Subota 25. veljače
Šprlje je NK Neretva, a Turudić Real Madrid
Tko je ministar Ante Šprlje u usporedbi sa sucem i predsjednikom zagrebačkog Županijskog suda Ivanom Turudićem? Kad već manje-više svi volimo nogomet, evo jedne prigodne usporedbe: prema Turudiću je Šprlje kao veznjak NK Neretve iz Metkovića prema zvijezdi madridskog Reala Luki Modriću. Unatoč tome, ali i unatoč glasovitoj principijelnosti stranke Most, Šprlje kaže: “Sudac Turudić koncentrirao je velike ovlasti u svojim rukama. Otvoreno sam mu rekao da ne podupirem njegov program”. I opet moramo ponoviti – samo u totalitarnim režimima političari su se tako upletali u sudstvo, rad sudova i sudaca. O Turudiću i njegovim ovlastima trebali bi odlučivati samo suci, a ne marginalci koji su stjecajem apsurdnih okolnosti, u kojima stranka koja je dobila samo šest posto glasova ukupnog biračkog tijela, koncentrira apsurdno “velike ovlasti u svojim rukama”. Nekoliko sam puta napisao kako Most karakterizira psihologija malih političkih skupina kakve su Hrvatskoj u prošlosti napravile golema zla, a to su komunisti i ustaše koji nikad nisu imali narodni legitimitet. Ako po postotku birača ni Šprlje nije legitimni ministar, po stilu je “čuvar baštine” tih samodržaca.
Nedjelja 26. veljače
Nitko toliko ne zanemaruje svoj kraj kao Koprivnica
Unatoč tome što je ministar državne imovine Goran Marić poricao svoj utjecaj na izbor nove uprave Podravke, ne prestaje ljevičarska politička i medijska hajka na njega, ali ne samo na njega. Dakle, čitamo naslov sročen po riječima koprivničkog gradonečelnika Mišela Jakšića – “Podravci su već preživjeli brojne udarce iz Zagreba pa će i ovaj s Podravkom”. Zagrepčanin sam ali kao stanovnik i djelić glavnog grada ne znam koji sam to udarac zadao Podravcima. Svojtom sam vezan s Podravinom i prilično je dobro poznajem, pogotovo podravska sela. Po onome što sam vidio i što znam, nema ni jednog pokrajinskog središta u Hrvatskoj koje je toliko zanemarilo svoj kraj kao Koprivnica, a sama Podravka podravskim seljacima “koristi” samo toliko što im zagađuje potoke i druge vode tako da se odvratan miris osjeća kilometrima daleko. Ima nedaleko od Đurđevca, na mjestu gdje sam na Dravi lovio ribu, jedan potok koji se zove, zamislite – Bistrenjak, a njime u Dravu iz nekog Podravkina pogona utječe neka crna tekućina puna otrova i smrada. Tu tekućinu ne ispušta ni Zagreb ni Goran Marić nego, slikovito govoreći, gradnonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić.
Ponedjeljak 27. veljače
S ulizivanjem Srbima ne prestaje ni Orepić
Neki su mediji podsjetili kako ministar policije Vlaho Orepić ni na Facebooku ni drukčije nije reagirao na nedavne četničke natpise u Osijeku, a ni krivci nisu uhićeni, dok je rekordno brzo na Facebooku reagirao na plakate u Vukovaru sa “srpskim obiteljskim stablom” na kojem vise obješeni ljudi te je krivac vrlo brzo uhićen. To je odnos prema “počiniteljima” vrlo sličan odnosu negdašnjeg ministra policije Ranka Ostojića prema ubojstvu hrvatskog branitelja Darka Pajičića koje je učinio njegov policajac dok je Pajičić u Vukovaru skidao ćirilične ploče. Uvijek u zadnjih sto i više godina, osim u Tuđmanovo vrijeme, hrvatski su političari bili “snishodljivi”, ponizni, sluganski i inferiorni pred Srbima, a sada se takvom pokazala i Plenkovićeva vlada. U Orepića je zacijelo te podložnosti ostalo iz vremena dok je bio zastavnik JNA. Tu sramotu pojačava i činjenica da su i Ostojić i Orepić i drugi posebno “revni”, pa i spremni na mlaćenje Hrvata do smrti, u gradu koji je najveća rana iz Domovinskog rata i mjesto najvećeg herojstva. Čovjek bi im mogao reći – sramite se! – ali upravo tamo gdje u njih nema srama gnijezdi se ulizivanje Srbima.
Utorak 28. veljače
Umjesto šačice uzaludnika, zaustavite siromaštvo
Zastrašujuće! Velika se opasnost nadvila nad Hrvatskom, država je ugrožena, ljevičari pozivaju na budnost jer je riječ o “prijetnji svima koji nisu poput njih”, Vlada osuđuje zlikovce, treba ih pošto-poto zaustaviti! A tko su oni? Pedesetak članova stranke A-HSP (rezultati na izborima – oko nula posto glasova!) koji već godinama izvode svoje ekstremističke predstave diljem Hrvatske, a ovaj su put marširali glavnim zagrebačkim trgom. Sjećam se iz djetinjstva i mladosti jednog malo pomaknutog “domoljuba” koji je sve vrijeme “marširao” selom i uzvikivao “Ja sam za Antu Pavelića!”, nitko se na njega nije osvrtao, kadšto bi ga milicija privela a sudac kaznio, ali je čak i komunističkim represivcima dosadio pa su ga ostavili na miru. Ima li tko u HDZ-u, Vladi, Saboru, oporbi... da kardeljevcu i marksistu Plenkoviću kaže: ako tako srčano želiš zaustaviti nevažnu skupinu uvijek istih uzaludnika, zaustavi tisuće ljudi koji svaki dan zbog neimaštine i besposlice napuštaju Hrvatsku, zaustavi glad koja mori 20 tisuća djece u zemlji, gdje ti je moral kad kraj te sramote kakve nema u Europskoj uniji kao državnik živiš od opsjenarskih podataka o rastu BDP-a i gospodarstva i o svom i o stranačkom rejtingu?
