Neki su išli preko Janjeva i Letnice, neki preko Podgorice, a neki uskom cestom preko Bara i Ulcinja, ali u subotu, toga 5. studenoga, svi su se okupili u Skadru. Više od 1000 Hrvata, uglavnom Janjevaca i Letničana iz Zagreba, Kistanja, Voćina te samih Janjeva i Letnice stiglo je da bi nazočilo povijesnom danu – proglašenju blaženima 38 mučenika iz Albanije koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri u razdoblju od 1945. do 1974., dakle u godinama kada je zemljom orlova vladala komunistička strahovlada Envera Hoxhe.
Među njima su beatificirana i dvojica kosovskih Hrvata, fra Serafin Kodić Glasnović iz Janjeva i don Anton Muzić iz Letnice.
Misnom slavlju u katedrali sv. Stjepana koje je predvodio kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetaca, nazočilo je gotovo 5000 ljudi. Mnogi su ostali u dvorištu crkve, a brojni i iza ograda. Baš zbog važnosti ovog događaja za njihove vjernike, među biskupima koji su koncelebrirali bila su i trojica hrvatskih: zadarski nadbiskup Želimir Puljić, požeški Antun Škvorčević i dubrovački Mate Uzinić.
I tri relikvijara u kojima će biti moći fra Serafina koje je izradio Dragutin Glasnović, rođak novog blaženika, idu na tri različite strane: u zagrebačku Dubravu, Janjevo i Kistanje.
Fra Serafin Glasnović Kodić rođen je u Janjevu 25. travnja 1893. kao sin Gašpara i Antonije. Kao redovnik Reda manje braće za prezbitera je zaređen 30. lipnja 1915. Teološki studij započeo je u franjevačkoj bogosloviji u Skadru, a zatim je nastavio u Grazu u Austriji. Obnašao je službu župnika u brojnim župama u Albaniji i na kraju u Lješu. Albanski franjevac Daniel Gjecaj ovako ga opisuje:
– Bio je to čovjek oštrih crta lica, kao isklesan iz stijene, ukrašen velikim crnim brkovima. Ali mu je srce bilo “bijelo”, tj. svjetlo i plemenito. Fratrova su vrata i dan i noć bila otvorena za svakoga tko je onuda prolazio ili je imao potrebu za savjetom ili dobrom riječju.
No, nakon Drugog svjetskog rata došlo je vrijeme komunizma, kada su mnogi franjevci kao i drugi svećenici uhićeni i pobijeni.
– Fra Serafina vezali su lancima i zatvorili 13. listopada 1946. nakon jednog savjetovanja Provincije održanog u Lješu, gdje je on u to vrijeme bio župnik. Bile su to vrlo teške godine za franjevce, siromašne do srži. Oskudijevali su čak i kruhom. Tražili su od njega da iskrivi činjenice, da optuži svoje kolege, da ustvrdi da je sastanak imao politički karakter – napominje fra Daniel i dodaje:
– Budući da mu te riječi nisu izlazile iz usta, pokušali su mu ih rukom iščupati. Zagnjurili su ga u kacu punu vode, divljački su mu zabili nokte u grlo s tolikim bijesom da su mu iščupali grkljan. On je pao, obliven krvlju, da bi nakon nekoliko sati umro.
Dok je tako umirao odveli su ga u franjevački samostan koji je već bio pretvoren u bolnicu. Za njega se brinula plemenita bolničarka Marie Ndoja. Čula ga je kako, samo usnama, upravlja svoju posljednju molitvu Blaženoj Djevici Mariji: “Gospe moja, molim te, oslobodi me što prije!”
I Gospa ga je oslobodila, otvarajući mu put prema blaženstvu. Umro je 11. svibnja 1947. u Lješu, daleko od svojega Janjeva koje je toliko volio.
Ista ta sestra koja ga je njegovala, pokopala ga je kriomice ispod masline u samostanskom vrtu...
– Godine 1996., uz pomoć te sestre, pronađene su kosti pokojnog fra Serafina i smještene u jednu nišu u sjevernom zidu crkve Marijina navještenja u Lješu. Relikvije su mu sahranjene tako da izgleda kao da ta crkva u svojim temeljima ima upravo njegove kosti – ističe fra Daniel.
