Mijo Pašalić, vlasnik tvrtke Apfel, u Makarskoj je sagradio dvije zgrade sa stanovima koje su u pola cijene otkupili njegovi radnici koji nisu imali riješeno stambeno pitanje i do neki dan bili su podstanari. Riješio je tako egzistencijalno pitanje za trinaestero svojih zaposlenika. S obzirom na to da za sličan slučaj nismo čuli u više od 30 godina postojanja hrvatske države, a nije nam poznato da je nešto slično učinio bilo koji poslodavac u okruženju, otišli smo u Makarsku i razgovarali s Mijom Pašalićem i njegovim sinom Matkom, izvršnim direktorom Apfela.
– Danas baš obilježavamo 25 godina Apfela. Ovo je obiteljska tvrtka, a svi mi, cijela obitelj, imamo pravilo ponašanja i poslovanja, a to je da puno toga vraćamo lokalnoj zajednici, odnosno Makarskoj i Makarskoj rivijeri. Tu funkcioniramo, tu ostvarujemo najveći profit i smatramo da je normalno da dio i vratimo. Mislim da tako treba funkcionirati i, bit ću iskren, to nam je zapravo i gušt – kaže Mijo Pašalić, koji je i ranije preko raznih udruga dosta pomagao javnom životu u Makarskoj, bilo u sportu, bilo u kulturi, bilo u humanitarnim akcijama. Međutim, odlučili su napraviti iskorak i, unatoč kriznoj godini koja je iza svih nas i neizvjesnoj budućnosti, konkretno pomoći svojim radnicima u rješavanju glavnog egzistencijalnog, stambenog pitanja koje nisu mogli sami riješiti.
– Makarska je vrlo skupa i mnogi ljudi unatoč tome što rade ne mogu riješiti svoje stambeno pitanje ako im mama i tata to nisu riješili. Došli smo na ideju da pomognemo svojim radnicima tako da mi sagradimo dvije stambene zgrade i da za njih cijena bude prihvatljiva. Nas je kvadrat stana došao oko 1450 eura, samo zemljište koštalo nas je 250 eura po kvadratu, a naše radnike kvadrat stana koštat će upola manje nego nas: od 650 do 950 eura – kaže Mijo Pašalić, koji je jako sretan što je 13 obitelji njegovih radnika riješilo stambeno pitanje. Već su potpisali ugovore i postali vlasnici stanova od po 60 četvornih metara u dvije novogradnje, a cijela tvrtka neki dan imala je radnu akciju uređenja okoliša.
Uvjeti koje su radnici morali zadovoljiti da im tvrtka osigura stan su jednostavni.
– Prvi uvjet je da su kvalitetni radnici, a drugi je da nemaju riješeno stambeno pitanje. To su dva glavna uvjeta, a onda idu godine radnog staža i broj članova obitelji. Prijavilo nam se 26 radnika, a mi smo do sada odabrali 13 obitelji. Imali smo nekoliko nivoa razgovora i došli smo do prave slike tko zaista ima problema i treba mu pomoć – govori Matko Pašalić. Ovaj pothvat nije bio nimalo jednostavan.
– Znao sam da će biti problema u realizaciji, ali nisam očekivao da će ih biti baš toliko. Ljudi su imali silnih problema, mnogi su bili zaduženi. Banke su užasno krute u pristupu i Matko i ja razgovarali smo s naše dvije poslovne banke pola godine da bismo ispregovarali uvjete za svoje radnike. Došli smo do povoljnih 1,99 ili 2% kamate, a onda smo se suočili s problemom da je velika većina od 13 odobrenih radnika već bila zadužena u banci i kreditno nesposobna. Onda smo im pomogli u eliminiranju starih dugova, nekima smo povećali plaće. Iako smo isprva odlučili da im cijena kvadrata bude 950 eura, za neke obitelji morali smo dodatnim olakšicama tu cijenu sniziti jer drukčije ljudi ne bi mogli vraćati kredite. Neriješeno stambeno pitanje imaju ljudi koji imaju probleme – kaže Mijo Pašalić. Teren su kupili prije dvije godine, a graditi su počeli prije točno godinu dana, uoči korone. Sada je sve gotovo. Radnici su uknjiženi kao vlasnici i trenutačno opremaju svoje prve nekretnine.
