Hrvatski susjedi: Desničarski populizam na sjeveru i zapadu, srpska hegemonija na istoku i jugu

U prošloj su nas državi učili kako je Jugoslavija okružena BRIGAMA, što je akronim koji se dobije od početnih slova zemalja kojima je Jugoslavija bila okružena, čime se željela naglasiti problematičnost tadašnjih susjeda. Danas od početnih slova imena zemalja što okružuju Hrvatsku ne možemo sastaviti nijedan razumljiv akronim, no hrvatsko susjedstvo ponovno pruža bezbroj razloga za zabrinutost.

Dok posljednja zbivanja u Crnoj Gori svjedoče o srpskoj hegemoniji i novom pokušaju vraćanja Crne Gore pod kontrolu Beograda, što izravno vodi u daljnju destabilizaciju cijele regije, na zapadnoj, sjevernoj i istočnoj granici Hrvatske stvara se moćan iliberalni blok, koji okuplja Mađarsku, Sloveniju i Srbiju, dvije članice EU i jednu kandidatkinju za članstvo. Dok u Mađarskoj i Srbiji svjedočimo o centralizaciji vlasti i implementaciji autoritarnih metoda vladavine, koje su u potpunom nesuglasju s demokratskim načelima podjele vlasti, pluralizma i vladavine prava, u Sloveniji je još uvijek riječ o pokušaju demontaže demokratskih standarda od aktualne vlade Janeza Janše.

Također, dok su Viktor Orbán u Mađarskoj i Aleksandar Vučić u Srbiji svoje zemlje uspješno pretvorili u partijske, odnosno jednopartijske zemlje, Janša je tek napravio prve korake na tom putu. U slučaju Orbana, Janše i Vučića riječ je o političarima koji posljednjih mjeseci sve češće nastupaju zajedno, kao istomišljenici. Riječ je o svojevrsnom ogranku Višegradske skupine, koja pod Orbanovim političkim vodstvom i potporom američkog predsjednika Donalda Trumpa pokušava ujediniti sve srednjoeuropske članice EU i tako stvoriti novo moćno i utjecajno središte EU, koje će se suprotstaviti “staroj” Europi i boriti za njezin kršćanski karakter, zanemarujući pritom njezine liberalne vrijednosti.

Na pitanje kako gleda na uspon desničarskog populizma u Mađarskoj, Sloveniji i Srbiji, vanjskopolitički analitičar, bivši političar i diplomat Božo Kovačević objašnjava kako je riječ o trendu koji je uzeo maha u Europi i cijelom svijetu. Pokušavajući objasniti neposredne razloge za pojavu desnog populizma u našem susjedstvu, Kovačević napominje kako se u tim zemljama pojavilo razočaranje liberalnom demokracijom i prije nego što je liberalna demokracija zaživjela. Smatra da je to posljedica nedovoljnog angažmana EU u vrijeme kada je Unija još mogla nešto napraviti.

– Desni je populizam rezultat pojačanog angažmana konzervativnih, nacionalističkih i ksenofobnih stranaka, koje koriste populističku retoriku i populistički stil da bi priskrbile političku potporu. Postavlja se pitanje zašto i institucionalna ljevica, odnosno socijaldemokracija, nije u većoj mjeri koristila populistički stil kao što to čine desne stranke, zbog čega se danas čini da desni populizam apsolutno dominira – analizira Kovačević i dodaje kako su se, začudo, konzervativci pokazali manje konzervativnima kada se trebalo prilagoditi retorici desnog populizma, dok ljevica nije iskoristila mogućnost da tako afirmira svoje ideje.

Prije nekoliko dana Janša je na Bledu okupio čelnike višegradske četvorice i njihove “pridružene” i ideološki bliske članove, poput srpskog predsjednika i bugarskog premijera Bojka Borisova, u čemu Kovačević vidi još jedan pokušaj interesnog okupljanja na liniji suprotstavljanja temeljnim vrijednostima EU.

Hoće li biti raskola?

Paradoksalno, prije nekoliko godina Slovenija je upravo Bledski strateški forum iskoristila za obračun s Hrvatskom, koju je zbog nepoštivanja arbitražne odluke označila za kršiteljicu međunarodnog prava i vladavine prava, a sada je slovenski premijer na Bledu okupio gotovo isključivo lidere onih europskih zemalja koje su poznate po kršenju europskog prava i koje imaju problem s razumijevanjem demokratskih standarda i poštivanjem ljudskih prava i sloboda. U takvom neobičnom društvu zatekao se i premijer Andrej Plenković, koji je prihvatio Janšinu pozivnicu iako vodi izrazito proeuropsku politiku.