Srijeda 1. ožujka
Nekrolozi Veselici koji pokazuju - nesnošljivost
Novinar Robert Bajruši napisao je nekrolog Marku Veselici, na koji je reagirao otac Zorana Milanovića, a iz polemike je očito da je Veseličina veličina obojici nepodnošljiva. Stipe se Milanović hvali kako je u vrijeme Hrvatskog proljeća Marka Veselicu upozoravao na “opasnosti koje mu prijete”, na to da on i ostali “javno nude svoju glavu na udbaški panj.” Ali: “Uzalud, Marko me nije slušao, nije uvažavao moja prijateljska upozorenja”. Tako Veseličinu smrt iskorištava da ga optuži kao krivca za vlastita stradanja – zato što je bio Veselica a nije htio biti Partiji odani Milanović, nije htio da mu o domovini odlučuju zlikovci Bakarić, Bilić, Baltić, Dragosavac, Vrhovec, Šuvar... Bajruši, koji, koliko se sjećam, nikad nije pisao o zločinima tih ljudi, podsjeća da je “Veselica ispao antikomunistički svetac, iako su upravo on i Šime Đodan vodili partijsku čistku 1968. godine protiv profesora i studenata koji su zahtijevali veće slobode”. To zapravo govori u prilog Veselici i Đodanu, jer progonjeni su “slobodari” (Kangrga itd.) nebrojeno puta nijekali slobodu za Hrvatsku, Hrvate, hrvatski jezik, hrvatsko gospodarstvo..., a i likovali su nad robijama hrvatskih domoljuba. Koja gorka i tipična hrvatska sudbina – jedan od velikana najzaslužnijih za stvaranje države u kliještima između “prijatelja” po kojima hrvatske države ne bi bilo, i lijevih “slobodara” koji je i nisu željeli.
Četvrtak 2. ožujka
Ima odricanja koja nam trebaju cijelu godinu
Ušli smo u korizmu, čega bi se tko trebao odreći? Plenković i Stier sluganstva Europskoj uniji, njihov savjetnik Šeks sebe, Petrov onog što jedino ima – ničega, mlitavi Bernardić suzdržljivosti od afričke šljive, Ranko Ostojić svoga javnog sramoćenja, HDZ mrskog mu Mosta i Most mrskog mu HDZ-a, hrvatski Srbi Pupovca koji troši njihov novac, Crkva Bozanića koji se već odrekao Dajle i Stepinca, Slavko Goldstein krivotvorina s popisa žrtava Jasenovca, Bandić Tita i Rade Šerbedžije, ustaše i antifašisti Mesića, Markovina ambicija da vrati jugokomunističku čizmu, Dinamo sudaca, Hajduk jaukanja, Ante Čačić Mamića, Mamić grabežljivosti, Davor Šuker funkcije, Ante Tomić iluzije da je duhovit, Vinko Brešan i Hrvoje Hribar mokrenja po Hrvatskoj i Domovinskom ratu, Jurica Pavičić obuzetosti jednom jedinom temom – hrvatskim nacionalizmom, Miljenko Jergović kobne odluke da ustaše ostavi na miru a reklame im uvijek treba... I još kad bi korizma s tim odricanjima trajala cijelu godinu!
Petak 3. ožujka
Koje će povjerenstvo obuzdati profitere?
Zalud je Andreju Plenkoviću osnivati povjerenstvo za suočavanje s prošloću, koje bi u najboljem slučaju moglo dospjeti do duhovite parafraze koju je netko nedavno sročio o premijeru, a glasi – lijevo-desno nigdje moga stava. U suočavanju s prošlošću sloga i nije potrebna, nema je ni u jednoj zemlji, jer svuda različiti svjetonazori znače i različita tumačenja povijesti. Takozvane podjele u društvu bit su demokracije. Nitko nikad neće ni pomiriti ni ujednačiti stajališta lijevih i desnih o partizanima i NDH, o antifašistima, o Jasenovcu i Bleiburgu, o zločincima Paveliću i Titu. Bilo bi korisnije da sama Vlada bude “povjerenstvo” za povratak hrvatske financijske, gospodarske i političke suverenosti, za povratak prodanih banaka i velikih tvrtki, za obuzdavanje i bogaćenja i siromašenja. Dakle, pomirba Hrvatske s tradicionalnom pravednošću i s nacionalnim bogatstvom koje su nam otele zemlje Europske unije. Domaći i strani profiteri najviše su pridonijeli podjelama u društvu, podjelama na ekstremno bogate i nepodnošljivo siromašne, na beznadnike koji bježe iz Hrvatske u neku izvjesnost u inozemstvu i one koji ostaju u neizvjesnosti operušane i osiromašene zemlje.
>> Skandaloznim grafitima oštetili spomenik Domovinskom ratu 'Osijek – nepokoreni grad'