tko je dejan jović

Hrvatsko 
proljeće držao 
je manjinskom manifestacijom

Foto: Igor Kralj/PIXSELL
dejan jović
Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
dejan jović
10.03.2014.
u 14:05
Banac: Dejan Jović falsificira povijest; Puhovski: Stavove dobro argumentira
Pogledaj originalni članak

Bio je razočaran u Ivicu Račana: u vrijeme kad su se njegovi prijatelji razočarali zbog Račanove podrške NATO-ovu bombardiranju Srbije 1999., on je otkrio da je od Račana “odavno odustao” jer je “njegova odgovornost za sve što se događalo od 1989. do 1991. golema”. Danas je Dejan Jović savjetnik predsjednika Republike kojega je u politiku uveo upravo Ivica Račan. Nacionalisti su, po njemu, donijeli samo zlo, ali prije desetak godina jedna od najozbiljnijih kritika njegove knjige “Jugoslavija: država koja je odumrla” svodila se na tezu da opravdava nacionalizam tako što ga lišava odgovornosti za razbijanje Jugoslavije. Tko je dr. Dejan Jović, kakve stavove i vrijednosti zastupa u svojim politološkim radovima i zbog čega je taj savjetnik predsjednika Ive Josipovića sporan desnici?

Savjetnik hadezeovcima

– Jović se javno zauzimao za očuvanje Jugoslavije, bio protiv samostalnosti Hrvatske i javno se zalagao za to da RH ne ulazi sama u EU, već da čeka Srbiju – izjavio je Andrija Mikulić, član Predsjedništva HDZ-a, prozivajući predsjednika Ivu Josipovića da je prije četiri godine zaposlio Dejana Jovića prije nego što je Jović prošao sigurnosnu provjeru.

Dejan Jović na to je uzvratio podsjetivši hadezeovce da je od 2004. do 2006. radio kao posebni savjetnik dvoje HDZ-ovih ministara vanjskih poslova, Miomira Žužula i Kolinde Grabar-Kitarović.

– Ne samo da sam savjetovao bilo koje ministre nego HDZ-ovu potencijalnu kandidatkinju na ovogodišnjim predsjedničkim izborima. Kako to? – zapitao se Jović.

Tvrdnju da bi bilo bolje da su Hrvatska i Srbija ušle u EU zajedno Jović je obrazlagao na više mjesta, a među ostalim i u lipnju 2011. u članku za publikaciju Chaillot Papers u izdanju Europskog instituta za sigurnosne studije, koji je formalno jedna od agencija Europske unije.

– U trenutku kad se “kuhalo” pitanje hoćemo ili završiti pregovore s EU ili nećemo, taj članak s takvim tezama baš nam i nije pomogao – kaže jedan tadašnji visokorangiran hrvatski diplomat. Jović je uz taj članak potpisan kao profesor na sveučilištu Stirling u Škotskoj i glavni analitičar predsjednika RH, a u njemu tvrdi da postoji velika opasnost da hrvatski nacionalisti, u slučaju da ne budu marginalizirani unutar Hrvatske, nakon ulaska u EU postanu najglasniji protivnici daljnjeg proširenja Unije na druge zemlje zapadnog Balkana. Jović se pita i postoji li mogućnost da Hrvatska postane liberalnija, kozmopolitskija nakon što uđe u EU. Možda, odgovara Jović, no odmah detektira i problem koji bi je mogao spriječiti da takvom postane. To je “mit o Domovinskom ratu” koji je “postao je jedna od glavnih prepreka stvaranju liberalnije i tolerantnije Hrvatske koja je otvorena prema svojim susjedima”.

– Kolega Jović nedovoljno je svjestan činjenice da ne može biti samo profesor kad je savjetnik i šef analitičkog stožera predsjednika. Drugo je ako neki rad objavimo ja ili vi, a drugo je kad ga objavi netko koga se može vezati uz predsjednika. A Josipović se tu drži kao sveučilišni profesor, a ne kao predsjednik države. Njegov je stav: svi valjda znaju da ja nemam s tim člancima veze. Ja sam sklon vjerovati da on i nema s time veze, ali on je predsjednik, a Jović je njegov savjetnik – kaže Žarko Puhovski koji inače smatra da su stavovi Dejana Jovića u njegovim radovima uvijek dobro argumentirani. – Neke od njegovih stavova dijelim, neke ne dijelim, no bez obzira na to, svi su argumentirani iznad razine koju većina naših autora u tom području ima. Vrlo je talentiran, dobro obrazovan, u formulacijama jasan – dodaje Puhovski.

Dejan Jović odbio je našu molbu za razgovor obrazloživši da ima loša iskustva s ovim novinama i da ni inače nema potrebu “interpretirati sebe i objašnjavati svoje javno objavljene članke”.

Stoga od Jovića nismo dobili odgovor ni na jedno neobično predavanje koje je u studenom 2007. održao u Institutu za strategijska istraživanja Ministarstva obrane Republike Srbije u Beogradu. Pred pripadnicima tog srpskog vojnog instituta te zaposlenicima Generalštaba Jović je održao predavanje naslovljeno “JNA i raspad Jugoslavije: interpretacije i kontroverzije”.