Kovačević taj potez objašnjava tradicijom dolazaka hrvatskih čelnika na Bled, kao i vjerojatnom Plenkovićevom željom da detektira raspoloženje ostalih čelnika. Kovačević se slaže da se ovaj Plenkovićev potez može shvatiti i kao taktički korak usmjeren na rješavanje bilateralnih pitanja i jačanje političkih odnosa sa Slovenijom, koji su se nakon višegodišnjeg zastoja zbog arbitražnog spora popravili upravo u Janšinu mandatu, ali i kao pokušaj rješavanja urgentnih problema koji se tiču pandemije koronavirusa. Kada je riječ o Janši i njegovoj politici prema Hrvatskoj, Kovačević podsjeća kako je Janša uvijek u većoj mjeri iskazivao simpatije prema desnim vladama u Hrvatskoj od svojih prethodnika, napominjući pritom da su slovenskom politikom većinom dominirali lijevi i liberalni političari.

– Janša bi vjerojatno bio zadovoljan kad bi se i Hrvatska pridružila njihovoj neformalnoj koaliciji euroskeptika, no to se pod premijerskom palicom premijera Plenkovića neće dogoditi – podvlači Kovačević objašnjavajući da se HDZ, koji je od početka bio desna populistička stranka sa snažnim autoritarnim tonovima u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana, pod Plenkovićevom vlašću počeo transformirati u tradicionalnu europsku kršćansko-demokratsku stranku.

To, međutim, neće zaustaviti Orbána, Janšu i Vučića, predvodnike iliberalne revolucije u regiji, koji su nedavno sudjelovali u virtualnoj raspravi pod znakovitim naslovom “Necenzurirana Europa”, kada je Janša kulturni marksizam označio za najveću prijetnju EU, što je izazvalo veliku pozornost s obzirom na to da isto mišljenje dijele i ekstremni desničarski terorist Anders Behring Breivik, kao i Steve Bannon, nekadašnji glavni strateg američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je nedavno zbog pronevjere završio u pritvoru.

Savezništvo Janše, Orbana i Vučića, smatra Kovačević, nepovoljno će utjecati na Hrvatsku, koja se želi u punom smislu afirmirati kao europska zemlja, s čvrstom liberalnom demokracijom i poštivanjem podjele vlasti i manjinskih i svih drugih građanskih prava. Ono što zagovara Orbán, koji je i na Bledu objašnjavao kako se mađarska demokracija ne temelji na liberalnom, nego na kršćanskom modelu, nije liberalna, nego iliberalna demokracija. Te zemlje, kojima treba pridružiti još neke istočnoeuropske članice, po Kovačevićevu mišljenju za Europu su više opterećenje nego potvrda njezine snage.

U takvoj situaciji logično je da u Bruxellesu rastu Plenkovićeve dionice, premda Kovačević dodaje kako je upitno u kojoj će se mjeri HDZ uspjeti othrvati zovu desnog populizma.

– Do raskola u HDZ-u i došlo je zato što je desno krilo HDZ-a inzistiralo na populističkoj politici, dok se Plenković priklonio koncepciji liberalne demokracije. U tome i jest paradoks hrvatske političke stvarnosti, jer se danas stranka koja je inaugurirala prilično radikalni desni populizam i koja je godinama vladala takvim stilom danas predstavlja kao glavna brana takvim politikama – primjećuje Kovačević.

Događaji u Crnoj Gori ponovno potvrđuju kako je Balkan postao jedna od ključnih bojišnica u hladnoratovskom zaoštravanju odnosa između Zapada i Rusije. Kovačević smatra da će jačanje proruskog i prosrpskog utjecaja u Crnoj Gori nepovoljno utjecati na Hrvatsku i cijelu regiju, jer se Rusija ne libi koristiti svaki iskaz antizapadnih političkih usmjerenja kao instrument za ostvarivanje svojih političkih interesa.

