Miroslav Mašić, jedan od dvadesetak Hrvata koji u dragovoljačkom bataljunu Azov ratuju u Ukrajini, kazao je RTL-u da mu motiv za kretanje u rat nije bio novac nego uvjerenje.
– Nismo tu plaćenici, nego dragovoljci volonteri u bataljunu Azov – rekao je Mašić koji je s ostatkom jedinice smješten u Mariupolju. Napominje da su došli pomoći ukrajinskom narodu u obrani suvereniteta.
"Nismo nikakvi ilegalci"
– Niti mrzimo Srbe, niti mrzimo Ruse, kao što se navodi po hrvatskim medijima, da smo ubojice ili ne znam što – kaže Mašić i dodaje da im je plaća oko 170 eura. – Pa ako netko za 170 eura želi poginuti, onda dobrodošao u klub – zaključio je Mašić koji ističe da nisu plaćenici. Naglasio je da im se mnogo ljudi javlja da žele doći iz Hrvatske, no odbijaju osobe bez vojnog iskustva.
Iskusni hrvatski ratnici tvrde da su spremni pomoći neobučenim ukrajinskim vojnicima onako kako su Ukrajinci pomagali Hrvatima u Domovinskom ratu. Dragovoljac Denis Šeler ističe da su Hrvati zakonito na ukrajinskom bojištu. – Nismo nikakvi ilegalci ili nešto slično. Mi smo dio legalne postrojbe i kao takvi smo dovedeni u sustav – rekao je Šeler. Hrvatski borci tvrde da su na ukrajinskoj bojišnici voljni ostati do kraja.
Dao otkaz i odrekao se plaće od 1000 eura
Zagrepčanin Ivo, koji se također bori u bataljunu Azov u Ukrajini, za Dnevnik Nove TV kazao je da se trenutačno nalazi u bazi nedaleko od Mariupolja, a uskoro se vraća na bojište. – Ne primamo nikakvu plaću, zasad nismo dobili ni kune! Nemamo za cigarete, nemamo ništa. Došli smo pomoći zemlji koja je napadnuta od jačeg neprijatelja, nadam se da su vam jasni motivi. Novac to nije – kazao je Ivo i potvrdio da je plaća manja od 200 eura.
– Ja sam dao otkaz, imao sam plaću višu od 1000 eura, ostavio ženu i djecu i nisam jedini u ovakvoj situaciji – dodaje Ivo. Otkriva da su ukrajinske postrojbe neorganizirane, neopremljene i neobučene te da je našim vojnicima jedini motiv pomoći ukrajinskom narodu koji je, kako kažu, žrtva ruske agresije.
Sastanak u kafiću na Kustošiji
– Ovdje smo došli samo zato što osjećamo da možemo pomoći. Većina nas bili smo vojnici ili smo još uvijek vojnici – rekao je Ivo Dumančić HRT-u koji je 10 godina bio u vojsci. – Na Wikipediji sam nešto čitao o Desnom sektoru i Ukrajini te vidio poveznicu na društvene mreže na koju sam kliknuo. Otišao sam na sastanak dragovoljaca koji idu za Ukrajinu u jedan kafić na Kustošiji i to je sve – zaključio je Dumančić.
>>Ostojić o braniteljima u Savskoj: Nemam razloga zabraniti taj prosvjed
>>Pusić: Borci iz Hrvatske bore se isključivo na ukrajinskoj strani
Čovjek dao otkaz na poslu,ostavi svoju ženu i svoju djecu i ode braniti ukrajinu. Ostavio svoju djecu? Toliko o tome čovjekui njegovim plemenitim idealima. Svoju djecu se ne ostavlja, nikada, za njih se bori, i to radom na poslu i brigom kod kuće uz svaku nedaću, bolest, pa i školsku zadaću.