Dejan Jović doktorirao je na uglednom sveučilištu London School of Economics, a njegova najvažnija knjiga zove se “Jugoslavija – država koja je odumrla”. Jović u toj knjizi razlikuje Jugoslaviju do 1974., koja je bila Titova Jugoslavija, i Jugoslaviju od 1974., koja je bila Kardeljeva Jugoslavija. Jedna od najvećih kritičarki Jovićeve knjige bila je srpska povjesničarka Olivera Milosavljević koja je u recenziji 2003. među ostalim napisala da se Jovićeva “konstrukcija ličnosti Slobodana Miloševića u velikoj mjeri slaže sa slikom koju Milošević danas gradi o sebi”.

– Prepoznaje ga kao vođu “antibirokratske revolucije”, kao “Jugoslavena i borca protiv srpskog nacionalizma” i kao “novog Tita”. Jedino ga ne prepoznaje kao srpskog nacionalnog vođu – napisala je Olivera Milosavljević koja je, osim toga, optužila Dejana Jovića i da umanjuje značaj Memoranduma SANU koji odbija shvatiti kao politički program za akciju srpskog naroda.

– Olivera Milosavljević karakterizira Jovićevu knjigu kao fatalističko tumačenje povijesti raspada Jugoslavije. Za mene je važnije da je to potpuno nerealno tumačenje povijesti – kaže povjesničar Ivo Banac o Jovićevoj knjizi. Banac je posebno oštar prema Joviću kojega smatra falsifikatorom, a za to nudi i primjer.

Tumačenje povijesti

– U članku “Reassessing Socialist Yugoslavia 1945.-1990.: The Case of Croatia”, objavljenom 2011., Jović pokušava dokazati da je ono što mi obično nazivamo hrvatskim proljećem bila jedna posve manjinska manifestacija koja nije imala nikakve potpore. Na prilično ružan način se govori o raznim protagonistima hrvatskog proljeća, među ostalim o Tripalu. Ja mislim da se radi o falsifikatu povijesti. Ako me, dakle, pitate za moje mišljenje o Dejanu Joviću, ja ću reći da je on najobičniji falsifikator – kaže Ivo Banac.

Prema njegovu mišljenju, najveći problem je što kao savjetnik predsjednika RH Jović dobiva dodatno pokriće.

– Kao se on pred stranim svijetom, koji nije upoznat s našim okolnostima i realnostima, predstavlja kao savjetnik Predsjednika, onda on dobiva dodatni legitimitet za svoje falsifikatorske djelatnosti – dodaje Banac. Ustrajan u stavu da s nama ne razgovara, Dejan Jović nije želio komentirati ni ovu Bančevu izjavu.  

>> Dejan Jović prošao je provjeru, ali tek pet mjeseci nakon imenovanja  

>> Savjetnici Ive Josipovića uopće nisu prošli sigurnosnu provjeru

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 75

PO
portugisac
14:50 10.03.2014.

Kladim se da toga Jovića nebi niti Tomislav Nikolić uzeo za svojega savjetnika.

KA
kafka
14:17 10.03.2014.

Da, tko je on uopće? Tko iza njega stoji? Tko ga gura? Lustracija !!!!! .

SH
SAMOSTALNA HRVATSKA
15:08 10.03.2014.

Dragi Dejane vi bi morali znati , možda znate samo prešućujete jednu činjenicu a to je slijedeće. Jugoslavija je od samog početka kao mnogonacionalna država u sebi nosila princip vlastitog raspadanja. Zbog čega, pa zbog toga kao što je nejednakost društvenog poretka , nejednakost na osnovi jezika , kulture , rase i tome slično čine od nacije kao državne asocijacije građana nestabilnu cijelinu , kojoj u kriznim situacijama prijeti unutrašnji razdor , koji može doprijeti do uskraćivanja podrške vladajućoj političkoj klasi , odnosno u dubljim krizama može se raspasti društveni poredak pa i sama država. Dejane, nastanak Kraljevine SHS pratilo je potpuno ignoriranje ovih činjenica odnosno neshvaćanje da su narodi na tom prostoru te nove države već postigli svoju nacionalnu svijest da imaju svoje homogenizirajuće nacionalno pamćenje i sijećanje da imaju svoje vlastite i specifične kulture, svoj teritorij . I na temelju svega toga i svoju političku svijest tj. svijest o VLASTITIM POLITIČKIM INTERESIMA. Sve se to dragi Deane Joviću ignoriralo tako da se ni tvoja druga Jugoslavija nije uspijela pretvoriti u jednu naciju , nego su nastojanja koja su u tom smijeru poduzimana urodila takvom međunacionalnom mržnjom kakvu povijest među ovim nacijama nije upamtila. Kamo sreće da su bar 1945 nacije imale svoje države ali to je za tebe Dejane tema za drugi put .