– Ja im u šali kažem da je moja naredba da za Uskrs moraju spavati u stanu – govori Mijo Pašalić. Prema ugovorima s bankama, kredite za stanove vraćat će 15 godina, a rate im se kreću od 150 do 250 eura, što je znatno jeftinije od cijene najma podstanarskog stana u Makarskoj.
– Imamo kolegicu koja je 16 godina bila podstanarka i plaćala je 500 eura pa sad izračunajte 16 godina puta 12 mjeseci puta 500 eura, koliko je to velik iznos – ističe Matko Pašalić. Nisu radnicima postavljali nikakve uvjete, osim da trebaju živjeti u svojim stanovima, a ako ih odluče prodati, moraju ih prvo ponuditi Apfelu. Nisu im postavili ni uvjet da moraju ostati raditi kod njih.
– U prosjeku ovi radnici kod nas su oko 12-13 godina pa, ako im je bilo dobro svih ovih godina, vjerujemo da će ostati i dalje – kaže Matko, a Mijo dodaje da je svima to prva nekretnina i presretan je što su ljudi osjetili da konačno imaju nešto svoje.
Inače, tvrtka Apfel bavi se opremanjem hotela, restorana i kafića ugostiteljskom opremom: od profesionalnih kuhinja, šankova, stolova, stolaca pa sve do čaša, što rade u cijeloj Hrvatskoj. Drugi segment posla, koji obavljaju isključivo na Makarskoj rivijeri, je distribucija hrane, pića i potrošnog materijala prema tim restoranima, kafićima i hotelima.
– Po tome smo također malo drukčiji jer smo još 1996. godine donijeli odluku da u ovom segmentu zbog obujma posla nećemo izlaziti iz Makarske rivijere. Htjeli smo, što se kaže, u svom selu biti lideri i to nam uspijeva – objašnjava Mijo Pašalić, koji potječe iz obližnjih Tučepa i cijeli je život u turističkoj branši. Za koronagodinu koja je iza nas kaže da je bila na 60% u odnosu na 2019. godinu, ali taj rezultat nije ga obeshrabrio u nakani da radnicima riješi stambeno pitanje.
– Godina nije sjajna, ali nije ni tragična. U okviru planova koje smo sebi zacrtali nadamo se da će 2021. biti na razini od 80% u odnosu na 2019. Svi nam govore da smo u tome preoptimistični, međutim ja sam siguran da će turističke sezone biti. Makarska rivijera je lijepa, imamo brojne prednosti, kao i jako puno nekretnina koje su u vlasništvu stranaca. Iskreno se nadam da ćemo sve to znati iskoristiti i da ćemo ipak sezonu odraditi dobro – smatra Mijo Pašalić. Apfel zapošljava u prosjeku 135 ljudi izvan sezone, ali sa sezoncima ljeti ih bude znatno više. Primjerice, rekordne 2019. imali su 202 radnika.
– Nismo smanjivali broj zaposlenika u vrijeme krize, nikome nismo smanjili plaću, čak smo ih i povećavali – govori nam Matko Pašalić, koji je u očevoj tvrtki počeo raditi još dok je bio učenik.
– Ja sam počeo s 13 godina raditi sezonski, kada su bili školski praznici. Krenuo sam od najnižih poslova u skladištu, na ambalaži, na dostavi robe, vozio sam kombi, radio sam sve kako bih razumio procese koji se odvijaju u tvrtki. Studirao sam u Zagrebu ekonomiju, ali u Apfelu također radio ljeti. Fakultet sam završio s 23 godine i bilo mi je malo rano vratiti se pa sam se zaposlio u Zagrebu i tamo radio pet godina. Znate kako je, bio sam jako mlad, a Makarska nema kino, noćni život, sportske aktivnosti također su malo ograničene, sve što mi je tada bilo jako važno. Ali, prije sedam godina oženio sam se i vratio sa suprugom iz Zagreba u Makarsku. Imamo dvoje djece, sestra također dvoje, pa otac i majka imaju četvero unučadi za sada. Sada vidim da je Makarska izvrsna za obiteljski život – govori Matko, koji je danas izvršni direktor, a njegova sestra Mija, također diplomirana ekonomistica, direktorica Odjela sitnog inventara i ugostiteljske opreme.
