Bok i ćao! Ova dva kratka i tako uobičajena pozdrava u Hrvatskoj imaju u Vukovaru višestruku ulogu. Svaki dobro odgojeni Vukovarac pristojno će pozdraviti svoga susjeda, ali “bok” i “ćao” često služe kao nepogrešivo sredstvo za otkrivanje nečije nacionalnosti. Ako neznanac pozdravlja s “bok”, onda je gotovo sigurno Hrvat. Ako pak pozdravlja s ćao, onda je Srbin. Tako su jedni i drugi zadržali političku korektnost, a opet mogu doznati ono što im je bitno. Nacionalnost u Vukovaru nije jedini kriterij, ali je gotovo nezaobilazna tema svakog ozbiljnog razgovora.
Kako u Vukovaru interpretacija povijesti i politike isključivo ovisi o tome iz koje se političke i nacionalne perspektive gleda, tako su i odgovori na neka jednostavna pitanja ne samo vrlo različiti i komplicirani nego često i dijametralno suprotni. Puno se priča o tome da su vukovarski kafići podijeljeni na nacionalnoj osnovi. Ali ni o tome nema suglasja. Predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić kaže da je ta podjela očita i da se točno zna koji je kafić srpski, a koji hrvatski. Nije ovdje riječ o tome jesu li vlasnici nekog kafića Srbi i Hrvati, nego o tome da se u njima osjećaju dobro samo jedni ili drugi. Josić objašnjava da se nikome neće dogoditi ništa ako zaluta u “krivi kafić”, ali ponavlja da postoji podjela po toj osnovi.
Cijeli članak pročitajte u sutrašnjem izdanju ili prolistajte e-izdanje!
Večernji list sutra donosi i ove teme:
>> Ministar Lalovac: Guverner s 50 tisuća kuna plaće ne zna kako živi narod
>> Budućnost u kapi krvi
>> Ivan Markesić: Da, moguće je da Europa jednoga dana postane većinski muslimanska
>> Zlatko Sudac: Branitelji, dođite na moje duhovne obnove. Sretan sam jer opet radim
Rijesenje je jako lagano, stavite jedan program za svu djecu u školama, (naravno onaj ispravni), spojite razrede, vrtiće i stvar se riješava za jednu generaciju.. sve ostalo je držanje napetosti i prepucavanje oko jednog ponosnog grada pred izbore.