Nazanski.