Prijedlog obveznog programa cijepljenja za sljedeće tri godine iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo stigao je u Ministarstvo zdravstva na potpis resornom ministru Darku Milinoviću. Bez njegova potpisa program cijepljenja ne može u daljnju proceduru, ali, kako doznajemo, ministar je za sada odbio potpisati predloženi program HZJZ-a i želi dodatne konzultacije. Glavni su razlog tome prije svega stručni, a potom i financijski prijepori oko jednoga cjepiva.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo i ravnatelj dr. Željko Baklaić, koji je potpisao prijedlog programa cijepljenja, preporučuju i ostaju na tome da u obvezni program uđe posve određeno “pet u jedan” cjepivo koje, inače, daje imunost na difteriju, tetanus, pertusis, poliomielitis i hemofilus influence B. Sporno je što HZJZ preporučuje i zauzima se za cjepivo pod imenom pediacel, koje proizvodi samo jedna kompanija u svijetu, Sanofi Pasteur.
Ista kvaliteta
Specifičnost je ovoga cjepiva u tome da komponenta pertusisa ili hripavca sadrži pet antigena (tijela koja pokreću imunološku reakciju u organizmu), za razliku od cjepiva “pet u jedan” drugih proizvođača koji u komponenti za zaštitu od hripavca imaju samo tri antigena.
Postoji li razlika u kvaliteti i imunogenosti?
– Razlike nema. Dva antigena više u cjepivu pediacel za hripavac u postizanju zaštite u djece posve su nebitna. Pokazuje to iskustvo kao i sva stručna literatura – ističe pedijatar KBC-a Rebro prim. dr. Darko Richter koji se, među ostalim, specifično bavi područjem imunologije i cijepljenjem. Dodaje također da pediacel nije loše cjepivo, ali, izdvaja, registrirano je za cijepljenje djece samo do navršene druge godine života.
– To znači da se u vremenu kada djecu treba docijepiti, između treće i četvrte godine, mora upotrijebiti cjepivo drugog proizvođača. Nije to neki težak stručni grijeh, ali, ako nije nužno, takav model cijepljenja liječnici ne preporučuju – govori prim. Richter.
Izravna pogodba
Ne zna zbog čega HZJZ planira model cijepljenja kojim pedijatri nisu oduševljeni, ali smatra da bi se epidemiolozi HZJZ-a u odabiru modela obveznog cijepljenja morali više konzultirati s liječnicima, posebno pedijatrima.
Zanimljivo je također da je, prema dostupnim podacima, pediacel ušao u obvezni program cijepljenja u samo dvije zemlje u svijetu, u Kanadi i u Velikoj Britaniji.
I prije tri godine, u 2008. godini, prvi su put njime cijepljena i djeca u Hrvatskoj. Iako i tada u liječničkim krugovima taj novitet nije prihvaćen s oduševljenjem, pa je bilo i reakcija Hrvatskoga društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju, u javnosti je ostalo nezapaženo da je HZZO cjepivo kupio izravnom pogodbom s proizvođačem. No druge mogućnosti jednostavno i nije bilo. Dakle, druga strana ove priče jest financijska. Naime, iako je, kako tvrdi prim. Richter, prema svim znanstvenim studijama, kvaliteta zaštite posve ista kod svih cjepiva za hripavac koja imaju između dva i pet antigena, logično je da je onaj s pet antigena – najskuplji.
Ako se prijedlog programa cijepljenja ne promijeni u dijelu koji se odnosi na cjepivo “pet u jedan”, HZZO će biti prisiljen cjepivo kupiti izravnom pogodbom.
Naime, osim Sanofi Pasteura koji proizvodi cjepivo s pet antigena u komponenti pertusisa, alternativna cjepiva “pet u jedan” drugih proizvođača sadrže tri antigena u komponenti pertusisa pa zato i ne mogu ući u konkurenciju na javni natječaj.
Procjene su da će nas, bez tržišnoga natjecanja, cjepivo u tri godine stajati tridesetak milijuna kuna više nego što je potrebno.
Slažem se s 1504975.