Hrvatsku još očekuje i povratak radikaliziranih žena i djece s ratišta

Prvo korona, pojava domaćeg lijevog i desnog ekstremizma, a sada i povratak islamskog terorizma, sve se to urotilo protiv sve većeg broja europskih država. Europa je zabrinuta, a sada postajemo zabrinuti i mi u Hrvatskoj. U Europi je veliki broj islamskih useljenika koji su tu godinama, a oni i njihova djeca imaju državljanstva EU.

“Vukovi samotnjaci”

Događa se da se i pripadnici druge, pa i treće generacije radikaliziraju učenjima radikalnih imama, a nekima je bio dovoljan i proces samoradikalizacije. Složena je to situacija, smatra Ante Letica, stručnjak za sigurnost, jer u brojnim državama EU oni su i getoizirani, bez perspektive, pa se osjećaju da su zbog svoje vjere i “označeni”. Rezultat je da žive na neki svoj čudan način, bez socijalizacije, a mnogi od njih otišli su na ratišta, od Čečenije do Sirije. Jedan ih se broj vratio, no veći dio još nije, čeka ih deportacija iz logora u Turskoj, Siriji, Iraku. To jest veliki problem za zemlje EU. Nadalje, problem je i s onima koji nisu uspjeli otići na ta ratišta, ali su “kod kuće uzgojeni teroristi”, poput dvadesetgodišnjeg napadača iz Beča. Na njih se potom naslonio i dio novih imigranata koji su ili bili pripadnici ili simpatizeri ISIL-a.

>> VIDEO Novinarka Večernjeg lista iz Beča: “Beč je danas zavijen u crno.”

Video: Snježana Herek

Sljedeći problem Europe jesu stotine žena i djece koji se još nisu vratili u europske države u kojima imaju državljanstvo. Ta su djeca od rođenja, pa sada kroz logore ili sirotišta radikalizirana i postat će velika opasnost za Europu kada budu deportirani nazad. Valja reći da su europske tajne službe dobro pokrivale i pratile te probleme, no poremetilo ih je kada se počela događati unutarnja radikalizacija ultralijevih i ultradesnih “domaćih” snaga. Sve se još i usložnilo zbog opasnosti od korone pa je obavještajno-sigurnosti aparat sada sigurno jako “razvučen”. Dodatni je problem što ima jako puno “vukova samotnjaka”, pa čak i grupa koje nisu samotnjaci, ali se horizontalno povezuju i bez postojanja nekog jače organiziranog političkog i borbenog krila i piramide, kao u slučaju napadača iz Beča.

Njih je, kaže Letica, službama teško otkriti jer u pravilu nemaju nikakvih organizacijskih kontakata s terorističkim skupinama i islamističkim centralama u inozemstvu, ako nisu bili u ISIL-u ili se povezali s isilovcima po povratku u zemlju. Oni se više-manje skupljaju ad hoc, nema tu više nekih terorističkih ćelija, a osim toga, što se vidi po uhićenjima u Austriji, to su sve vrlo mladi ljudi, od 16 do 25 godina! Kako se boriti s time i protiv toga? Jačanjem obavještajno-sigurnosnog aparata?

Za Leticu je to vrlo kompleksno pitanje i on bi se radije borio jačanjem i podizanjem efikasnosti rada tajnih službi, edukacijom, treniranjem i ulaganjem u opremu. No ono što je najvažnije jest tijesno povezivanje tajnih službi svih europskih, pa i svjetskih država i to ne samo radi razmjene informacija, nego i zajedničkog operativnog djelovanja. Bez toga se neće moći suzbiti ovo zlo koje nastupa, kaže. No ne smije se ostaviti samo službama i represivnom aparatu da to rješava, nego se moraju uključiti i politika, društvo, nevladine udruge, religijske zajednice.

Letica kaže da je, na sreću, u Hrvatskoj položaj islamske zajednice odličan, sigurno među najboljima u Europi, imaju svog predstavnika u Saboru, škole, islamske centre, zaposleni su u svim segmentima društva i nisu getoizirani. Bitno je što postoji dijalog i između religija i s državom i društvom. Nažalost, oni koji polaze od radikalnih islamskih pozicija najčešće nemaju kontakt s legalnim islamskim institucijama i zajednicom, u sukobu su i formiraju ilegalne džemate. No Hrvatsku još očekuje i povratak radikaliziranih žena i djece s ratišta, takvih s hrvatskim državljanstvom nema puno, no ima na stotine onih iz susjednih zemalja, koje jesu naslonjene na Hrvatsku.

Oni se sada vraćaju s nezadovoljenim stremljenjima o islamskoj državi i matične ih države moraju primati natrag. Procesuirani su samo muškarci povratnici, no njihove kazne od po nekoliko godina zatvora su ili već istekle ili istječu, tako da je to narastajući problem. Letica ponavlja da društvo nije jako koliko su jake njegove službe, nego koliko se spremno suočiti s opasnostima, prevenirati ih, pa i riješiti, ali još više koliko je sposobno posljedice tih ugroza “anulirati” kad se dogode.

Potpora islamskog svijeta

Goran Akrap, stručnjak za sigurnost, razlikuje se od većine drugih jer ne misli da je objava karikatura proroka Muhameda u francuskom Charlie Hebdou pitanje novinarskih i medijskih sloboda, nego spada u govor mržnje. Kao što se neće tolerirati nekome da vrijeđa drugoga zbog boje kože, seksualnog opredjeljenja tako ni vrijeđanje temeljem vjerskih uvjerenja nema smisla. – Poznato nam je da u temeljima islama stoji kako se muslimani ponašaju prema proroku Muhamedu. Ako namjerno i ciljano ideš na osporavanje Muhameda, nažalost moraš biti svjestan da bi moglo biti posljedica kod tipova koji su skloni radikalnom ponašanju. Imamo iskustva s time kada su neke medijske objave bile okidač za radikalizaciju i nasilje.

>> VIDEO Policija: Napad je imao islamistički motiv

Jasno, Francuzi se imaju pravo na svom teritoriju ponašati u okviru svog poimanja medijskih sloboda bez obzira na to je li riječ o proroku, no vjerojatno svejedno nije pametno tako izazivati – kaže Akrap. No što je onda bio problem u Austriji, oni nisu nikoga uvrijedili?

– Cilj opravdava sredstvo, a cilj je dovesti do radikalizacije i unutar europskih društava, i to prema – islamu i islamistima. A onda će se radikali hraniti jedni drugima, koliko god da su suprotstavljeni. Kad se zbio napad na berlinski božićni sajam, što su i čime su to Nijemci “zaslužili”? Pa ničim, no plan jest radikalizirati Europu protiv muslimana i pokrenuti to “vrzino kolo” – smatra Akrap.

Što je onda Hrvatskoj činiti? Država priprema kontramjere. Pitanje je je li Hrvatska dovoljno ekipirana za taj “fajt”? Ne znam, kaže sumnjičavo Akrap, jer mu je jasno da se ovdje ne radi samo o ekipiranosti tajnih službi, nego cijelog društva.

– Možemo li mi nekoga tko ima radikalna uvjerenja promijeniti? Teško. Poanta je u pokušaju da se i njihova borba za očuvanje uvjerenja i vrijednosti “prilagodi” i svede na metode primjerene u demokraciji. Problem tog ekstremizma i terorizma ne može se pak početi rješavati bez potpore ključnih zemalja arapskog i islamskog svijeta.