– Rusija svoje interese na zapadnom Balkanu definira kao suprotstavljanje daljnjem širenju NATO-saveza i EU, odnoseći se prema zapadnobalkanskim zemljama koje još nisu članice EU kao prema republikama bivšeg Sovjetskog Saveza. Takva ruska strategija temelji se na predodžbi da se ulaskom neke od bivših sovjetskih republika u neku od zapadnih integracija povećava nesigurnost Ruske Federacije, a po istom se obrascu Ruska Federacija odnosi prema balkanskim zemljama, što je po mom mišljenju pogrešno za dugoročne ruske interese. Rusija, osim što nastoji onemogućiti integraciju zapadnog Balkana u euroatlantske integracije, isto tako s američkom krajnjom desnicom radi i na dezintegraciji EU – objašnjava naš sugovornik, koji je bio hrvatski veleposlanik u Moskvi. Kako se Hrvatska treba postaviti prema Crnoj Gori u novonastaloj situaciji?

Kovačević smatra da Hrvatska sada treba priznati rezultate crnogorskih izbora i zauzeti se za to da budući vjerojatno napeti odnosi između parlamenta i predsjednika u Crnoj Gori budu u ustavnim okvirima i u skladu s europskim standardima.

– Problem s Crnom Gorom u tome je što vlast u Podgorici nije bila u punom smislu demokratska vlast, i takvu su je prihvatili i NATO i EU. I sada kada je Milo Đukanović izgubio kontrolu nad parlamentom otvara se i problem za EU i NATO, i to zato što se ne zna kakav će politički smjer novi parlament zauzeti, iako je glavni opozicijski lider u izbornoj noći naglasio da oni neće stavljati na dnevni red pitanje članstva u NATO-savezu. Međutim, znamo da je Rusija podržala politiku Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i da je svojedobno uoči donošenja crnogorske odluke o ulasku u NATO pokušala organizirati državni udar u Crnoj Gori, što znači da će nova vlast u toj zemlji, ako je formiraju opozicijske stranke, biti izložena ruskom pritisku ako odbije problematizirati članstvo Crne Gore u NATO-savezu, kao što se sa sigurnošću može predvidjeti da će takav ruski pritisak samo povećati antirusko raspoloženje u Crnoj Gori – napominje Kovačević.

Politika pomirenja

Je li aktualna Plenkovićeva vlada učinila dovoljno za stabilizaciju prilika u regiji? Iako se Hrvatska zauzela za to da se jasno definira europska perspektiva zapadnog Balkana, a u vrijeme hrvatskog predsjedanja donesena je odluka o otvaranju pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, hrvatska politika prema regiji, smatra Kovačević, nije bila dovoljno aktivna. Pa ipak, naš sugovornik vjeruje da bi pokrenuti simbolički koraci u pravcu hrvatsko-srpskog pomirenja unutar Hrvatske možda mogli biti poticaj i za intenziviranje službenih odnosa Hrvatske i Srbije. Hrvatska je, smatra Kovačević, najveći propust napravila u odnosima s BiH. Plenković je dopustio da politika Hrvatske bude talac interesa HDZ-a BiH, što se nije smjelo dogoditi.

– Nadam se da će se predsjednik i premijer dogovarati o svim važnijim vanjskopolitičkim pitanjima. Što se tiče Višegradske skupine i zemalja koje joj se povremeno pridružuju, jasno je da je Višegradska skupina instrument američke politike predsjednika Trumpa protiv daljnje integracije EU. Predsjednica Grabar-Kitarović u tom je pogledu bila eksponent desničarske američke politike u Europi, protiv daljnje integracije EU, a osobito onemogućavanja povećavanja obrambenih sposobnosti EU, kako bi Europa i dalje ovisila o američkim sigurnosnim jamstvima – zaključuje ugledni analitičar.

Njegove riječi potvrđuje i nedavni posjet američkog državnog tajnika Mikea Pompea Europi. Okupljajući protukinesku koaliciju u Europi, Pompeo je posjetio isključivo članice i neformalne članice Višegradske skupine: Poljsku, Češku i Sloveniju, u širokom luku zaobišao Njemačku i zemlje “stare” Europe, ali i Hrvatsku, koja je dugo slovila kao najvjerniji saveznik Washingtona na ovim prostorima. Je li Plenkovićeva izrazito proeuropska politika i njegova distanciranost prema Višegradskoj skupini i američkoj Inicijativi tri mora udaljila Zagreb od Washingtona?