Poznato je da Hrvati u svakoj zemlji u svijetu u kojoj žive ostave značajan trag u svim područjima. Hrvatsku su napuštali i akademski obrazovani građani u potrazi ne samo za boljim životom nego i zbog želje za profesionalnim usavršavanjem. Ne iznenađuje stoga što su u najpoznatijim zapadnjačkim znanstvenim krugovima na površinu isplivali hrvatski znanstvenici koji su uglavnom završili fakultetsko obrazovanje u svojoj zemlji, a onda postdiplomske studije i doktorate u Europi, Australiji i Americi. Oni su trenutačno i naši najuspješniji ambasadori u svijetu jer imena poput Marka Turine, Stevena Živka Pavletića, Marina Soljačića, Leonarda Kapurala, Sandre Oršulić... mogu otvoriti svaka vrata u znanstvenim, ali i društvenim krugovima zemalja u kojima ostvaruju vrhunske karijere. Izabrali smo tridesetak takvih “slavnih” znanstvenika koji su inozemstvo izabrali za nastavak znanstvene karijere i života.
Mnogi će zaključiti – kad bi se svi oni vratili, gdje bi nam bio kraj. Zaboravljamo u toj želji, da Hrvatska svojim znanstvenim kapacitetima i mogućnostima možda ne može ispuniti očekivanja i potrebe istraživačke medicine, farmacije ili tehnoloških znanosti, ali svi su se naši sugovornici složili da imamo potencijala i talentiranih mladih znanstvenika, samo nam nedostaju znatna financijska sredstva i oni koji će to energičnije pogurati prema realizaciji. Mnogi od naših znanstvenika redovito surađuju s hrvatskim sveučilištima, institutima i bolnicama i pomažu u educiranju mladih hrvatskih kadrova, što s jedne strane izravno pomaže našem zdravstvenom i znanstvenom sustavu, a s druge strane otvara i mogućnost da talentirane kadrove još brže izgubimo jer Zapad mudro i sustavno ulaže u one u kojima prepoznaje da će donijeti novu vrijednost. Hrvatski znanstvenici u svijetu najbolji su promicatelji istine o svojoj zemlji, pomažu i turizam jer motiviraju prijatelje iz cijeloga svijeta da dođu u Hrvatsku, doniraju medicinsku opremu, savjetuju kolege. Oni su veliko blago hrvatske dijaspore koje trebamo bolje povezati s Hrvatskom jer neka od njihovih otkrića već su genijalnost 21 stoljeća. Njihovi uspjesi, koji su zasluga teškog i upornog rada, ohrabrujuća su poruka posustalim i depresivnim građanima Hrvatske.
Donosimo neke od priča naših uspješnih znanstvenika koji su svojim radom i otkrićima osvojili svijet.
Leonard Kapural
Liječnik, specijalist za bol koji je dugi niz godina proveo na prestižnoj Cleveland klinici u SAD-u, otprije tri godine vodi istraživački tim Carolinas Pain Instituta u Winston-Salemu. Bavi se istraživanjima koja vode k smanjenju boli pacijenata oboljelih od teških bolesti. – Trenutačno radimo na više od 30 studija. Cilj je što manjim invazivnim operativnim zahvatima pomoći pacijentima koji pate od neizdržive boli – rekao je dr. Kapural za Večernji list.
Dražen Raucher
Kao redoviti profesor biokemije i neurologije na Sveučilištu Mississippi, doktor Raucher je veliki dio svojih istraživanja posvetio liječenju tumora kako bi se ta bolest mogla liječiti bez kemoterapije koja uništava ne samo bolesne već i zdrave stanice u tijelu bolesnika. – Cilj je istraživanja pronaći način dopreme lijekova izravno u tumor i smanjiti izlaganje zdravog tkiva kemoterapiji – kaže dr. Raucher za Večernji list.
Daniel Denegri
Jedan od vodećih hrvatskih fizičara više od 20 godina radi u CERN-u u Švicarskoj. Osamdesetih godina bio je član tima koji je postavio temelje moderne fizike podatomskih čestica, za što su voditelji projekta, Rubbia i Der Meer dobili Nobelovu nagradu. Do sada je objavio više od 170 znanstvenih radova, a zaslužan je za uključivanje cijelog niza hrvatskih znanstvenika u CERN koji danas rade na ubrzivaču i istraživanju Higgsova bozona.