– Jedino supruga nije u tvrtki, ona je u prosvjeti, donedavno je bila ravnateljica škole. Sada, kao prava žena, ona nadgleda sve ovo što mi radimo. Šalim se, ali super je, sve je dobro ispalo, što nismo mogli znati 1996., kada smo počinjali. Znali smo jedino da ne smijemo propasti. Radio sam 13 godina u hotelima Tučepi i odmah nakon rata shvatio da mi ovdje od turizma moramo i trebamo živjeti. Odlučio sam otići u privatnike. Nismo imali mogućnosti dizanja kredita ni hipoteke. Teško je bilo predvidjeti dokle će to ići, ali danas sam vrlo zadovoljan – dodaje Mijo Pašalić.
On je projekt stanova za radnike javno predstavio tek kada su zgrade bile sagrađene, sva administrativna pitanja riješena i kada su njegovi radnici već postali vlasnici stanova koje je za njih napravio.
– Nisam pristalica najavljivanja projekata. Mi smo htjeli sve završiti pa da onda to damo u javnost. Ne volim biti kao političari pa da najavljujem, a onda ništa ne bude. Malo sam se bojao i kako će sve to skupa izaći u javnost, jer medijima je bitno samo tko je koga ubio i koliko je ukrao, a pozitivne stvari rijetko se objavljuju. Međutim, baš sam oduševljen kako su mediji ovo prenijeli. Priča je predobra i jako teško ostvariva jer je u Makarskoj apsolutno sve skupo. O tome bi političari na razini grada i Makarske rivijere trebali razmišljati jer ove su cijene za naše mlade ljude previsoke. Trebali bi na državnom ili gradskom zemljištu mladim ljudima pomoći. Sigurno bi postigli puno više pozitivnih političkih poena kada bi se usmjerili na rješavanje životnih problema mladih ljudi i obitelji koje se za rješavanje egzistencijalnih problema moraju oslanjati na mamu i tatu – govori Mijo, a mi pitamo Matka Pašalića kako je on kao mladi čovjek riješio svoje stambeno pitanje.
– Ako me pitate imam li kredit, imam, a tata je pomogao, kao i svima, pa sam Bogu hvala i ja riješio svoj stambeni problem – odgovara nam mladi izvršni direktor Apfela.
Mijo Pašalić inicijator je i velike humanitarne akcije “Makarska rivijera i prijatelji za Petrinju”, koja je ujedinila brojne makarske poduzetnike, obrtnike i građane u želji da šesteročlanoj obitelji Božidara Boltužića iz Jabukovca sagrade novu kuću, a sruše staru, teško oštećenu u potresu.
– Dan nakon potresa našao sam se sa svoja dva prijatelja Joškom Šarićem i Jovicom Šeganom te smo odlučili da idemo u akciju. Krenuli smo zvati i odmah se okupilo 20 poduzetnika i obrtnika s Makarske rivijere. Svi su rekli: “Idemo!” Srušit ćemo staru kuću i iz temelja napraviti novu – govori Mijo i dodaje da nije mogao ni naslutiti koliko je teško to realizirati.
– Naišli smo na stotinu problema u državnoj administraciji. Problem je u tome jer želimo raditi po zakonu, a zakon nije predvidio da postoje, pod navodnicima, luđaci koji će pokloniti kuću od temelja do krova. Zakon predviđa da država rješava stambena pitanja ili da pojedinci sami sebi grade kuću, ali ne predviđa da će netko nekome donirati kuću. Mučimo se već mjesecima, prošla je već cijela vječnost s neučinkovitom državnom administracijom. Prvo nisu donijeli u Saboru odluku na vrijeme, pa je onda trebalo proći još x dana da to bude zakonski, pa onda poslije toga ovi raznorazni podakti... Sve skupa je nevjerojatno, ne mogu to ni opisati. Imam puno godina i iskustva, ali nisam znao da je to tako. Ali ipak, mi ćemo konačno 6. travnja početi s rušenjem i s građenjem. Imamo osiguranu veliku većinu sredstava, ljudi doniraju i sve nas čini pomalo nervoznima to što stalno moramo čekati da se netko gore u državnoj administraciji sjeti da bi i njima bio plus da se konačno jedna kuća napravi od temelja do krova – pripovijeda nam Mijo Pašalić. Do obitelji Božidara Boltužića došli su preko poslovnih prijatelja u Petrinji, koji su im dali nekoliko prijedloga. Njih trojica inicijatora otišla su na područje Petrinje i tamo odlučila pomoći Boltužićima.
