'Treba povećati najniže i mirovine iz 2. stupa te produljiti radni vijek'

Čini se da je hrvatski mirovinski sustav poput kronično oboljela pacijenta. Analiziramo ga, svađamo se koja je terapija bolja i međusobno optužujemo, a njemu nikako da se poboljša stanje. Čudimo se što je tako bolestan ne priznajući da su mu dani zadaci koje nije mogao ni trebao ispuniti – poetski poentira Marijana Bađun iz Instituta za javne financije u analizi „Mirovinski sustav u Planu oporavka i otpornosti“ koju su publicirali ususret osnivanju Radne skupine za analizu stanja mirovinskog sustava, predviđenom u drugom tromjesečju 2022.

Temeljem njezinih zaključaka u 2025. će se donijeti izmjene Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju. U IJF-u smatraju da bi veći naglasak trebao biti na starijim osobama i tržištu rada, zdravlju zaposlenih, usavršavanju, uvjetima rada i razlikama u očekivanom trajanju života. – Ozbiljno bi trebalo pristupiti i pitanjima transparentnosti i pravednosti – piše M. Bađun. Naglasak je, kaže, na redefiniranju modela obiteljske mirovine, povećanju najniže i mirovine iz 2. stupa te produljenju radnog vijeka. No, više pozornosti trebalo bi posvetiti mjerama povećanja motiviranosti i duljeg ostanka na tržištu rada. – Spomenuto je kako je hrvatski mirovinski sustav dugoročno financijski održiv: njegov udio u BDP-u past će s 10,2% u 2019. na 9,5% u 2070., ali je u istom razdoblju stopa rizika od siromaštva starijih osoba u Hrvatskoj znatno viša od prosjeka EU; 30,1% naspram 16,5% u 2019. – napominje. Kad je posrijedi produljenje radnog vijeka na 67 godina života, u Institutu kažu da se i ne spominje u Planu, s obzirom na otpore, no da se radni vijek može produljiti i drukčije.

– Ranijem umirovljenju skloniji su slabije obrazovani, lošijeg zdravlja, oni koji imaju nisku kvalitetu života ili rade u privatnom sektoru, što vjerojatno odražava radne uvjete. Potrebno je mnogo mjera koje bi starije radnike potaknule da ostanu na tržištu rada, a poslodavcima želju da ih zadrže – zaključuje. Pri redefiniranju modela obiteljske mirovine koje bi omogućilo „pravedniji“ izračun, upozorava da postoji 18 skupina korisnika prema posebnim propisima.

– Ako se već spominje pojam „pravednosti“, vrijedi istaknuti da je prosječna obiteljska mirovina za kategoriju zastupnika u Saboru, članove Vlade, suce Ustavnog suda i glavnog državnog revizora iznosila 8223 kn, a za redovite članove HAZU 7176 kn. Podrazumijeva se da izmjena mirovina za te kategorije ne bi trebala početi od obiteljskih mirovina, ali ovo je prilika za još jedno isticanje odbijanja svake dosadašnje vlasti da revidira posebne – ističe. Navedeno je, kaže, i da 2. mirovinski stup ostvaruje „solidne rezultate“ – bez dodatnog objašnjenja. Na prijedlog „snažnijeg uključivanja mirovinskih fondova u infrastrukturne projekte i veća ulaganja u poduzeća u vlasništvu Hrvatske“ kaže da OMF-ovi već sada mogu ulagati u infrastrukturne projekte u Hrvatskoj, ali uvjet je da Vlada odredi projekt kao infrastrukturni, što dosad nije učinjeno. – Strukturi ulaganja OMF-ova trebalo bi posvetiti zaseban osvrt – zaključuju u IJF-u.