Hrvatski vojnici na ruskoj granici u vojnoj eliti

Kada je prije nekoliko mjeseci Hrvatska poslala na sjever odnosno sjeveroistok Europe čak dvije vojne postrojbe, to je više iznenadilo hrvatsku javnost nego onu u Poljskoj i Litvi.

Iz Hrvatske su naši vojnici otišli ispraćeni i dvojbama o opravdanosti “prednje prisutnosti” Hrvata tik uz granicu s ruskom enklavom na Baltiku Kalinjingradom.

Oprezni bi rekli: što nam treba petljati se s Rusima. No, pobijedila je logika pripadnosti NATO-u pa je Hrvatska uputila, kao jedina država NATO-a, postrojbu i u Poljsku i u Litvu, gdje sada ukupno ima čak 258 naših vojnika.

U Poljskoj, a posebno u Litvi koja je po mnogočemu “u našem razredu”, hrvatski su vojnici dočekani uz srdačnu dobrodošlicu. Poljska jest velika zemlja s profesionalnom vojskom s više od 100.000 pripadnika, no svejedno joj je bilo jako stalo da se među raspoređenim snagama NATO-a u Poljskoj nađu i Hrvati. Stoga je MORH neplanirano odlučio poslati našu postrojbu sa 71 vojnikom u vojni garnizon u mjestu Bemowo Piskie.

Dobre su vam puške

U tom je garnizonu više od 1300 vojnika NATO-a, pod zapovjedništvom su snaga SAD-a koji daje oko 1000 vojnika, većinom je riječ o topnicima, a uz naše, tu su i Rumunji s protuzrakoplovnim topovima, Britanci s izvidništvom... Naši grupi pružaju potporu iz bitnice višecijevnih raketnih bacača Vulkan 122 mm.

Za nedavna posjeta ministra Damira Krstičevića i načelnika Glavnog stožera OSRH generala zbora Mirka Šundova odmah se moglo uočiti da su se naši vojnici jako dobro snašli u baltičkim uvjetima te su motivirani da se u svojoj šestomjesečnoj rotaciji i “odmjere” s pripadnicima savezničkih vojska. Naime, oni u Poljsku i Litvu nisu otišli “stražariti”, nego provoditi specijalističku obuku i treninge te da se naviknu i nauče na tu zvučnu NATO-ovu “interoperabilnost”. Pa su naši vojnici uvježbali rabiti svoje Vulkane na znatno manjim udaljenostima nego kad vježbaju u Slunju, gdje rakete mogu dosezati i 20 km, dok su u Poljskoj zbog manjeg poligona gađali na 5 do 6 km.

Osim što su sve ostale postrojbe ostavili iza sebe u nogometu, na pitanje po čemu su još naši zanimljivi Amerikancima, Britancima, Rumunjima i Poljacima, uglas odgovaraju – “po osobnom naoružanju”. Hrvatski vojnici, naime, odlukom MORH-a, od prošle godine u sve strane misije odlaze naoružani i opremljeni hrvatskim pištoljima i VHS-2 jurišnim puškama karlovačkog HS Produkta.

I pripadnici stranih vojska okušali su se s našim VHS-icama, a naročito se sviđaju Amerikancima, jer su lagane i futurističkog izgleda. Imaju, međutim, problema s ciljnikom, nisu navikli na tzv. crvenu točku kao nišan.

Naši najmlađi

Poljaci su na oprezu kada je posrijedi opasnost od Rusije, no u Litvi se osjeća i strah u javnosti, što nije čudno s obzirom na povijest. U garnizonu u Rukli smješteno je čak 187 naših vojnika, uglavnom Tigrova, s 15-ak borbenih oklopnih Patria. Jedini su ondje s vozilima na kotačima, a Patrije ih imaju po osam, pa je svima bilo zanimljivo vidjeti kako će se naši snaći u litavskom blatu gdje je i gusjeničarima teško.

Nijemci (450 vojnika), koji zapovjedaju grupom u Rukli, došli su sa svojim glasovitim tenkovima “Leopardima 2”, a ne zaostaju ni Francuzi (276 vojnika) sa svojim “Leclercima”. Nizozemci (255) su na oklopnjacima, a ima i nešto Norvežana koji daju izvidništvo i snajperiste.

U Rukli je vojna atmosfera “za oktavu” viša nego u Poljskoj jer su ovdje svi poslali svoje elitne postrojbe. Nijemci svoje najbolje oklopnike, a Francuzi svoje legionare.

Pravo društvo za naše Tigrove koji, premda baštine i pravo ratno iskustvo, nemaju u sastavu, kako bi se moglo zaključiti, starije vojnike. Ima i njih, naravno, kao i u zapovjedništvu, no zanimljivo, naši su Tigrovi u Rukli najmlađa postrojba! A da dobro ciljaju, pokazali su već na prvom odmjeravanju s Nijemcima, Nizozemcima i Francuzima.

Gađalo se njemačkom “Heklericom”, a najbolje su gađali, čemu čuđenje, upravo hrvatski Tigrovi. Rekli su nam da jedva čekaju proljetne i ljetne manevre kada će se ponovo odmjeriti sa savezničkom elitom.