Nakon vrlo napornog, 48-satnog puta iz ratom zahvaćenog Libanona u Zagreb te autobusom do Slavonskog Broda, svih 39 montera slavonskobrodske Đuro Đaković – Montaže jučer je u ranim jutarnjim satima sretno stiglo u zagrljaj svojih obitelji. Mnoge su obitelji strpljivo čekale dolazak autobusa na brodski autobusni kolodvor, a onda sreći, poljupcima i zagrljajima nije bilo kraja.
Neizvjesnost
– Putovali smo dva dana i dvije noći kako bismo napustili ratnu zonu. Sve do četvrtka nismo znali da je Libanon napadnut, a i kad su to objavili na radiju i u novinama, nastavili smo normalno raditi jer je rat bio dvjestotinjak kilometara od nas. No, u subotu je došla obavijest da je sukob Izraela i Hizbullaha sve žešći i da se moramo povući – rekao je Mirko Mumić, šef Montažina radilišta u Chekki.
Evakuacija
– Prvobitan je evakuacijski plan bio doći do luke Jounieh, potom brodom do Cipra i dalje u Europu, ali upravo su toga dana luku Izraelci raketirali i morali smo autobusom prema Siriji. Sve je bilo dobro organizirano u konvoj od desetak autobusa, ali već na početku puta, zbog velikih gužvi na toj jedinoj preostaloj cesti
prema Siriji i iznenadnih raketiranja, konvoj se raspao, svaki je autobus sam nastavio put do Damaska i spasa – dodao je Mirko Mumić.
– Naravno da smo strahovali da se Mirku što ne dogodi. Bilo je teško sve to izdržati, čak sam u nedjelju otišla od kuće da se malo smirim. Hvala Bogu, sve se dobro završilo, svim nam je laknulo – rekla je Danka Mumić, Mirkova supruga. – Sada, kada još jednom prevrtim cijeli film o putu koji smo prošli pomalo me uhvati neka nelagoda, ali nikakva straha nije bilo – kazao je Miroslav Bardak.
Obiteljska drama liječnice iz Zagreba
Nakon devet godina života u gradu Tyre obitelj liječnice Vlatke Bobek-Jibai morala je napustiti Libanon. Vlatka i njezin suprug Bassam, također liječnik, nakon specijalizacije u Francuskoj doselili su se s troje djece u Tyre i ne sluteći da će ih ratni vihor potjerati iz Libanona. – Morali smo napustiti kuću jer je naša četvrt snažno napadnuta. Preselili smo se u hotel koji je u sigurnijem dijelu grada – ispričala je Vlatka Bobek-Jibai nakon dolaska u Zagreb. Kući se vraćala tek da nahrani četiri psića od kojih je dva uspjela dovesti u Zagreb. No, u strahu od sve jačih napada odlučila je s obitelji doći u Hrvatsku. Sa sobom je željela povesti i dadilju svojih sinova Sihama (16), Waela (12) i Hadyja Emmaneula (10), no ona je odlučila ostati u Damasku. (vo.m)