Marin Soljačić
Nakon što je s 26 godina na Princetonu diplomirao fiziku, postao je profesorom na najprestižnijem tehničkom sveučilištu svijeta, na američkom MIT-u. Bavi se istraživanjima elektromagnetskih fenomena, a prvi je na svijetu uspio ostvariti bežični prijenos energije. Patent njegova rješenja prije nekoliko je dana otkupio Apple koji će ga koristiti za novi model punjača za svoj iPhone.
Guy Paić
Nuklearni fizičar koji je već godinama ekspert Međunarodne atomske agencije. Proveo je niz godina na CERN-u, Europskom centru za nuklearna istraživanja u Švicarskoj. Kako mu je supruga iz Meksika, živi u Ciudad de Mexicu, gdje radi u Institutu za nuklearna istraživanja u okviru Nacionalnog meksičkog sveučilišta. Guy Paić jedan je od najviše i najčešće citiranih znanstvenika iz Hrvatske čiji se radovi učestalo objavljuju u vodećim znanstvenim časopisima.
Marko Turina
Jedan od najboljih kardiokirurga današnjice, iako je već godinama u mirovini, drži stručna predavanja diljem svijeta. Poznat je kao prvi kardiokirurg koji je obavio implantaciju umjetnog srca izvan prsnog koša, kao i prvi liječnik koji je operirao srčanu deformaciju kod novorođenčeta. Godinama je radio u Zürichu kao direktor tamošnje Sveučilišne bolnice te je istovremeno bio voditelj švicarskog Centra za srce i krvne žile. Često operira i u “Magdaleni”, kad ga pozovu zbog nekog posebno kompliciranog slučaja.
Ivan Đikić
Danas vjerojatno najpoznatiji znanstvenik hrvatskog porijekla, specijalist za biokemiju, redoviti je profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta Goethe u Njemačkoj. Otkrio je mehanizam kojim se stanice ljudskog tijela brane od razvoja karcinoma, što je 2005. proglašeno medicinskim otkrićem godine. Objavio je više od stotinu znanstvenih radova koji su citirani više od 7000 puta. – Đikić je utjelovljenje idealnog znanstvenika, pun entuzijazma i neiscrpne energije za istraživanje i poučavanje. Sviđa mi se njegova originalnost i konceptualno razmišljanje u kombinaciji s odlikama lidera – kazao je prof. Werner Müller Esterl, predsjednik Sveučilišta Goethe.
Nenad Ban
Profesor sa prestižnog američkog sveučilišta Yale i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedan je od vodećih hrvatskih znanstvenika specijaliziranih za molekularnu biologiju i biokemiju. Za svoje otkriće ribosomskih podjedinica dobio je 2000. godine nagradu Newcomb-Cleveland. Tijekom 2007. otišao je na Federalni tehnički institut u Zürichu gdje je otkrio građu sinteze masnih kiselina u sisavaca.
Davor Solter
Doktor biologije godinama je radio kao profesor na Sveučilištu Pennsylvania u SAD-u, sve do odlaska u Njemačku 1991. kada je otišao na mjesto voditelja instituta Max Planck. Prestižnu ustanovu Solter napušta 2006. godine, a danas je profesor biologije na Singapurskom nacionalnom sveučilištu. Tijekom karijere objavio je velik broj znanstvenih radova na kojima se temelje istraživanja biologa diljem svijeta.
Boris Martinac
Vodeći svjetski membranski biofizičar doktorirao je na Visokoj tehničkoj školi u Aachenu u Njemačkoj, a poznat je po otkriću mehanosenzitivnih kanala u bakterijama, što je otvorilo put boljem razumijevanju neuroloških i srčanih bolesti te metodama njihova liječenja. Već dulje od dvadeset godina radi u Australiji kao profesor biofizike na tamošnjim sveučilištima, a u posljednjih pet godina vodi i Laboratorij za biofiziku pri Institutu za kardiološka istraživanja u Sydneyu. Nedavno je imenovan i stalnim članom Australske akademije znanosti sa sjedištem u Canberri koja okuplja najbolje znanstvenike s tog kontinenta.
Još malo pa će na svakom članku biti znak da se može samo kupiti. Očito da papirnate novine idu sve slabije.