Zapravo je ostalo vrlo malo vremena, po nekim našim kalkulacijama možda samo do 1. ožujka, za postizanje kompromisnog dogovora o Ljubljanskoj banci i ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora u slovenskom parlamentu – rekao je Večernjem listu visoko pozicionirani diplomat EU, otkrivši da je rok za rješenje problema sa Slovenijom puno kraći nego što šira javnost ima dojam. Samo 32 dana.
– Ako se sve odulji i poslije 1. ožujka, ulazimo u opasnu zonu jer se proces možda uopće neće moći dovršiti do 1. srpnja, sve i da se obje strane slože i da ratifikacija počne – dodao je taj izvor iz EU.
Razlog zbog kojeg taj izvor govori o 1. ožujka kao krajnjem roku – a ne, primjerice, 1. travnja ili 1. svibnja (nakon objave Komisijinog izvješća o monitoringu, kada će i Njemačka, prema svemu sudeći, ubrzati ratifikaciju u Bundestagu) – krije se ne samo u unutarnjopolitičkoj krizi koja potresa Sloveniju nego i u specifičnim slovenskim pravnim propisima o referendumu.
>> Ljubljanska banka: Isti slučaj, dvije presude
>> Vesna Pusić sastaje se i s Erjavcem i s Janšom u Čileu
40.000 potpisa
Teoretski, čak i nakon što slovenski parlament ratificira hrvatski pristupni ugovor s EU, može se dogoditi da ratifikacija bude stavljena na čekanje ako netko zatraži referendum. Vrlo je malo potpisa potrebno za pokretanje procedure referenduma, a pokretač automatski dobije vremenski rok – otprilike mjesec dana – u kojem mora prikupiti 40.000 potpisa kako bi se referendum zaista raspisao. U tom se razdoblju ne smije se ništa događati u vezi s temom zbog koje predlagač traži referendum.
Kad je RH ulazila u NATO, slovenski parlament ratificirao je ugovor, ali pojavila se inicijativa za raspisivanjem referenduma pa je ratifikacija stavljena na čekanje dok je predlagač dobio rok od 35 dana za prikupljanje 40 tisuća potpisa. U to je vrijeme slovenski premijer Borut Pahor bio pod velikim pritiskom SAD-a koji je od njega tražio da na bilo koji legalan način neutralizira predlagače referenduma, o čemu detaljno svjedoči i diplomatski demarš napisan 5. ožujka 2009. u Washingtonu i objavljen na Wikileaksu.
Drugi korak
U Bruxellesu, dakle, sada ne razmišljaju samo o prvom koraku u rješenju aktualnog hrvatsko-slovenskog spora (a prvi korak je postizanje kompromisa oko Ljubljanske banke kako bi Slovenija mogla ratificirati ugovor o pristupanju Hrvatske EU). Razmišljaju i o drugom koraku, a to je kako izbjeći mogućnost da eventualno pokretanje procedure referenduma onemogući da se ratifikacija dovrši i da se u Rimu deponirana slovenski dokument o ratifikaciji.
Brisel očekuje Janšin i Milanovićev dogovor a oni su kao neki ozbiljni državnici nezavisnih zemalja dok je stvarnost posve drukčija. Šefovi govore nešto drugo, ono što nije za javnost pa im kažu, nešto u stilu : "No, no ima da se dogovorite što prije ili će biti po guzi".