– To je jedna super obitelj koja se uglavnom bavi poljoprivredom i stočarstvom. Odlučili smo se za njih i mislim da nismo pogriješili. Dobri su ljudi i iskreno se nadam da će za nekoliko mjeseci oni spavati u svojoj novoj kući. Akcija je uzela veliki zamah, ima nas više od 25 obrtnika i tvrtki koji žele donirati u opremi, u radovima ili u novcu. Sve je svjetski posloženo, ali nikako da kompletiramo dokumentaciju i riješimo administraciju – govori Mijo.
S obzirom na to kako je kolege ponukao da svi zajedno krenu u humanitarnu akciju, pitamo ga što kažu njegovi prijatelji poduzetnici na inicijativu za gradnju stanova za radnike, hoće li ga i u tome slijediti.
– Ne mogu govoriti u njihovo ime, ne znam, ali znam da su komentari odlični. Iskreno, jako je teško to sve dogurati do kraja, a to i oni vide – govori Mijo Pašalić. Pitali smo ga kako državna administracija gleda na taj neuobičajen potez, da poduzetnik gradi stanove koje će prodavati ispod cijene. Je li ga i tu administracija zaustavljala?
– Nije, baš moram reći da su u makarskoj Poreznoj upravi, na čelu s ravnateljem Ivanom Milasom, reagirali upravo onako kako ja očekujem da reagira državna administracija. Baš su ljudski reagirali, oni znaju da kod nas u Apfelu nema prijevare, postoje ugovori. To je dokaz da, kada je mlad, otvoren i pametan čovjek na čelu institucije poput Porezne uprave, ona može odigrati vrlo pozitivnu ulogu. Reagirao je ljudski, oduševio se i nastojao nam pomoći. Drago mi je da ste me to pitali i da ga mogu pohvaliti jer neke druge institucije nisu se pretrgle od pozitivnog razmišljanja. Međutim, generalno govoreći, iznenadio me toliko pozitivnih reakcija. Nevjerojatno je odakle se sve ljudi javljaju, to me oduševilo – govori Mijo Pašalić, koji, priznaje, u javnim istupima zna biti vrlo kritičan prema državnim službama.
– Imamo uistinu skup i neučinkovit državni aparat. Ne mogu se načuditi da to nitko među onima koji odlučuju u Zagrebu ne vidi. Država nam je jako komplicirano postavljena i stranački nastrojena, neovisno koja je opcija na vlasti. Često budem na sve to skupa vrlo ljutit jer ne idemo naprijed. Srećom, ova Hrvatska toliko je lijepa i dobra da se ne može uništiti, ali žao mi je što nitko u tom državnom aparatu ne razumije koliko je sve što želiš raditi komplicirano i kako teško sve funkcionira. Time sam jako nezadovoljan. Ja sam za to da se županije gotovo pa ukinu. One su glavni generator neučinkovitosti, uz te silne agencije u državi pa ministarstva, dupliranje funkcija, sve je to nepotrebno. Uspješan državnik bit će onaj tko to reducira – poručuje Mijo Pašalić.
Video: Cijene nekretnina u Zagrebu pale su i do 20 posto. Evo što kažu stručnjaci
Njegova je tvrtka glavni sponzor Malonogometnog kluba Novo vrijeme Apfel Makarska, koji je toliko popularan u Makarskoj da su njihove utakmice 2019. godine bile među najposjećenijima na Jadranu. Više je gledatelja bilo jedino na utakmicama Hajduka i košarkaša Zadra. MNK Novo vrijeme Apfel napravio je čudo, digao se sa dna, dva puta bio je prvak Hrvatske, plasirao se u Europu, a mladi Makarani poludjeli su za fusbalom.
– Apfel je osam godina sponzor kluba, otac je predsjednik, ja sam u upravi, jako volimo taj sport. Naša politika je da je 70% domaćih igrača, a 30% stranih, top klase, koji će donijeti razliku. Imamo Slovenca Igora Osredkara, tu je već šest godina, zaljubio se u Makarsku, na nozi ima tetovirane makarske motive. Nije više stranac, naš je – govori Matko. Vole Pašalići i Hajduk, kažu više nego što je normalno. Nakon OTP banke, nekad Splitske banke, Apfel je Hajdukov najdugovječniji sponzor, a svi radnici učlanjeni su u klub. Dodajmo tome i da je tvrtka Apfel u Makarsku dovela i dvadesetak kazališnih predstava. Na žalost, to je prošlost jer više ne postoji kinodvorana. Međutim, s njima se nikad ne zna. Možda i za to nađu rješenje.
Svaka čast čovjeku!