Sarajevski filmski festival mora dati “srce i dušu”, a ne samo “Srce Sarajeva” HTV-u zbog besplatne promidžbe Sarajeva i festivala. Koji god program otvorite, nekritički hvalospjevi o festivalu i opisi nestvarne ljepote Sarajeva u koji dolaze ljudi iz svih krajeva svijeta na druženje i zabavu. Stalno se govori o Sarajevu, ali bez uporišta u stvarnom životu. Zato HTV pohvata sve trivijalnosti. Naša javna televizija više prati kratku šetnju starlete Severine i slovenskog redatelja Tomaža Pandura po crvenom tepihu nego što je BBC svojedobno pratio korake prvog čovjeka na Mjesecu.
Ove je godine dalekovidnica poslala specijalnu izvjestiteljicu Maju Njirjak koja bi sasvim dobro funkcionirala i kao zaposlenica Sarajevskog filmskog festivala “iznajmljena” HTV-u. Nakon što se sva ushićena javila za subotnji središnji dnevnik, mogli smo je vidjeti i na HTV-u 4 kako razgovara s mađarskim redateljem Belom Tarrom. Nažalost, u njezinim izvješćima nisam vidio one zdrave novinarske skepse i potrage za istinom. Sve je bilo onako kako odgovara Turističkoj zajednici Sarajeva i Mirsadu Purivatri, direktoru Sarajevskog filmskog festivala. Tako se nekada izvještavalo o Titovoj štafeti. (Evo, volio bih da je istražila “glasine” da okupljanje publike oko crvenog tepiha nije spontano, nego da je riječ o plaćenim statistima). Previše blazirano, umotano u celofan i daleko od stvarnog života. Više realnosti ima u najrazigranijim futurističkim filmovima. To nije novinarstvo, to je dobro zapakiran PR proizvod iza kojeg stoje marketinški stručnjak Mirsad Purivatra i njegovi zagrebački jarani.
PLUS
HTV 3. Odličan palestinski film Posljednji dani u Jeruzalemu. Riječ je o ljubavnoj drami, u kojoj usputni kadrovi vojske i policije na ulicama zorno pokazuju kako je teško živjeti u obećanoj zemlji.
MINUS
Dnevnik HTV. Hrvatska će sada mamiti velike investitore davanjem naše putovnice s kojom se može putovati po EU. Šteta što novinarka nije istražila iz koje zemlje dolaze takvi ulagači.
Kada će na HRT napokon dobiti otkaz višak od barem 1000 njih???