Hrvatskoj MedILS treba, ali ga uništava Radmanova taština

Kada je 2003. godine u Splitu utemeljen Mediteranski institut za istraživanje života MedILS, namjera je bila da se uvrsti među najelitnije znanstvene institucije u svijetu. To se i očekivalo jer ga je pokrenuo vrhunski znanstvenik i francuski akademik Miroslav Radman, a malo tko je mogao pomisliti da će se samo deset godina poslije sve glasnije postavljati pitanje kakav je smisao te znanstvene ustanove. To smo pitanje postavili ljudima koji su tada bili uključeni u realizaciju projekta, ali većina njih nije željela “ponovo otvarati nepotrebne rasprave”. Temu je odšutio i bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta prof. dr. Dragan Primorac, čije su prve dvije godine mandata obilježili i sukobi s akademikom Miroslavom Radmanom o budućnosti MedILS-a, koji je “živio” samo formalno, bez novca, bez projekata, bez velikih inozemnih “mecena” koje je pokrećući institut Radman najavljivao. Nakon svađa krajem 2004. tadašnji ministar Primorac objavio je da je “iz državnog proračuna za završetak radova na objektu bivše vojarne u kompleksu Ville Dalmacije izdvojeno 25 milijuna kuna, više nego za kapitalne investicije u svih 27 javnih instituta u Hrvatskoj. Mjesec i pol poslije objavio je da su on i Radman zaključili kako više nitko ne može narušiti “znanstveni zavjet koji smo dali za realizaciju MedILS-a, iznimno važnog projekta za hrvatsku državu”. Gdje je taj važan projekt danas? Treba li MedILS hrvatskoj znanosti i Hrvatskoj? I kakav?

Nikome ne da da se miješa

Naši sugovornici slažu se: MedILS je Hrvatskoj potreban, ali ne takav!

– Hrvatskoj treba drukčiji MedILS. Problem je što je to privatna ustanova. Potpuno privatna. Radmanova, na 40 godina. A on ga ne može voditi onako kako bi trebalo. A nikom drugom ne dopušta da se miješa – komentirao je prof. dr. Matko Marušić, bivši dekan Medicinskog fakulteta u Splitu i mentor tijekom studija Ivici Đikiću, našem znanstveniku, koji je uz uspješnu karijeru u Švedskoj i Njemačkoj neko vrijeme bio dio MedILS-ova tima. Mnogi tvrde da je akademiku Radmanu objekt u kompleksu Ville Dalmacije služio za ljetovanja i pokazivanja.

– On je neizrecivo tašt i voli glamur. Mislio je da će, dobivši Titovu vilu, stalno biti u novinama. Hrvatska znanost imala je od toga vrlo malo – oštar je Matko Marušić te dodaje da su MedILS-u nužne stabilne i stalne financije kakve Radman nije uspio dobiti. A ni projekte, zbog čega institut danas samo životari. Vlatko Silobrčić, prvi predsjednik njegova Upravnog vijeća kaže da MedILS-a kako je bio zamišljen, treba svakoj znanosti i svakoj zemlji. – Početna ideja bila je sjajna, ali je pala u okruženju koje za nju nije bilo spremno – ocjenjuje Silobrčić.

Je li rješenje u Uniji

– Institut i danas ima smisla, ali samo ako se uspije ostvariti originalnu ideju. Možda se rješenje pojavi sad kad smo u EU – nada se Silobrčić koji s Radmanom nije ostao u kontaktu. Razišli su se zbog različitih stajališta. On smatra da je Radman, kad je shvatio u kakvom okruženju pokušava stvoriti elitnu znanost, trebao rješenja potražiti u projektima i novcu izvan Hrvatske. Inozemna se ulaganja kao rješenje za MedILS spominju sve češće.

– Obavili smo razgovore u Vladi, ima novosti s financiranjem... Još nas čekaju neki razgovori – rekao je Miroslav Radman. Premijerov savjetnik za znanost i obrazovanje prof. Neven Budak potvrdio je da postoji zanimanje stranih investitora.

– Strani investitori žele znak da država stoji iza instituta. Ništa konkretno se još nije dogodilo – kazao je Budak. Investirati, prema našim saznanjima, žele Britanci, Francuzi i Švicarci. A profesor Marušić smatra da bi za Hrvatsku i MedILS najbolje bilo kad bi se potpisao sporazum s nekim kanadskim, japanskim ili švedskim sveučilištem.