Trebaju li Hrvatskoj u budućnosti uopće izbori? Čemu toliki trošak, kampanje, varanje birača, gubljenje vremena i energije, ako se sve može dogovoriti i bez birača? Čemu izbori ako nam ne treba više kandidata na izborima, od stranaka do nacionalnih izbora, ako nam ne treba više od dvije stranke? Zašto bi birači trebali na izbore? Pa dajmo to odmah riješimo aklamacijom na partijskim kongresima, i svima manje muke.
Da, treba na ovaj način ironizirati sve one koji zazivaju neku buduću koaliciju HDZ-a i SDP-a na nacionalnoj razini. Jer na taj način zazivaju sumrak demokracije. Ali, idemo redom. U Njemačkoj i Austriji imamo primjere kako dugogodišnje vodeće nacionalne stranke već dulje vrijeme nose vlast na nacionalnoj razini. U Austriji je takvo stanje već uzelo danak jer su na nedavnim predsjedničkim izborima kandidati te dvije stranke doživjeli teški fijasko. Birači su kaznili stare stranke, nezadovoljni njihovim radom i funkcioniranjem. Pa se to nezadovoljstvo svalilo na bivšeg čelnika Zelenih i na čelnika ultradesničara. Pobijedio je bivši zelenaš, ali je sad pitanje tko će od njih dvojice biti šef države nakon što je austrijski Ustavni sud poništio drugi krug predsjedničkih izbora. Kako god, austrijski socijaldemokrati i narodnjaci svakako su gubitnici, nevezano za to kakve ovlasti ima austrijski predsjednik. Ali je bitno trend pratiti.
No spominjem zemlje visoko razvijene demokracije, u kojima demokracija i parlamentarizam žive i razvijaju se desetljećima, u kojima su i stranke visoko demokratizirane, čiji su procesi daleko demokratskiji. U Hrvatskoj je sve suprotno! Imamo demokraciju samo 25 godina, od toga se barem prvih desetak godina nije mogla razvijati na pravi način zbog rata i agresije i poslijeratnog traženja zemlje, ali je ključno da je Hrvatska do danas u raljama dviju stranaka, HDZ-a i SDP-a, koje su u mnogome preuzele i nastavile način funkcioniranja kakav smo imali i u jednopartijskom sustavu protiv kojega smo se borili. Jedina svrha hrvatske velike koalicije bila bi isključiva zaštita interesa HDZ-a i SDP-a! Nikakav drugi interes ne bi bio u pitanju, nikakva briga za državu, za hrvatskog čovjeka, za hrvatsko gospodarstvo, nego samo betoniranje postojećeg stanja u kojemu obje stranke godinama bacaju ideološku maglu biračima i narodu, a iza nje se samo bore za svoje uskogrudne interese, ne čak ni stranačke koliko za interese pojedinih grupacija, klanova koji nisu u prvom planu u javnosti.
Puno puta već napisah da Most nije svetinja. Ali njihov je primjer očit dokaz kako se nekoga melje kad postane opasan u ugrožavanju interesa dviju velikih stranaka? Pa se čovjek doista zdravorazumski pita tko je vladao Hrvatskom 25 godina ako ti koji nisu vladali nisu najveći krivci za stanje u kojemu se danas nalazimo? Sjeća li se netko Borisa Mikšića? Sjećate li se kakva je javna haranga protiv njega pokrenuta jer je s brojem glasova i rejtingom postao preopasan za stare igrače? Njemu su krv vadili na svakom koraku. Što je zgriješio? Usudio se ubaciti u hrvatsku politiku. Tako mnogi i mostovcima predbacuju. Jer je valjda bavljenje politikom strogo rezervirano za stare igrače. A stari su se igrači doista svih ovih godina jako iskazali u našu korist, za našu dobrobit. Baš im hvala!
Kad je riječ o strankama, postoje i vani pojedinačni primjeri kad je u stranačkim izborima samo jedan kandidat, ali rijetko, i u situacijama kad je stranačko tijelo zadovoljno vodstvom i kad nema previranja, kad si u vlasti pa samo trebaš nastaviti kontinuitet, kao na primjeru njemačkog SPD-a. No to nije hrvatska situacija. U Hrvatskoj se još dugo moramo učiti demokraciji, razvijati je, u prvom redu demokratizirati stranke, reformirati ih dalje iznutra, da bismo onda mogli imati i zdravu demokraciju izvan njih. U nas je problem što obje velike stranke nisu spremne za radikalne promjene, samo za šminkanje. Obje su se lako dogovorile kad im je bio zajednički interes. I to je već znak za uzbunu, da je takav put doista put u sumrak hrvatske demokracije. Zar nije zvono za uzbunu već trebalo nastati nakon sramotnog popunjavanja Ustavnog suda?
Jedno mora biti jasno, da su i HDZ i SDP previše premreženi ljudima i klanovima koji korijenje vuku još iz jugokomunističkog doba. Oni imaju Hrvatsku, a ne mi. Njima je demokracija samo dekor, a nama bi trebala biti od životnog značenja. Novi ispit iz demokracije sad je u HDZ-u. Da vidimo, je li Vladimir Šeks šef stranke?
Dragi novinari žutila koji naslov Hrvatsku imaju dvije stranke a ne mi,mlada smo zemlja,i mjenjat ćemo svijest običnih ljudi,sve je u našim rukama,mi odlučujemo koga biramo,kome dajemo svoje povjerenje.