Hrvatsko 'novo srednjovjekovlje' i Žižekovo 'ustaško kršćanstvo'

Proteklog tjedna gotovo su svi naši mediji prenijeli da je u jednom intervjuu slovenski filozofski superstar Slavoj Žižek naveo Hrvatsku kao primjer svoje apokaliptične vizije svijeta koji se vraća u "mračni srednji vijek". Prema Žižeku, tako uzvišene vrijednosti prosvjetiteljstva, oličene u socijalizmu i radničkoj solidarnosti, nužno slabe, a sve više jačaju sile mraka – nacionalizam i religijski fundamentalizam, uz asistenciju nezaobilaznog liberalnog kapitalizma.

Naime, ono što je za Žižeka ključno uvidjeti jest da je ova "etnička regresija" samo naličje globalnog kapitalizma, njegovo ružno lice. Na taj je način uspostavljena stara ljevičarska antifašistička matrica kritike kapitalizma – kapitalizam je onaj svjetsko-povijesni proces koji stoji iza fašizma, odnosno etničkog nacionalizma. Ako kritiziramo samo fašizam, a ne dotičemo se kapitalizma, po Žižeku, mislimo prekratko. U Žižekovim riječima odzvanja stari dictum jednog od kardinala moderne ljevice, Maxa Horkheimera: "Tko ne želi govoriti o kapitalizmu, neka šuti i o fašizmu!"

Nije prvi put da Žižek uzima Hrvatsku kao primjer navodne fašizacije Europe. Prije dvije je godine na Subversive festivalu u Zagrebu rekao da "Europi ne treba ustaško kršćanstvo". Naravno, Europi kakvom ju on vidi – kao prosvijećeno, od tradicionalnog morala emancipirano, socijalno osjetljivo, tolerantno, multietničko društvo. Hrvatska bi, dakle, bila antipod Europi – čisti primjer ksenofobnog, zatvorenog društva, prožetog vrijednostima tradicionalnog kršćanskog morala i nacionalizma, koje odbacuje tekovine socijalizma, ne brine se o radničkim pravima, potpuno prepuštena divljanju neobuzdanog neoliberalnog kapitalizma.

Ne daje li Žižeku za pravo i prošlotjedni, doduše zabranjeni, skup Autohtone hrvatske stranke prava, čiji su članovi javno prisegnuli da će se boriti protiv Europske unije? Je li Hrvatska doista fašistička zemlja? Vjerojatno jest, ako prihvatimo Žižekovo viđenje svijeta i ignoriramo okolnost da je skup A-HSP-a zabranjen pod izlikom da se radi o fašističkom skupu, pri čemu su svi oni stali u jedan omanji sobičak. Ili ako ignoriramo okolnost da je unatoč referendumskom izjašnjavanju o braku kao zajednici muškarca i žene hrvatska Vlada ipak progurala zakon koji legalizira homoseksualni brak pod nazivom "životnog partnerstva".

Naravno da se radi samo o aveti fašizma, a ne o hrvatskoj stvarnosti. Hrvatska nam, u stvari, prije daje sliku lijevog fašizma, gdje lijevo-liberalna vlada pokušava nedemokratskim zakonodavnim mjerama utjerati hrvatskom društvu vrijednosti progresivne ljevičarske kulture silom u glavu. Ako u Hrvatskoj imamo kakav sukob, onda je to sukob navodno prosvijećene države protiv tradicionalnim vrijednostima zatrovanog društva. To je slika koja sasvim odgovara Žižekovim standardima borbe protiv fašizma. Naime, prema ovoj slici, društvo je to koje je leglo konzervativizma, autoritarizma i svakovrsnog sujevjerja, a zadatak prosvijećene vlade nije što vjernije artikulirati volju društva, već to društvo mijenjati u skladu s uzusima njene prosvijećene elite.

Žižek je, ipak, u jednom u pravu – ali samo napola. U pravu je kada kaže da se pad komunizma odvio u znaku sinteze ideja etničkog nacionalizma i liberalnog kapitalizma. Nacionalisti su ti, kao što znamo, koji su izvojevali pobjedu nad komunizmom i prihvatili liberalni kapitalizam. Tu pobjedu nad komunizmom možemo zvati povratkom u "mračni srednji vijek" samo ako smo prethodno položili prisegu prosvjetiteljskim vrijednostima ateističkog i socijalističkog totalitarnoga dvadesetog stoljeća.

Ruski je religiozni mislilac Nikolaj Berđajev, reflektirajući usred totalitarnog kaosa koji je zahvatio svijet, sanjao o preporodu čovječanstva, koji je on nazvao "novim srednjovjekovljem". On ga nije opisao kao puki povratak u srednji vijek, već kao neku vrstu "sinteze paganskih i kršćanskih vrijednosti". Pa nije li svijet koji odbacuje totalitarno naslijeđe 20. stoljeća, u kome pobjeđuje ideja nacionalne države nad nadnacionalnim imperijama, u kome se vraćamo kršćanskim vrijednostima, a obacujemo ljevičarsku ateističku kulturu i u kome prihvaćamo liberalni kapitalizam, a obacujemo socijalističke ekonomske politike, upravo ta "nova sinteza" o kojoj je sanjao ruski mistik? Nije li Berđajevljeva slika novog srednjovjekovlja kao moralnog preporoda čovječanstva puno primjereniji opis onoga što se zaista događa od Žižekove apokaliptične slike povratka u "mračni srednji vjek"? I ne samo opis, nego i propis. 

>> Držanje političara za ruke je licemjerno, terorizam može iskorijeniti samo radikalna ljevica