Našla se pri ruci hodočasnicima iz Hrvatske i časna sestra Darka Zimaj, rođena Janjevka (po majci Hrvatica, po ocu Albanka), i sama franjevka, koja je na službi u Lješu već sedam godina.
– Osjećala sam kao da je fra Serafin čuvar ove crkve. Dolazili su k njemu katolici iz Skadra i okolice, ali i pravoslavci i muslimani – kaže časna Darka.
O don Antonu Muziću manje se zna jer je o njemu manje pisanih podataka. Poznato je da je rođen 19. ožujka 1921. u Vrnavokolu, župa Letnica. Školovao se u papinskom sjemeništu u Skadru. Godine 1938. otišao je u Rim u Kongregaciju za propagandu vjere i započeo studij teologije na Gregorijani.
Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1945. u Rimu, a godinu dana poslije vratio se u Albaniju gdje je imenovan nadbiskupijskim kancelarom. Komunistički režim uhitio ga je 20. svibnja 1947. i odveo u istražni zatvor gdje je bio neljudski mučen jer se nije htio odreći svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj crkvi.
Suđenje mu je bilo 14. siječnja 1948. Oslobođen je tek nakon mnogih tortura i pušten da umre ispod stuba na ulazu u zgradu nadbiskupije u Skadru. Točan datum njegove smrti čak se i ne zna, no bilo je to u svibnju 1948.
Svjedoci navode da je svojim kolegama zatvorenicima rekao: “Ako jednoga dana vidite članove moje obitelji, recite im da sam bio potpuno nevin i da umirem za svoju vjeru i Krista.”
– Otac Kristo često nam je govorio o tom svom stricu Antonu. No, nismo bili u kontaktu dijelom i stoga što se moj djed, također Anton, 1910. preselio u Janjevo. Mi smo janjevačka loza Muzićevih, ali ponosimo se svojim blaženim prezimenjakom – kaže Zvonko Muzić koji danas živi u Zagrebu.
Bio je tu naravno i janjevački župnik don Mato Palić. U njegovoj je župi sada tek oko 230 Hrvata, a do prije Domovinskoga rata bilo ih je oko 5500. Na pitanje kako je u Janjevu, odgovara:
– Zbog svega ovoga, ovih dana bilo je doista veselo. Došli smo u jednom autobusu, no bilo je i nekoliko kombija te drugih privatnih automobila. Računam da nas je u Skadar došlo 80 do 90. Blaženi Serafin svakako će biti suzaštitnik naše župe koja tradicionalno slavi svetog Nikolu.
Planiramo napraviti i njegov kip koji će omogućiti da se razvije pobožnost na kojoj ćemo posebno častiti prvog janjevačkog blaženika. Ovo je veliki događaj, i to ne samo za nas Janjevce i za nas Hrvate nego i za čitav kršćanski svijet. Možemo se ponositi što je fra Serafin iznjedren baš u našoj sredini – napomenuo je don Mato istaknuvši da je u Janjevu uglavnom mirno.
– Nedavno smo popločali put do groblja a gradi se i druga infrastruktura. Nadamo se da će to pridonijeti da naši mladi ostanu u Janjevu, da ne moram brinuti samo o starcima nego da u župi bude i mladih – našalio se Mato pokudivši mlade da se slabo žene.
No, Janjevo bi sljedećih godina moglo dobiti još jednog blaženika – fra Alojzija Palića (rođen 1878.). On se kao župnik u župi Glođane na Kosovu 1913. suprotstavio crnogorskim vlastima koje su željele Albance muslimane i katolike preokrenuti na pravoslavlje.
– Dana 7. ožujka 1913. na putu, blizu sela Janoš, crnogorski vojnici skinuli su mu franjevački habit sileći ga da se odrekne svog franjevaštva i svećeništva i tražeći da pristupi pravoslavlju. Kad su uvidjeli njegovu čvrstu vjeru i naum da će sve podnijeti radi Krista i Katoličke crkve, ubili su ga sa pet hitaca iz puške.
Tijelo mu je odmah bilo pokopano na istome mjestu. Nakon nekoliko tjedana nađeno je neraspadnuto te je preneseno u crkvu u katoličkom selu Zjumu na samoj granici s Albanijom – kaže nam fra Ivan Matić, voditelj Kuće susreta Tabor iz Samobora, i sam Janjevac.